Desankin žika. nadimka stjepan, iz okoline Vinkovaca je shvatio da ce mu biti lako u zivotu od kad je cuo za ptsp.. on ga nema zato sto je pucao, bacao bombe i sl.. on nikome nije nanio zlo (kako on kaze) zato je tesko utvrditi razloge njegovog ptsp... neki tvrde da je sve pocelo u djetinstvu te da majka Desanka i sestra Gizdava imaju prste u tom nenormalnom odrastanju malog žike kojeg podrugljivo zovu stjepan.. majka Desanka je osobno dala nadimak malom žiki u trenu dusevnog rastrojstva i navale nekontroliranog bijesa.. toliko se razljutila da ga je taj dan, cijeli, hvatala po avliji vristeci stjepane.stjepaneeee.. dakle.. mali žika je bio mutav jos od djetinjstva i nije pravedno da od Hrvatske dobija za ptsp dok ga srce vuce majcici Desanki, sestri Gizdavi i predsjedniku pradomovine Tadicu bez obzira na nadimak.....

A za to su zadužena dva gizdava pijetla Hrvata. Oni se bore svak za svoj harem.

Bogu ću se ja moliti i nikome drugome - uzmahnu rukama gizdava vila.

Gizdava vila klonula glavicom griskajući prste, dok su na poziv crnoga Jakova nadošle seljakinje i seljaci odobravali slugin savjet.

- Neka dođe, neka dođe gizdava vila - viknu nestrpljivo mladi razbludnik.

Gizdava vila isprosit će milost, kako ne?

Znao sam ja, gizdava moja vilo, samo naprijed - cerio se zlobno i ružno grdni sluga, uhvativši za ramena lijepu ženu.

Gizdava vila prekorači prag odaja mladoga i bijesnoga Mecene.

- Samo, samo to... - tepaše on... - naša draga gizdava vila pitat će za me, tražit će me...

Na zdravlje ti bilo, gizdava vilo Dorice

Ali, ti si kriva, gizdava seljačka vilo, osvetit ću se...

Gizdava vilo Dorice, hoćeš li pripovijedati svome dragome Matiji... hoćeš li?

Gizdava vila, pognjurena, satrvena, uništena, jedva se micaše niz stube.

Gizdava vila razrogačila oči na taj neočekivani napadaj...

10. Gizdava nika vil rajskoga uresa, ka nosi obraz bil jak anđel s nebesa, lipotom zaveza pritužni život moj, kojo (m) me, jaoh, steza, da sam rob u vik njoj; a ljubav hoće toj, ka u njoj ima moć, ka čini, srce ovoj da tuži dan i noć, da, vajmeh, nije moć slobodu ufati neg sužan, ili hoć ili neć, stojati, neg suze lijevati tej grozne niz obraz i svak čas, jaoh, zvati gluhu smrt na moj glas; dočime koja vlas od višnje svitlosti zgar zatre zlu oblas hude nemilosti, ka u toj liposti, ka suncu odsiva, mojojzi mladosti ufan ' je sakriva; ter se, jaoh, snebiva me srce, nemilos gdi u njoj dobiva dobrotu i lipos.

Sobom je doveo manje gizdava riđana.

Gizdava mladosti, ka grozne suze treš za mojom liposti i priku smrt kuneš, koja ktje potlačit u vrime, kad ctješe mladosti moje cvit, kim se svit resješe, kad sjaše me lice meu lipim vilama kako no sunačce meu svitlim zvizdama, tej suze ustavi, suze su tej zaman, jer u višnjoj slavi uživam vječni dan, ki vrime ne vlada, ni stiže mrkla noć; gdi ni pri neg sada i gdi smrt ne ima moć; gdi gorko dresel ' je ne ima nijednu vlas, ma gdi je vesel ' je i gdi je vječna slas; gdi vernim spravil jes u vike slatki stan vladalac od nebes, bez noći gdi je dan.

LIJEPA SANA-SABA... 22.5.2006 16:20:01 SANA-SABA BOSNO MOJA DIVNA MILA LIJEPA GIZDAVA U TEBI JE PIRAMIDA SUNCA ZASJALA... HA HA HA... VIVA LA BOSNA I PIRAMIDA

Zanimljivo ja kako Rim namece svoju gizdavu romanticnost ljudima koji u njemu borave... a ona uistinu jest gizdava... sjedeci na jednoj od kamenih klupa Belvederea s kojeg puca pogled na Piazzu del Popolo, Vatikanske kupole na obzoru i pahuljasto nebo daleko... prilazi nam tamnoput covjek, veliki bijeli smjesak, ruze u ruci i naglasak koji u mojoj glavi priziva prizore iz Putthapartija, negdje u kutovima njegovih usana osjecam Indiju... duboku, zatomljenu, vidljivu samo ponegdje u njegovim zjenicama.

Ona je ko gizdava djevojka; rude i žutkaste kosi niz ramena se priviju, na glavi kapa djevojačka, i bielo velo vijuća, samo noge kao kopita magaretja ima, za to nesmiedu se u noge gledati.

Međutim, taj Crni Ferkonja počeo mi je slati prostačke poruke, naziva me ' sexy gizdava ', govori da pripadam njemu i prijeti mi da će me baciti u lonac babe Hude ako ne ' pođem ' za njega.

- Tako će biti, ohola i gizdava Laurice - škrinu ćoreša zubima, a obrazima prolije mu se tamno rumenilo...

Pokajat ćeš se ti gizdava moja golubice...

Gizdava vila Dorica ne može pravo svjedočiti.

Pognjurena, satrvena, iznemogla skutrila se na hladno tlo kolibice svoje - nekad gizdava vila Dorica, a sada posljednji stvor na tom crnom i kletom svijetu.

Gizdava vila Dorica, izgrebenih, okrvavljenih obraza, gologlava i razbaukana, sune među svjetinu...

- I ti si tu - upilji u nj gizdava vila krvave i bijesne oči.

U suprotiv hiže njegove biše tolikoje u plemenita dvoranina hći, divojčica već neg uljudna i gizdava, koj jime biše Marcela.

A ona, pokol njega razgleda, sasvim smina i gizdava reče mu: - Junače, ča mi je viditi, nada sve lovce srićan i slavan s psom tim jesi.

Znao je k o gizdava kobila izbaciti iz sedla svog kočijaša.