Zato nas pisac glose bodri i kao da kaže: naravno da ima smisla; svaki, pa i najmanji doprinos svakog od nas, popravlja svijet oko nas ili barem našu poziciju u njemu.

Možemo djelimično dati za pravo stavu da je lakše postati dobar nego pametan koji također izvire iz gornje glose: Budi barem... Ali, to govornik kaže sugovorniku da bi ga posredno diskvalificirao ujedinivši dvije njegove mane: glupost i zloću.

O tome govori pisac gornje glose.

U svoje su latinske knjige upisivali glose na narodnome jeziku, o čemu svjedoče kasniji sačuvani primjeri, npr.

Emmeramske glose iz 9. stoljeća i glose u tzv. Radonovoj bibliji iz 10. stoljeća koje je mogao unijeti prvi zagrebački biskup ⠀ Ä eh Duch (Duh), kojega je 1094. postavio ugarski kralj Ladislav, a možda ih je zapisao i netko iz njegove češke pratnje.

Jedno od njegovih umijeća bilo je i ono potpunog zatvaranja bilo fraze, bilo tehnike, glose, simbola i tako zaštititi ono što je sveto ili postalo posvećeno od kobnog doticaja profanih.

Najvažniji element aerosola suhe soli, koji proizvode generatori, je natrijev klorid (NaCl), koji je ključan element u nalazištima soli (vidi aerosol suhe soli, Wieliczka, mine na području Perme, aerosol suhe soli - Glose i druge) i koji stvara bitan dio (do 97 %) aerosola.

Prihvaćeno je Bartolusovo načelo kako statutarno pravo nekog određenog mjesta treba metodama općeg prava tumačiti tako da što manje odstupa od ius commune. [ 54 ] Pravni praktičara predhumanističkog razdoblja povezivali su zajedno pravne tekstove, glose i komentare, smatrajući kako ono sadrže sve potrebno za potpuno razumijevanje prava.

Među njima prednjačiti će već spominjani Guillaume Budé, koji će u svom djelu Annotationes in Pandectas iz 1508. komentare i glose srednjovjekovnog prava nazvati zloćudnim tumorom teksta koji treba odstraniti.

3. S obzirom na to, polazeći od one poznate glose - da« gledajući u prošlost, lakše ćemo se pripremiti za budućnost »[ 97 ] - nije se teško opredijeliti za potonji, upravo haulikovski, samosvojni europski izbor, što nam ga je preporučio i papa Ivan Pavao II (2003.). [ 98 ] Nakon što je, iz dna južne (postrance), Rendićev Haulik ponovno uglavljen u apsidu sjeverne lađe zagrebačke prvostolnice (29. studenoga 2002.), te pretiska jedine monografije o njemu, kao neiscpno nadahnuće ali i trajna opomena, kardinal Haulik ponovno ulazi u skupno sjećanje hrvatskog naroda (nacije).

B ilo kako bilo, uz puno razumijevanje i simpatije za istinitost glose koju ovdje komentiramo, moramo razignirano konstatirati da je praksa kroz cijelu povijest ostavljala malo prostora za istinsku umjetnost.

Gornje glose tek su ilustracija onog o čemu ovdje želim nešto reći: Renesansa i prije svega humanizam izvire snagom zapretene duhovne lave iz probuđenog vulkana ljudskosti, tamo negdje u XIII-XIV i XV stoljeću.

Sate i sate, godinama, gotovo iste face, nama, puku običnom (koji kolokvijalno zovu: vaše cijenjeno gledateljstvo), objašnjavaju nešto, kontreštavaju se i navodno brane svoje stavove a da nikad, niti na jednom od tih foruma, niti oni a niti naši slavni voditelji, nisu postupili po jednostavnom naputku iz gornje glose: prvo razbistrimo pojmove pa onda razgovarajmo

M ada je poruka ove glose vezana za kastinsko rimsko društvo u kojem je (a ništa bolje stanje nije ni do dana današnjeg) bilo gotovo nemoguće prijateljstvo izvan svojeg kruga, ona nam ipak daje jedan mudri i univerzalni naputak (ili ga barem ja u njoj želim pročitati): Prijateljstvo se realizira kao dobrovoljni i osobni izbor u kojem nema mjesta neravnopravnosti.

