Inulin utječe na lučenje inzulina i glukagona pa samim time regulira metabolizam lipida i ugljikohidrata te razinu glukoze u krvi.

Osim samog omjera nutrijenata, možda najvažniji od svega je utjecaj namirnica koje konzumiramo na razinu hormona inzulina i glukagona, odnosno razinu šećera u krvi.

Naime, pri aerobnoj tjelesnoj aktivnosti dolazi do smanjenja razine hormona inzulina, a povećanja razine hormona glukagona u krvi, što zajedno omogućava korištenje masnoća iz rezervi i njihovo pretvaranje u glukozu putem jetara.

Glukagona signalizira masnim stanicama da oslobode masnoće u krv, čime potiče njegovu uporabu.

No, visok sadržaj hormona inzulina u krvi (prva razina hormonalnog poremećaja između antagonističkih hormona inzulina i glukagona) nema samo to opisano djelovanje, uzrokujući« sindrom inzulinske rezistencije », nego ima i bitan utjecaj na cjelokupno funkcioniranje organizma, jer inhibira (sprječava) stvaranje čitavog spektra neophodnih skupina korisnih parakrinih hormona iz skupina prostaciklina, prostaglandina, tromboksana, leukotriena i lipoksina, koji se stvaraju iz dihomo-gama linolenske (DGLA) i eikozapentaenske masne kiseline (EPA), a istovremeno potiče stvaranje skupine hormona suprotnog djelovanja iz arahidonske masne kiseline (AA), čime izaziva izuzetno ozbiljan hormonalni poremećaj u ravnoteži antagonističkih parakrinih hormona.

Normalizacija razine leptina te ravnoteža između glukagona i inzulina u krvi bitno smanjuju rizik debljine i dijabetesa.

Osim toga, možemo kontrolirati lučenje glukagona koji djeluje na metabolizam masti.

Glukagon djeluje na glikogen u jetri i pretvara ga u glukozu, koja zatim odlazi u krvotok.kada se razina šećera u krvi podigne, proizvodnja glukagona prestaje.

Ipak, one se mogu diferencirati u sve tipove stanica Langerhansovih otočića, struktura u gušterači koje uključuju i beta stanice te stanice koje luče hormone poput glukagona i somatostatina.

- Hormonalnim poremećajem u ravnoteži endokrinih hormona inzulina i glukagona, koji je posljedica načina života (neuravnotežene prehrane, slabe tjelesne aktivnosti i stresnog načina života), dolazi do inzulinske rezistencije organizma s povišenom razinom inzulina, koja igra višestruko nepovoljnu ulogu u organizmu.

Vrlo je bitno često kontrolirati razinu glukoze kako bi odmah mogli reagirati ukoliko vam je razina glukoze jako povišena, pa je potrebno uzreti inzulin ili ako je razina glukoze izrazito niska pa je potrebno nadomjestiti šećer uzimanjem bombona ili sokova ili u krajnjoj liniji primiti injekciju glukagona koji bi razinu glukoze trebao dovesti u normalu.

HIPOGLIKEMIJA (niska razina glukoze u krvi) - nastaje zbog: prevelike količine inzulina, premalo hrane, pojačane tjelesne aktivnosti, oštećenog rada bubrega, uzimanja većih količina alkohola Osobe koje su sklone noćnim hipoglikemijama trebale bi uvijek uz uzglavlje kreveta imati nešto slatko (slatki napitak, bombon glukoze). Za slučaj gubitka svijesti uslijed jake hipoglikemije trebalo bi uz sebe nositi injekciju glukagona i osigurati da je bliska osoba zna primijeniti.

Liječenje se sastoji u brzom uzimanju obroka ili koncentriranog šećera na usta, a ako to bolesnik nije u stanju, injiciranjem injekcije glukagona u mišić ili otopina koncentrirane glukoze venskim putem.

Mozak ostaje bez dovoljno hrane iz krvi, a rezerve glukoze (osim one pohranjene u jetrima), uz nizak sadržaj glukagona, ne mogu se koristiti.

U normalnim fiziološkim uvjetima nivo glukoze u krvi posljedica je djelovanja inzulina, glukagona (oba predstavljaju hormone gušterače) i hormona rasta (kojeg luči hipofiza - žlijezda smještena u centralnom dijelu mozga).

Inzulin snižava razinu šećera u krvi i povećava razinu glukagona u jetrima.

Članovi obitelji i prijatelji mogu naučiti davati injekcije glukagona, hormona koji za razliku od inzulina, podiže koncentraciju glukoze u krvi.

Umjesto toga dajte mu injekciju glukagona.

Za malu djecu upotrijebite samo pola od ukupne doze glukagona.

Ako vam šećer u krvi padne tako nisko da se onesvijestite, vaši bližnji bi vam trebali dati injekciju glukagona i nazvati hitnu pomoć.

Kada razina inzulina nije ni previsoka niti preniska, a razina glukagona nije previsoka, tada se oslobađaju određene " protu-upalne kemikalije " (tzv. eikosanoidi) koje imaju slično dijelovanje poput aspirina ali bez nuspojava kao što je npr. želučano krvarenje.

Osim inzulina i glukagona gušterača luči i somatostatin i pankreasni polipeptid.

Arginin direktno učestvuje u zarastanju rana, uklanjanju amonijaka iz organizma te promovira produkciju nekoliko hormona a osobito hormona rasta (HGH) glukagona i inzulina.

Optimalan omjer inzulina i glukagona značio bi idealnu razinu šećera u krvi i to stanje zajedno sa dopustivim oscilacijama možemo nazvati Zona.

Upravo iz tog razloga je potrebno naučiti članove obitelji kako dati injekciju glukagona.

Dovodimo se do HIPOGLIKEMIJE, gdje nastupa pojačano lučenje GLUKAGONA znači što smo više gladni glukagon se povećava na račun masti koje se pretvaraju u glukozu, te vraća šećer u normalu.

Povezanost hrane i gastrointestinalnih hormona (holecistokinina, VIP-a, glukagona, sekretina i dr.) također može znatno utjecati na rad crijeva i cijele probave.

U metabolizmu glukoze inzulin je neophodan u većini tkiva: kad je razina inzulina nedovoljna, a u prisustvu povećane količine glukagona, pojačano je stvaranje glukoze (glukoneogeneza).

Tijekom hipoglikemije, u obje je skupine došlo do sličnog porasta razine glukagona i kortikosterona.

Međudjelovanjem inzulina i glukagona održava se razina glukoze u krvi unutar normalnih granica (između 3,4 i 6,1 mml/L).