I drugom zgodom Gajo Petrović - kojemu vrag zaista glede Marijana Cipre nije dao mira - zaustavi autora Metamorfoza metafizike i ni pet ni šest nego će on Cipri, koji je nekako upravo preuzeo brigu o zagrebačkim antropozofima:

- Dovršena je izgradnja Hrama u Jeruzalemu. 1537. - Nakon ogorčene bitke, tvrđava Klis pala je u ruke Turaka koji su smaknuli njezina junačkog kapetana Petra Kružića. 1927. - U Karlovcu se rodio Gajo Petrović, hrvatski filozof, jedan od najvažnijih predstavnika praxis filozofije. 2003. - U Beogradu je ubijen srpski premijer Zoran Đinđić.

Gajo Petrović, kritizirajući svoje kritičare koji su tvrdili kako je tehnika instrument koji za razliku od kapitalizma u socijalizmu postaje poslušnim kaže: Atomska bomba neće početi da proizvodi jestive pečurke čim na nju nalijepimo socijalističku etiketu.

Kada me je moj profesor Gajo Petrović, tadašnji vodeći filozof, pozvao da sudjelujem u filozofskom časopisu Praxis, kojeg je on uređivao, glatko sam ga odbila, objasnivši mu, sa svom ozbiljnošću jedne dvadesetogodišnjakinje, kako se ne vidim kao filozofskog pisca.

Iako sam u međuvremenu magistrirala, te bila jedina kandidatkinja s objavljenim radovima iz tog područja, umjesto mene primljena je osoba koju je protežirao Gajo Petrović.

Na to su ga, u ime Logosa, Milan Kangrga, Rudi Supek i Gajo Petrović posljednji put pozvali da odustane od tri centralne partijske dogme - samoupravljanja, avangardne uloge partije i tržišne ekonomije.

Od potonjih hrvatski stipendisti te generacije su bili slijedeći: ekonomistica i političarka Savka Dabčević-Kučar, ekonomistica Ecija Ljubetić-Sirotković, filozof i sociolog Rudi Supek, filozof Gajo Petrović, filozof i sveučilišni profesor Ivan Kuvačić, filozof Andrija Krešić, inženjer rudarstva Ivan Petruša, povjesničarka književnosti Višnja Barac, ekonomist, političar i sveučilišni profesor Ivo Perišin, pedagog i sveučilišni profesor Mate Zaninović, povjesničarka književnosti i etnologinja Maja Bošković-Stulli, arhitekt, građevinar i sveučilišni djelatnik Ivan Kordiš, novinar Vjekoslav Košta i kemijski inženjer Anka Kuzmanić.

Tih su godina u Jugoslaviju dolazili gostovati veliki mislioci, Ernst Bloch, Herbert Marcuze, Lucien Goldmann, Jürgen Habermas, Erich Fromm... a najveće domaće filozofske zvijezde bili su Gajo Petrović i Milan Kangrga.

U časopisu Praxis, njegov je urednik Gajo Petrović, već u njegovu startu, sredinom šezdesetih, zapisao da su neortodoksnim marksistima draži oštroumni kritičari marksizma od neproduktivnih marksističkih papagaja.

Nije li se on i mjestimice promijenio do prepoznatljivosti? (Peto zasjedanje ' Korčulanske ljetne škole ' s okvirnom temom MARX I REVOLUCIJA održano je od 14. do 24. VIII 1968. Otvarajući zasjedanje umjesto odsutnog predsjednika Škole Rudija Supeka (koji je zbog bolesti stigao na Korčulu u toku zasjedanja) Gajo Petrović posebno je pozdravio Ernsta Blocha.

Kada se idućih godina pokazalo da je i taj okvir unutar Naših tema ipak preuzak za eminentno filozofijsku problematiku, č1anovi Odsjeka za filozofiju: Branko Bošnjak, Danko Grlić, Milan Kangrga, Danilo Pejović (Pejović je 1966. izišao iz redakcije, a umjesto njega u redakciju ulazi Ivan Kuvačić), Gajo Petrović, Rudi Supek (kao osnivač Odsjeka za sociologiju našeg Fakulteta) i Predrag Vranicki odlučili smo osnovati filozofijsko-sociologijski časopis, što smo ga nazvali Praxis, prvi broj kojega je izišao koncem 1964.

