Njegova prva glava jest neoliberalni globalni mondijalizam, a druga - kulturni marksizam (kojega bi se zajedno odrekli i sami Marx i Gramsci) i naravno uz njega popratne religije poput New Age pokreta sa svojim inačicama kvazi-religija i raznih priljepaka poput: neuspjeloga multikulturalizma, tzv. ljudskih prava, otvorenih društava (ustvari vrlo zatvorenoga tipa za nove elite), njihovih poltronskih medija, masovnih uslužnih centara za korisnike i potrošače (od kojih su mnogi u zemljama Trećega Svijeta ili jeftinim pozivnim centrima bivše Istočne Europe), knjiga samopomoći, konzumerizma, brze hrane, knjiga i književnih djela bez stvarnog karaktera i ljudskosti napisanih od čangrizavih ljudi prepunih mržnje za zemlje, ljude i područja u kojima žive (za koje jedan književnik poput Ciorana ili filozof poput Nietzschea uistinu u današnje vrijeme predstavljaju ništa drugo no iskrene ljubitelje čovječanstva) skupe odjeće koju spravljaju za jeftine novce nove vrste robova u zemljama Trećega Svijeta, ekonomske i ilegalne imigracije (koja služi jedino kapitalističkom mondijalizmu i podjelama među ljudima kao i uništavanju matičnih duhovno-gospodarstveno-ekonomsko-socijalnih struktura država u koje dolaze imigranti), te onda poslovnih inačica i bizarnih naziva poput: razvoja tima (team building), izvrsnosti na poslu (business and work excellence), prelaženja poslovnoga cilja (exceeding business goals) pa sve naravno do radnika koji je dobio uz religiju političke korektnosti novi naziv: