Time se u velikom stilu zaključuje stoljetni niz neuspjeha i promašaja na prostoru zagrebačkog Kaptola, no kako je svojevremeno znakovito napisao Gjuro Szabo: »Tu nema i ne može biti nikakvoga kompromisa, ako je još Kaptolu stalo do Kaptola.«

Saznali smo ponešto i o mukotrpnom poslu izrade monografije kojem prethodi dugotrajno istraživanje koje se uglavnom svodi na istraživanje starih dokumenata čuvanih u raznim arhivima. U monografiji će uz tekst o povijesti utvrde koji potpisuje Damir Hrelja, biti objavljene fotografije dvorca snimljene u proteklih stotinu godina, od prvih poznatih fotografija utvrde koje je 1912. godine snimio Gjuro Szabo pa do fotografija snimljenih 2012. godine. I ne samo to, no neću vam otkriti baš sve što se nalazi u knjizi, kazao je Kruno.

Ovim položajem, a posebice crkvom Sv. Jurja bavili su se mnogi stručnjaci, primjerice Gjuro Szabo, Ivo Petricioli, Cvito Fisković, Josip Kunkera, Emil Hilje, Ante Šonje, Zdenko Brusić, Krešimir Regan i drugi.

Crkvu je u Voćinu kao gotičku građevinu i vrijedan povijesni spomenik prvi zapazio i o njoj pisao Ivan Kukuljević-Sakcinski 1858. Inače i Gjuro Szabo je obišao crkvu u Voćinu 1907., a kao tajnik Zemaljskog povjerenstva proučio je i fotografirao crkvu 1913. i 1914. kada je u " Savremeniku " tiskao rad: " Voćin i voćinska crkva ".

Naš hrvatski prvi konzervator Gjuro Szabo taj pehar nazvao je divotkupom ili Vas diatretum Daruvarense.

Velezaslužni hrvatski povjesničar, konzervator i muzeolog Gjuro Szabo ustvrdio je da je " kapela sv. Vuka nad Klenovnikom u selu Pintarići ne samo jedna od najljepših već i najzanimljivijih gotskih kapela u cijeloj našoj domovini Hrvatskoj ", a arhivski savjetnik Andrija Lukinović da je " vukovojska kapela jedna od najpotpunije izvorno očuvanih sakralnih građevina kod nas. "

Popisani su i prilozi iz feljtona Muzeji Jugoslavije koje su vodili dr. Viktor Hoffiller, prof. Gjuro Szabo, Sima Trojanović, Frano Bulić, dr. Ćiro Truhelka i niz drugih renomiranih stručnjaka.

Svakodnevni put na Akademiju ili kući vodio je pokraj kavane te sam značajna imena temeljito zapamtio: Joza Kljaković, Vladimir Becić, Robert Frangeš, Fran Kršinić, Gjuro Szabo (direktor Muzeja grada Zagreba), dr. Branko Šenoa, Tomislav Krizman, prof. Ivo Šrepel (ravnatelj Moderne galerije), dr. Milan Čurčin, Franjo Dugan St., Fran Lhotka, Rudolf Matz.

Sredinom 15. stoljeća osnovao je tiskarsku radionicu u kojoj je godine 1455. dovršio svoj prvi jedini znani rad - latinsku dvostupačnu Bibliju, poznatu kao " Četrdesetdvoredna Biblija ". 1875. U Novskoj je rođen hrvatski povjesničar umjetnosti, konzervator i muzeolog Gjuro Szabo.

Gjuro Szabo rođen je 3. veljače 1875. godine u Novskoj, kao sin Gjure, rodom Osječanina, dužnošću na položaju kapetana Krajine, u slobodno vrijeme naklonjenom literaturi te šahu, kojega je prvak, tada, u Hrvatskoj.

Gjuro Szabo, junior, osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završava u Zagrebu, stekavši uz izbijanje sata staroga zvona sv. Marka i u baroknom blještavilu crkve sv. Katarine, kako navodi Josip Horvat, solidno klasično obrazovanje.

Knjigom Gjuro Szabo O ZAGREBU nakladici pokreću novu biblioteku Memorija i grad, u kojoj će objavljivati pretiske starih i niz novih izdanja iz pera najreprezentativnijih autora iz područja kulturne povijesti naših gradova.

1875. rođen je Gjuro Szabo, hrvatski povjesničar, konzervator i muzeolog - od 1928. do smrti (2. svibnja 1943.) ravnatelj Muzeja grada Zagreba.

U jeku Drugog svjetskog rata, u Zagrebu, 2. svibnja 1943., u 69 - oj godini života, nestao je s lica zemlje i Gjuro Szabo, krčitelj putova u povijuše zapletene struke, kako ga prozva njegov mlađi kolega Tihomil Stahuljak.

Gjuro Szabo postavio je temelje istraživanja graditeljskog naslijeđa, no značajniji zahvati dogodili su se tek nakon 1. svjetskog rata, te pod vodstvom Ljube Karamana nakon 2. svjetskog rata.