A na tapeti je stalno u prvom planu bio upravo Gajo Petrović, pa me je sve to uvijek iznova podsjećalo ne toliko na onu već pomalo banalnu latinsku Nemo propheta in patria, koliko na sam duh ove naše sredine, kad na primjer naiđete na riječi Ljudevita Gaja iz 1830. godine:

Pošto je bio nesposoban zametnuti tragove tog trubadurstva, narodna milicija ga je uhitila, no na kraju je za Lina svoj autoritet založio Gajo Petrović, i tako je Lino nakon mini-križnog puta stigao do asistenture.

Tu su živjela tri akademika: Josip Vaništa, Milan Ratković i Marijan Matković, doktor Gajo Petrović, skladatelj Rudolf Taclik, ljekarnik Gustav Modrušan, sokolaš Vladimir Bogović, i slikari Franjo Koren, Ivan Stošić - Štuco i Ljudevit Šestić.

Priporučija bi van da prije nego počnete sa svojin ideološkin laprdanjima, najpri proučite barenko ovi libar: Gajo Petrović: " Logika za gimnazije ".

Taj je metafilozofski koncept Gajo Petrović razrađivao, kao što je više nego dobro poznato, ne samo u više navrata eksplicitno pod takvim naslovom svojih pojedinačnih tekstova i knjiga, nego upravo cijelim svojim filozofskim djelom.

No, ovdje neću u nastavku još jednom ocrtavati ni njegove postavke niti aporije o pojmu revolucije, niti pak o tome što to upravo znači mišljenje revolucije kakva je to sintagma, je li u pitanju genitiv objekta ili genitiv subjekta, tko tu misli a što je mišljeno, zašto uopće mišljenje revolucije a ne radije revolucionarno mišljenje, kako samo rijetko piše Gajo Petrović, ili pak, zašto baš revolucija, kako također samo rijetko i na rubovima reflektira Gajo Petrović, a ne neko drugo ime za taj filozofski teorem i naum, poput recimo utopije?

Ta implicitna i objektivna intencija izvedene montaže, koja se ostvaruje kao marmorizacija imena Gaje Petrovića i koja na taj način osobu i djelo Gaje Petrovića čini artefaktom (ili dijelom jednog artefakta), akt je muzealizacije onoga doprinosa praxisa što ga Gajo Petrović u cijelom svome filozofskom opusu naziva mišljenje revolucije.

Na zg studiju filozofije i općenito u Zagrebu se je Heideggera učilo, pa i objavljivalo, malo kasnije ali uredno, i marksisti (npr. prof. Gajo Petrović) i nešto različite vokacije (npr. prof. Pejović).

Presudnu pomoć su nam pružili mr. Gajo Petrović iz Novog Vinodolskog i gospodin Kosanović iz Ogulina, gospodin Vlado Franković iz Zagreba, pa Velebitaši iz Šipada i Exportdrva.

Gajo Petrović predlagao je i osmišljavao nadilaženje sveg dosadašnjeg marksizma u mišljenju revolucije.

Riječ je o tome da sama punina čovjekova istinskog bivstvovanja, kako Gajo Petrović naziva revoluciju, proizvodi užas bitka i tjera čovjeka da iz nemogućnosti izdržavanja punine bitka, iz potpune saturacije bitkom ili smislom bitka, mora otvoriti prostor za nešto drugo što je u danoj ontološkoj konstelaciji, ma kako bila istinska, nemoguće, što transcendira puninu svoga istinskog bivstvovanja.