Ove glose pokazuju kako su latinske riječi iz 4. st. (kada je Vulgata nastala) zamjenjivane novim leksičkim odrednicama, koje su obično kasnije i prevladale u romanskim jezicima:

U svojoj Povelji Dubrovčanima 1332. godine on piše: ".... Ako ima Dubrovčanin koju pravdu na Bošnjaninu, da ga pozove pred gospodina Bana... " Ovo je vrlo značajan dokument jer govori da u Bosni žive jedino Bošnjani i niko drugi, (naziv " Bošnjani " je starinski naziv za Bosance) - to se očituje i na svim oficijelnim dokumentima Bosanske države, a i na mnogim neoficijelnim, kao sto su glose na bogumilskim vjerskim knjigama, i natpisima na stečcima, g dje bogumili sebe nazivaju ISKLJUČIVO Bošnjanima.... " Dobrim Bošnjanima

A što nas poučavaju i što nam objašnjavaju gornje tri glose?

Zato se opet, u razumijevanju gornje, imperativne glose, moramo vratiti vrlini koja je etičkog i moralnog podrijetla, dakle neprirođena već naučena i usvojena.

T ek je koncem prošlog stoljeća, dakle dva milenija nakon zapisivanja ove glose, znanstveno definirana teorija kaosa koja tvrdi upravo to - nesklad između ulaznih veličina i njihovih učinaka.

Naravno da je svako od nas primjećivao i na vlastitoj koži osjetio istinitost ove glose: stvari oko nas nisu u srazmjeru veličine i njihovog značenja po cjelinu.

U izdanju riječke ' Glose ' objavljen je Krčki kalendar za 2010. godinu.

Na marginama latinskih knjiga svećenici su, pripremajući se za propovijed ili za kakvu drugu službu, bilježili i hrvatske riječi to su tzv. glose.

Jelčić, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima, Zagreb, 1995., str. 147).

Glose navedene u spisu Appendix Probi ukazuju na to da su na djelu bile sljedeće promjene:

Dokazuju to prozni dijelovi u drugom izdanju, gdje govori o seljaku i njegovoj prisnosti s prirodom: ako stihovi u " Satiru " ne mogu svjedočiti o Relkovićevim pjesničkim sposobnostima (kojih, realno, i nema), te nevelike, gotovo epizodne glose svjedoče vrlo uvjerljivo da je Relkovićev racionalizam bio nošen propovjedničkim i obnoviteljskim entuzijazmom.

Ciklus Litratati se kreiran je za ovaj salon, a Surać, koristeći glose iz Saljskoga govora Ankice Piasevoli, povezuje svoje motive ribanja, alata, ljudi, otočne svakodnevice s frazama kojima se pojedina riječ objašnjava.

Iz staročeškog su razdoblja posvjedočena samo imena i glose u latinskim tekstovima te čehizmi u staroslavenskim tekstovima.

Među dragocjenim kodeksima, koji se vezuju za to razdoblje, nalazi se Radonova Biblija (VIII./IX.), koja je vjerojatno pripadala prvom zagrebačkom biskupu Duchu, koji je u XII. st. nad latinskim tekstom unosio slavenske (hrvatske) riječi glose kao pomoć za svoje propovijedi puku.

Ridley Tito, biografija Karlo Štajner 7000 dana u Sibiru Petar Hektorović Ribanje i ribarsko prigovaranje Zvonko Ivanković Hebrang Stipe Mesić Kako je rušena Jugoslavija Sonia Wild-Bićanić Dvije linije života (autorica je bivša britanska èasnica, profesorica književnosti; za Drugoga svjetskog rata zaljubila se u hrvatskoga politièara i preselila u siromašnu socijalistièku Jugoslaviju) Eva Grlić Sjećanja (autorica je supruga filozofa Danka Grlića) Janko Bobetko Sve moje bitke Julijana Matanović Zašto sam vam lagala (Julijana piše u prvom licu, oèekujući poštivanje spomenutog autobiografskog ugovora) Andrea Zlatar Veliko spremanje: zapisi uèene domaćice (autorica je teoretièarka i povjesnièarka autobiografije, k tome književnica) Ratko Cvetnić Kratki izlet: zapisi iz Domovinskog rata (u naèelu nefikcionalno djelo kritika je èesto analizirala kao da je rijeè o vrhunskom romanu) Ivan Kušan Toranj (potpuno fikcionalni lik Mišo S. piše u prvom licu) Vladimir Košćak Josip Juraj Strossmeyer, politièar i mecena Pavao Pavlièić Šapudl (zapisi vezani uz autorov zavièajni Vukovar) Stanko Andrić Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske Autobiografija je dakle vrsta biografije i po tome što govori o životu i po tome što je nefikcionalna (unatoè književnim postupcima).

Ni autorova žanrovska određenja koja pronalazimo u podnaslovima ove knjige (glose, traktati, arabeske) ne pomažu nam previše jer je teško pouzdano odrediti distinktivna obilježja po kojima bi neki prozni uradak bio baš, recimo, glosa, a ne traktat.