U biltenu smo predstavili Josipa Pernarića, uz izbor njegovih kompozicija, donijeli smo izbor nedavno nagrađenih kompozicija naših vanjskih suradnika, a u rubrici " Da se ne zaborave " izabrali smo kompozicije petorice kompozitora vezanih uz Zagreb, čije su obljetnice smrti upravo u ovo doba godine: Gjuro Szabo, Gjuro Pilar, Kosta Rožić, Branko Pavlović i Borislav Mikota.

Tajnik ovoga Povjerenstva, na osnovu osobnih zanimanja i publikacija o spomenicima, kao i na temelju posjedujućih slikarskih i fotografskih vještina, postaje - Gjuro Szabo.

Poznati sastavljač šahovski problema bio je Gjuro Szabo.

Sredinom 16. st. u naletu Osmalija, Garić-grad je bio spaljen i prepušten propadanju sve do početka 20. st. kada ga je otkrio i opisao Gjuro Szabo (začetnik konzervatorske službe u Hrvatskoj).

Drugoga svibnja 1943. umire konzervator Gjuro Szabo.

Neki autori, poput Branka Šenoe, bili su školovani slikari, drugi, poput Stjepana Podhorskog arhitekti, a najvažniji, Gjuro Szabo bio je samouk.

Definirajući zadatak Muzeja, Gjuro Szabo zapisao je 1930. da on ima »prikupiti sve, što osvjetljuje prošlost Zagreba od davnine pa vodi do sadašnjice, te urediti sve tako da objekti uzmognu i prozboriti, prozboriti svojim govorom barem onima, koji imaju dar, da čuju.« Muzealcima iz Opatičke (napose autorici Stoljetnice Željki Kolveshi sa suradnicima) i ovoga je puta pošlo za rukom protumačiti široj publici o čemu govore raznovrsni predmeti rijetki i svakodnevni, umjetnički i obični.

»Ali napredak Gradskog muzeja u Zagrebu ne odvisi samo o muzejskim radnicima, već i o onoj publici, za koju je muzej stvoren, od Zagrepčana samih«, pisao je 1928. Gjuro Szabo.

Izgradi se i pregradi stara ulica, za tren ne znadu više ni savremenici, kakov je bio izgled prije deset, dvadeset godina, a kad dođe nova generacija, već je ta ulica za njih stara, njom se prolazi, kao nečim, što od iskona tu postoji. " (Gjuro Szabo, iz rukopisa: " Razvoj Donjega grada Zagreba ", 1929.)

Posebno je istaknuo znanstveni simpozij Gjuro Szabo u hrvatskoj kulturi, koji se održao u Novskoj povodom 135. godišnjice rođenja Gjure Szabe i pod visokim pokroviteljstvom Jadranke Kosor, predsjednice Vlade Republike Hrvatske te Hrvatske akademije znanosti i umjetnost.

Primjerice, Matoša oko tisućudevetstotina i neke, kako pripit izlazi iz kavane Corso i dovikuje policajcu na uglu Ilice i Gundulićeve: Drž ' te Matoša Dakako, tu su i Gjuro Szabo, Krleža, pa Tošo Dabac i njegova kamera s kojom je, crno-bijelo uz mnogo topline i mekih kontrasta sve to bilježio, i mnogi drugi parampioni, koji su tu teatralno, poput Marinkovićeva Uga prolazili godinama, iz generacije u generaciju.

Crni zato što ga Julije Kempf, Gjuro Szabo i još neki pisci iz prošlog stoljaća zovu Crni ili Mrki Psunj.

Zanimljivo je da je crkva gotovo stotinu godina bila izvan svoje funkcije, a u sakralnu funkciju vraćena je 1883. te je izvršena obnova prema projektu arhitekta Stjepana Podhorskog, afirmirajući nova konzervatorska načela prezentacije svih stilskih slojeva čime je crkva Sv. Križa postala prvi spomenik u Hrvatskoj obnovljen prema novim konzervatorskim načelima koja je precizirao Gjuro Szabo.

U trenucima isprepletenim rezignacijom, ogorčenjem i buntom Gjuro Szabo, pišući pismo 1932. godine, prijatelju, zaključuje: Mi smo izgubili svi, i stari i mladi, osjećaj vremena.

Spomenimo poimence samo rođene u 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća: Vjekoslav Klaić, Josip Bösendorfer, Matija Pavić, Ferdo Šišić, Gjuro Szabo, Ćiro Truhelka, Josip Matasović, Rudolf Horvat, Stjepan Pavičić, Lazar Ćelap, Ivan Erceg, Josip Adamček, Miroslav Brandt, Nada Klaić, Lujo Margetić, Josip Buturac, Lelja Dobronić, Ive Mažuran, Ante Sekulić, Mirko Marković, Igor Karaman, Dragutin Pavličević, Mira Kolar-Dimitrijević, Nikola Kosanović, Zdravko Krnić, Ivan Kovačević, Mile Konjević, Slavica Hrečkovski, Dragiša Jović, Vlado Horvat, Filip Potrebica, Andrija Šuljak, Emanuel Hoško, Nenad Moačanin i drugi.