1924. - Umro je njemački književnik Franz Kafka, autor Procesa i Preobrazbe. 1940. - Završila je bitka kod Dunkirka, gdje su Nijemci nadvladali savezničke snage, koje su evakuirale 350 000 vojnika. 1944. - Charles de Gaulle postao je predsjednik privremene francuske vlade, koja će 1946. postati Četvrta republika. 1959. - Singapur je stekao nezavisnost. 4. lipnja 1896. - Američki izumitelj i industrijalac Henry Ford provezao se na " kvadriciklu ". 1989. - Na izborima u Poljskoj pobijedila je Solidarnost, čime je počelo rušenje komunizma u Istočnoj Europi. 1989. - Prosvjed na Trgu nebeskog mira, kojim su građani Pekinga tražili više slobode, ugušen je u krvi. 2004. - U Bjelovaru je umro Stanko Banić, hrvatski katolički svećenik, franjevac i pjesnik 5. lipnja - Svjetski dan zaštite okoliša 1866. - Jedan od najvećih objekata u dijelu Sunčeva sustava Pluton, dostigao je svoj zadnji afel, koji će opet nastupiti 2113. 1905. - Rodio se ekonomist i političar Rudolf Bićanić. 1967. - Izrael je napao zrakoplovstvo Egipta, Jordana i Sirije, čime je započeo Šestodnevni rat. 1984. - Premijerka Indije Indira Gandhi zapovjedila je napad na Zlatni hram. 6. lipnja 1854. - Rodio se književnik Ante Kovačić, autor romana U registraturi. 1944. - Na Dan D počelo je iskrcavanje Saveznika u Normandiji u okviru operacije Overlord. 1969. - Uspostavljena je prva internetska veza. 1984. - Ruski programer Aleksej Pažitnov stvorio je Tetris, jednu od najpopularnijih videoigara. 7. lipnja 1654. - Luj XIV. okrunjen je za kralja Francuske, kojom će vladati 72 godine. 1905. - Norveška je raskinula uniju sa Švedskom. 1948. - Predsjednik Čehoslovačke Edvard Beneš dao je ostavku protiveći se komunističkom puču. 1993. - U 29. godini poginuo je legendarni hrvatski košarkaš Dražen Petrović. 8. lipnja - Svjetski dan oceana 632. - Umro je prorok Muhamed, utemeljitelj islama. 1887. - Herman Hollerith patentirao je računski stroj s bušenim karticama. 1914. - Umro je povjesničar i političar Tadija Smičiklas, autor prve cjelovite povijesti Hrvata. 1949. - Engleski književnik George Orwell objavio je roman 1984. 9. lipnja 1781. - Rodio se britanski izumitelj George Stephenson, jedan od pionira željeznice. 1815. - Završio je Bečki kongres koji je prekrojio Europu nakon Napoleonova poraza. 1934. - Prvi se put pojavio Paško Patak, u crtanom filmu Mudra mala kokoš. 1941. - Ubijen je Otokar Keršovani, novinar, kritičar i komunistički aktivist. 10. lipnja 1672. - Rodio se ruski car Petar Veliki, reformator i osnivač Petrograda. 1793. - U Parizu se otvorio Jardin des Plantes, koji će godinu dana kasnije postati prvi javni zoološki vrt. 1796. - Rodio se književnik Antun Mihanović, autor pjesme Horvatska domovina koja je postala hrvatska himna. 1999. - NATO je prekinuo zračne napade na Srbiju, koja je pristala povući snage s Kosova. 11. lipnja 1184. prije Krista - Uništena je Troja. 1521. - Umro je kardinal Tomo Bakač Erdödy, začetnik moći i bogatstva hrvatske velikaške obitelji Erdödy. 1859. - Umro je austrijski političar Metternich, jedan od najmoćnijih ljudi Europe u prvoj polovici 19. stoljeća. 1963. - Budistički svećenik Thich Quang Duc prosvjedno se spalio u Saigonu 12. lipnja - Svjetski dan protiv dječjeg rada 1830. - 34 000 francuskih vojnika iskrcalo se u Alžiru i započelo kolonizaciju zemlje. 1890. - Rodio se austrijski slikar Egon Schiele, predstavnik secesije i ekspresionizma. 1918. - Umro je Dragutin Lerman, putopisac i istraživač porječja rijeke Kongo. 1942. - Ana Frank na svoj 13. rođendan dobila je dnevnik koji će je proslaviti nakon smrti. 13. lipnja 313. - Rimski carevi Konstantin i Licinije izdali su Milanski edikt kojim su prestali progoni kršćana. 1805. - Rodio se jezikoslovac Antun Mažuranić, osnivač hrvatske dijalektologije. 1944. - Američkim napadom na japanske položaje počela je bitka za Marijansko otočje. 1993. - Umro je filozof Gajo Petrović, jedan od osnivača Praxisa. 14. lipnja - Svjetski dan darivatelja krvi 1789. - Kapetan William Bligh, svrgnut u pobuni na brodu " Bounty ", stigao je do Timora nakon 6000 kilometara prijeđenih u čamcu. 1890. - Rodio se svestrani slikar i povjesničar umjetnosti Ljubo Babić. 1905. - Izbila je pobuna mornara na krstarici " Potemkin ". 1986. - Umro je argentinski književnik Jorge Luis Borges, jedan od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća (Babilonska biblioteka). 15. lipnja 1219. - Prema legendi, Danci su s neba dobili Dannebrog najstariju državnu zastavu koja se još koristi. 1389. - Osmanlije su pobijedili srpske i druge kršćanske snage u bitci na Kosovu polju. 1862. - Umro je Franjo Krežma, čudo od djeteta, violinist i skladatelj. 1924. - Indijanci su proglašeni građanima SAD-a. 16. lipnja 1313. - Rodio se talijanski književnik Giovanni Boccaccio, autor zbirke novela Dekameron. 1812. - Rodio se jezikoslovac i preporoditelj Vjekoslav Babukić. 1963. - U svemir je poletjela prva žena, Valentina Tereškova. 1972. Njemačka je policija uhitila teroristkinju Ulrike Meinhof. 17. lipnja 1462. - Vlad III.

