Specifični fonemi ukrajinskog jezika, poglavito G i I s dvije točke, kao i glasovi tvrdo i mekano i, te poluglasovi, nemaju odgovarajuće grafeme u latinskoj abecedi.
Specifični fonemi ukrajinskog jezika, poglavito G i I s dvije točke, kao i glasovi tvrdo i mekano i, te poluglasovi, nemaju odgovarajuće grafeme u latinskoj abecedi.
Fonemi su u izgovoru spojeni i koartikulirani, oni utječu jedan na drugoga.Zbog takvog međuutjecaja ili koartikulacije tj stopljenosti, izgovoreni glasovi preobražavaju jedan drugoga pa riječi tenk, Anka ili riječ noćni imaju različite varijante ili alofone glasa n.
H (dugo a), Z (dugo e), o (dugo i), Ç (dugo o) i ˇ (dugo u) kao posebni fonemi, tako se u nj ne bi smjelo unositi ni vZ (dugo v e) (pisalo se ono kao ije ili kao ie).
Oni su morfonemi, a ne fonemi. (To je razlog zašto bi se neki »racionalni« hrvatski jezikoslovci relativno lako odlučili za pisanje i dugoga je (svijet) i kratkoga je (svjetovi) kao je (svjet i svjetovi).) (Ispričavam se nestručnjacima na ovako suviše stručnu objašnjenju pojave o kojoj je riječ.)
Ti fonemi, kada se izgovore, imaju i svoju zvučnu kvalitetu: naime " u " je najdubljeg tona (C), " o " iznad njega (D), slijede ga " a ", " e " te kao najviši " i " (E, F, G).
Iz toga proizlazi da su osnovne jedinice svakoga jezika, svaki na svojoj razini, fonemi i monemi (morfemi).
U abecednim su pismima fonemi u izgovorenim riječima predstavljeni slovima i čitač početnik mora dobro razumjeti taj abecedni princip podudarnosti slova i glasova tj. mora imati ortografsko znanje.
Fonemi tvore »zatvoren popis«, a to znači da je njihov broj u danome jeziku ograničen i strogo određen i teško se može mijenjati.
Karakteriziraju ga emotivno nabijeni slogovi i fonemi.
" AAAAAAA " " EEEEEEEEEEE " " OOOOOOOOOOO "... čuli su se svi fonemi poznati modernoj fonetici pa čak i nekoliko nepoznatih.
Prema fonološkome načelu pišu se isti fonemi uvijek jednako.
U prvome se ne bilježe promjene na granicama morfema, a u drugome se slovima bilježe funkcionalni glasovi, tj. fonemi, osim na granicama rije č i.
Fonemi nisu jezični znakovi - imaju izraz, ali nemaju sadržaj.
Inače, po programu slijedi fonologija i treba toj djeci objasniti da su fonemi najmanje jezične jedinice koje same za sebe nemaju značenje, ali su važne za značenje jer svojim udruživanjem daju jedinice koje imaju značenje, i da se fonemi u govoru realiziraju kao glasovi, a u pismu kao slova
Osim toga, riječ ići računa i na empatijski i asocijativni udio kod primatelja: meki fonemi i i ć podsjećaju na cvrkut ptice, i na svijetle, tople boje (žutu?).
Ako se fonemi (glasovi) razlikuju samo prema smisleno diferencijalnom obilježju, smatraju se bliskim i opozicijskim fonemima.
Osnovicu čine: glasovi (fonemi i alofoni), prodizijske jedinice, oblici (padeži, morfološke promjene), temeljni leksički fond
Uz ostalo, jasno su opisani fonemi, njihove inačice, zatim fonem kao umni i jezikoslovni pojam i drugo, dok je posebno opisan hrvatski dvoglasnik " ie " koji je široj javnosti najviše poznat.
Pri fonološkoj (grafijskoj) prilagodbi koriste se domaći fonemi (i odgovarajući grafemi) najsličniji korištenima u stranome jeziku, a to bi bilo ø - > e (nisam baš susreo ø - > a) i y - > j.
Prema tome načelu ne označuju se u pismu fonemi koji se stvarno izgovaraju, nego se zadržavaju slovni znaci za foneme u osnovnome obliku.
Fonemi tâ i dâ u moliških Hrvata barem djelomice dolaze i u primjerima nove jotacije, npr. gozdâ a Âť željezoÂŤ; također čitamo gozdje (Mundimitar), gozja (Kruč), grozdje (Mundimitar).
Jacobsonovo pravilo djeca u svom razvoju glasove tvore na temelju univerzalnih pravila (npr. fonemi se stječu na principu kontrasta; prvo se javljaju glasovi koji su najkontrastniji; prvo se javlja vokal A, a kao kontrast njemu P, B, M)
Japanske bebe mogu razlikovati glasove« r »i« l »dok starija djeca i odrasli više ne mogu pošto ti fonemi ne postoje u njihovom jeziku.
Danas smo ponovili što su fonemi, morfemi i alomorfi.
Jezični znakovi se u govoru ostvaruju kao fonemi, a u pismu kao grafemi
Obradili bi se posebno tematske jedinice: glasovni sistem srpskog jezika; fonovi, fonemi i alofoni; konzonantski fonemi, inventar; prozodijski sistem, inventar i pravila distribucije; fonološka obilježja i fonološka reprezentacija; fonološke alternacije na morfemskoj granici; prozodijske alternacije - kvantitativne, kvalitativne i po mjestu akcenta
Pokreti kao simboli ne zahtijevaju složenu mozgovnu operaciju kao što su to fonemi.
Takav se pak njihov status može utvrditi tek ako se s fonološke razine »dignu« na morfonološku, tj. ako se promatraju kao morfonemi, a ne kao fonemi.
Glasovi/dž/i/đ/u hrvatskom nisu alofoni, već fonemi.
Morfemi imaju izraz i sadržaj, fonemi samo izraz.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com