Kada bismo imali takav institut, mogla bi se stvoriti baza podataka, kartoteka, fonoteka sa snimkama govora autentičnih ljudi te sastaviti skupine za izradu pojedinih rječnika govornoga jezika čakavskoga, kajkavskoga i hrvatskih štokavskih dijalekata, rekao je Šimunović, podsjetivši kako je između dvaju svjetskih ratova Petar Skok, najveći hrvatski onomastičar, hrvatsku onomastiku bio uzdigao u sam vrh europske onomastike.

KAJ se bavi cjelovitom jezičnom, kulturno-povijesnom i umjetničkom podlogom sveukupnoga kajkavskoga govornoga područja kao temeljnim vrijednostima matične hrvatske kulture i znanosti.

Stanje je u sintaksi složenije nego u fonologiji i morfologiji jer tu, osim starocrkvenoslavenskoga utjecaja i utjecaja govornoga hrvatskog jezika moramo računati i s utjecajem jezika s kojih su tekstovi ili njihovi predlošci prevođeni.

Otkako su u Hrvata nastali uvjeti za jezičnu politiku u nacionalnim, a ne samo regionalnim okvirima, pri donošenju odluka o važnim jezičnim pitanjima (na primjer, o izboru dijalektalne podloge za književni jezik, o pravopisnim strategijama) veću je ulogu imao politički i ideološki voluntarizam nego pisano nasljeđe i rutine govornoga kolektiva.

Pritom je, polazeći od jezične teorije Charlesa Ballyja, isticao kako je za puno razumijevanje ustroja i funkcioniranja rečenice nužno stalno voditi računa o opreci (upravo dihotomiji) između govornoga i pisanoga jezika.

Uz glavne Ballyjeve distinkcije (među ostalim u nekoliko članaka i studija) uveo je u hrvatsku lingvistiku i svoje vlastite kao što su vrednote govornoga jezika te važnost zvuka i pokreta u jeziku, a u duhu strukturalističoga nauka inzistirao je na povezanosti (upravo međuovisnosti) jezičnih elemenata kao dijelova sustava.

Uoči samoga rata hrvatsku je javnost upoznao s Ballyjevom oprekom između govornoga i pisanoga jezika (1938.) kao i s Ballyjevom stilistikom (1942), ali je najveću pozornost posvetio obrani samosvojnosti i samostalnosti hrvatskoga jezika.

Spektralnu obradbu govornoga zvuka nazvao je verbotonalnošću, iz koje je razvio cijelu teoriju rehabilitacijskih i pedagoških pravila te došao do zahtjeva za konstrukciju odgovarajućih aparata i za njihovu primjenu (SUVAG: Système Universel Verbotonal d ' Audition Guberina).

TANNER: Stanje je ovdje podosta različito od onoga u zemljama njemačkoga govornoga područja, koje uostalom mnogo bolje poznajem.

Unatoč integrirajućemu značaju svakoga jezika, unutar svakoga od njih podjednako su značajne i sinkronijske varijacije: razlikuju se jezične razine (familijarna, njegovana, tehnička, pučka itd.) svojstvene određenim društvenim podskupinama (obitelj, profesionalne skupine i sl.), čemu valja dodati i različite tipove argoa (šatrovačkoga) i žargona, zatim zemljopisne varijacije (narječja, dijalekti, mjesni govori) te, napokon, i razliku između pisanoga i govornoga jezika, od kojih svaki raspolaže nekim specifičnostima i vlastitim zakonitostima.

To se ponajprije odnosi na geografska imena manjih prostornih cjelina, koji su najprije izloženi nestajanju iz govornoga jezika.

U drugome dijelu knjige Željka Lovrenčić donosi prikaze knjiga mnogobrojnih suvremenih književnika španjolskoga govornoga izričaja koje je objavljivala u Vjesnikovoj rubrici Prijedlog za prijevod.

3. U smislu stavaka 1. i 2. kandidat za jezičnu ovlast mora dokazati barem operativnu razinu (četvrtu razinu) jezične sposobnosti kako u pogledu korištenja frazeologije tako u pogledu govornoga jezika.

U jezično-govornoj terapiji uključeni su postupci ovladavanja svim stupnjevima jezično-govornoga planiranja i produkcije: od izbora riječi i gramatičkih konstrukcija, fonološkoga kodiranja u riječima složene slogovne strukture do vježbi tehnike fluentnoga izgovora uz meki početak riječi i fokusu pažnje na primjerenu brzinu govora.

Podsjetimo, Natječaj jedini takve vrste u nas zbog kreativne upućenosti na srednjoškolsku mladež cjelokupnoga kajkavskoga govornoga područja, i šire tradicionalno raspisuju časopis Kaj i njegov nakladnik Kajkavsko spravišče unutar programa Jezičnica kajkaviana.

