Istanbul, godina je 1975. Tridesetogodišnji Kemal, iz imućne obitelji, uoči zaruka s djevojkom iz istog miljea, susreće daleku rođakinju Fusun.

Naglo zapaljena iskra zatreperit će i zgasnuti kad Fusun sazna za Kemalove zaruke.

Kemal je ne može zaboraviti te ostavlja zaručnicu, ali Fusun je već pošla za drugoga.

Zaljubljeni Kemal u romanu skuplja predmete svoje voljene siromašne Fusun, koje krade iz njenog stana i iz njenog života i od tih sitnica pravi neku vrstu hrama.

Na primer, ova fotografija koja pokazuje belu senku Fusun na trgu Taksim svedočanstvo je moje samoobmane koja je trajala samo sekundu-dve.

Sve to Orhan Pamuk je skupljao želeći samome sebi, u vrijeme nastanka romana Muzej nevinosti, predočiti svijet Kemala i Fusun, glavnih junaka svoje priče o neuzvraćenoj ljubavi, vjerojatno i sam nastojeći sačuvati opredmećene trenutke svojih likova. Bio je to najsretniji trenutak u mom životu, ali to nisam znao.

Put kojim sam izašavši iz Satsata svaki dan hodao do zgrade Merhamet da bih se našao s njom, bio je pun opasnih uspomena i zamki koje bi mi uvećavale patnju: poput puta koji je sledila Fusun dok je išla kući iz butika Šanzelize (stalno sam zamišljao taj put).

Naime, u romanu je zaljubljeni Kemal krao i skupljao predmete svoje voljene Fusun.

Ljubav prema Fusun pretvara se u fetišističko obožavanje predmeta koji joj pripadaju, od naušnice u prvom poglavlju pa sve do proljetne haljine.

Radije ću u siromaštvu živjeti s onom koju volim, nego uz sva bogatstva svijeta s Fusun, reče strastveno Ali Kemal trudnoj ljubavnici Džansel, dok njegova žena Fusun na smrt bolesna leži u bolnici i čeka operaciju.

Akoš opet drobit da ti nisi Kan, nego neki Robi, moš slobodno odjezdit u skokovima Ja sam rekao: Nisam vam to tija reć Tata je pitao: Nego šta? Ja sam rekao: Da ona na televiziji nije Fusun nego precjednica naše vlade

Osamdeset tri muzejske vitrine - po jedna za svako poglavlje romana objavljenog 2008. - posvećene su nemogućoj ljubavi Kemala, imućnoga tridesetogodišnjaka koji uoči zaruka s djevojkom iz svoje sredine susreće siromašnu daleku rođakinju Fusun

Na obiteljskoj večeri Fusun izrazi želju da se zaposli.

Tata je pokazao sa prstom u televiziju i rekao je: A ova Fusun, e ta mi je najveća drmafulja od svih

Jelda da je, Šeherezad? Mama je rekla: Je, Onure, Fusun je krava na kvadrat

Mrska mi je skoro ka i mater ti Perdida Tata je rekao: Dobro, nećemo sad srat po mojoj materi, nego po Fusun Mama je rekla: Fusun je živi horor, nema greške

Fusun i Ali Kemal uživaju sami na izletu, ali jako nedostaju svojim kćerkama.

Zna se i da je Sezenin i Keremov otac završio u bolnici nakon što se otrovao alkoholom, a profesor slikanja Selim pokušao silovati Fusun, koja je u žaru borbe posegnula za škarama...

Nakon što joj je liječnik rekao da boluje od raka maternice, Fusun pristane na operaciju.

Kako bi bio uz bolesnu Fusun, Ali Kemal još jednom napusti Džansel.

Fusun prijeti Aliju Kemalu da će mu zabraniti posjet kćerima.

U romanu nobelovca Orhana Pamuka Muzej nevinosti " radi se pak o mladiću iz visokog istanbulskog društva, Kemalu, koji se uoči zaruka s djevojkom iz svoga miljea, koja mu izvrsno odgovara po svemu, strasno zaljubljuje u svoju osamnaestogodišnju rođakinju Fusun.

Nakon što se Kemal zaruči, Fusun, teško povrijeđena, prekida vezu i udaje se za čovjeka kojeg ne voli.

Izgleda nam na trenutak da se to dugo vrijeme nekako stvrdnulo u tim stvarima, kao da su okamine onih sati i minuta koje je proveo s Fusun, njezinim mužem i roditeljima kao sretan čovjek.

(Poglavlje 32. Senke, pričine za koje sam mislio da su Fusun)

Kad je završilo to što nazivam najsretnijim trenutkom svoga života i došlo vrijeme da se razdvojimo, i dok se jedna naušnica skrivala između nas dvoje, u naborima plahte, Fusun me pogleda ravno u oči

Ljubav je stanje u kojem je Kemal dok gleda Fusun kako hoda prometnicama, pločnicima, kućama, vrtovima i sobama, kako sjedi u vrtovima čajana, restoranima i za stolom kod kuće, dok večera.

Ali Kemal ponovno odluči ostaviti Fusun jer sazna da je Džanselina trudnoća rizična.

Fusun je nesretna zbog Kemalova odlaska, a Burhan i Nadida su bespomoćni.

Ali Kemal i Fusun uživaju u obiteljskoj sreći.