Stoga, za objašnjenje toga utopijskog efekta kao filozofema a ne kao teorema, nisu relevantna, barem ne za ovu priliku, suptilna razlikovanja u razumijevanju pojma revolucije, koja Gajo Petrović razvija s neviđenom upornošću i minucioznošću pa i ljubavlju, objedinjujući pri tome dva izvora konceptualne analize karakteristične za analitičku tradiciju s heideggerijanskim nadahnućem osluškivanja jezika u nesvakidašnji prizor senzibilnosti za logiku smisla koja je, recimo, predmet jednog Gillesa Deleuzea.

Još više buni kako to da su naši zajednički profesori, i ovih sada profesora, bili tako razumljivi i tako nesebično djelili evropske i svjetske tajne (Rudi Supek, Žubrinić, Gajo Petrović, Slamnig, Solar...) a već dugo vidiš kako to hoda.

Prva grupa odlazi već u prosincu 1945. u Francusku, SSSR i Čehoslovačku (među njima su s hrvatske strane Savka Dabčević Kučar, Gajo Petrović, Rudi Supek, Jadran Ferluga).

Gajo Petrović je to onomad seriozno komentirao: Je, stvar je otišla čak dotle da je Heidegger mislio da nas ni On [ ni Onaj drugi ] više ne može spasiti) Ma, možda je ipak sreća da čovjek tako brzo zaboravlja

Osnovali su je zagrebački i beogradski filozofi i sociolozi Gajo Petrović, Milan Kangrga, Rudi Supek, Danko Grlić, Predrag Vranicki, Branko Bošnjak, Danilo Pejović, Ljubomir Tadić, Mihailo Marković, Svetozar Stojanović i drugi 1964. Tijekom nekoliko dana raspravljalo se o aktualnim filozofskim, socijalnim i političkim pitanjima, kao što su napredak, utopija i zbilja, ali i budućnost socijalizma.

U tome je odlučnu ulogu imao upravo filozof Gajo Petrović (1927 - 1993), koji uz Franu Petrića (Petriša) i Ruđera Boškovića čini trolist naših najpoznatijih filozofa uopće.

To su: Branko Bošnjak, Danko Grlić, Milan Kangrga, Gajo Petrović i Predrag Vranicki.