Intenzivna produkcija autobiografskih tekstova usko povezanih s romanima kod Fontanea i apsorpcija autobiografskih formi u romane kod Raabea mogle bi se temeljiti u jednome zajedničkom obilježju njihove poetike koje ih obojicu deklarira kao predstavnike književne moderne; riječ je, naime, o rafiniranom ÂťnaturaliziranjuÂŤ njihove umjetnosti kroz sve naglašenije eliminiranje ÂťromanesknihÂŤ elemenata iz romana i virtuoznu uporabu govornoga jezika.

Prirodni jezici otvaraju niz pitanja koja su predmetom različitih istraživanja: odnos između govornoga subjekta (govornika/slušatelja) i samoga jezika (područje psiholingvistike), odnos između jezika i društva (područje sociolingvistike), odnos između simboličke funkcije i jezičnoga sustava, odnosi između jezičnoga sustava kao cjeline i dijelova od kojih se on sastoji, odnos između jezika kao općeljudske sposobnosti i pojedinačnih konkretnih jezika, odnos između jezika kao sustava znakova u određenoj zajednici i različitih njegovih govornih realizacija itd., a sve je to predmetom jezikoslovlja (lingvistike).

Dok jedni vjeruju da su i raniji hominidi (homo habilis i homo erectus) vladali nekim oblikom govornoga ili gestovnoga jezika, drugi to osporavaju, tvrdeći da je razvitak jezika postao fiziološki moguć (zbog strukture larin ksa) tek s pojavom modernih ljudi (vrste Homo sapiens).

U ovom razdoblju Fiamengo je objavio još jednu pjesni č ku zbirku (Svjetle ć a tijela, Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika) te nam još jednom, s brušenim vrednotama govornoga jezika (iako mu nisu strane uhodane sheme vezanoga stiha, primjerice soneta) dokazuje da je jama č no jedan od najplodnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Pri kraju svete mise, Sveti Otac pozdravio je na njihovim jezicima i hodočasnike njemačkog, talijanskog, mađarskog i poljskoga govornoga područja, te izmolio tradicionalnu molitvu Angelus.

Opisana djeca bila su umiljata, no od najranije dobi otuđena i bez govornoga kontakta s roditeljima i okolinom.

Stoga je temeljni cilj u Logokoru, kod male djece koja mucaju, vidjeti radi li se o nefluentnostima zbog kojih djecu svrstavamo u kategoriju djece s početnim mucanjem ili su nefluentnosti koje djeca imaju usporedive s nefluentnostima djece uredna jezično-govornoga razvoja, i stoga, nezabrinjavajuće.

U toj fazi govornoga razvoja, djetetovo jezično izražavanje sadrži elemente ugode, spontane i kreativne aktivnosti koju većina predškolske djece prihvaća s radošću.

Prvi veliki svjetski uspjeh Botha Straussa iz 1976. Trilogie des Wiedersehens (Trilogija ponovnog viđenja) mogli smo u režiji Petera Steina vidjeti na BITEF u, a oni koji su posljednjega svibnja prije rušenja Berlinskoga zida zavirili u Berlinu na festival dramskih kazališta njemačkoga govornoga područja Theatertreffen mogli su jednako nezaboravno uživati u predstavi Die Zeit und das Zimmer (Vrijeme i soba) u Schaubühne am Halleschen Uffer u režiji Luca Bondyja.

Za predškolsku i školsku djecu uključuje utvrđivanje jezično-govornoga statusa te testove, frekvencije i jakosti mucanja.

Kao što je filozofija po svom postanku i nazivlju grčka, glazba flamanska i talijanska, marksistički komunizam njemački fenomen - tako je New Age poglavito sjevernoamerička pojava izrasla iz kulture engleskoga govornoga područja.

Autor nije subjekt »govornoga pjesništva«, nego graditelj velike skladbe što slijedi četiri godišnja doba koja već samim načelom takve ciklizacije uvodi primatelja u svijet ovisnosti pojedinaca o mijenama u prirodi.

Pritom je mnoge kazališne vrste, operu, pantomimu, ples, ironično kontrastirao temeljnom predlošku govornoga teatra.

O Trećem programu Rajka Rusan, urednica kulturno-znanstvenog programa Hrvatskog radija kaže: »Sa svojih 39 emisija i 22 ostvarena sata govornoga programa tjedno, Treći program Hrvatskoga radija pokriva vrlo široki raspon tema, područja i događaja.

Spomenute specifičnosti hrvatske jezične politike davale su predvodničkim ili vladajućim elitama poticaj da se prema ponašanju govornoga kolektiva odnose normativistički, a kao instrument njihova normativizma postupno se formirao lektorski stalež posebna mentaliteta, u kojem se, već prema prilikama, izmjenjuju ili dopunjuju osjećaj nadmoći zajamčen posjedovanjem političkoga zaleđa i nacionalni mesijanizam.