Evo i malog dopunskog razmišljanja: prezime Krležina lika Latinovicz jasno upućuje na spoj etimološki prepoznatljive sredozemne kulture u ugarskoj grafiji.

Priloženo je i nekoliko priloga (životopis, izbor iz bibliografije, rasprava o grafiji i drugo).

Na jedan detalj ipak treba podsjetiti: u uredno prenesenim podacima iz Muzeja u Clevelandu, Ohio, gdje se nalazi dotično ulje, mjesto rođenja slikara, Marseille, koji se na francuskom piše bez toga s, donesen je u engleskoj grafiji, Marseilles, ali, srećom, na unutarnjoj strani ovitka

Osim opsežne uvodne studije, te studija o jeziku, grafiji i pravopisu Žića, Matičino izdanje donosi i faksimil izvornoga rukopisa te njegovu transkripciju.

Svojevremeno je izazvao kontroverze tvrdnjom da, prema njegovim laboratorijskim istraživanjima, većina Hrvata ne čuje razliku između č i ć te dž i đ, stoga je predlagao da se u grafiji ta četiri glasa svedu na dva, što bi zasigurno prihvatili i mnogi Neretvani koji s razlikovanjem č i ć imaju velikih problema.

Kad bi zaista kajkavski fonem/č/bio izgovorno bliz/ć /, onda bismo u grafiji kajkavskih tekstova nastalih nakon Gajeve reforme tu pojavu nalazili i zabilježenom.

Da ne duljim: jel ' se može prevesti (tako da bude vidljiva razlika u grafiji, pravopisu, sintaksi, leksiku, semantici,..) članak iz " Neue Zuericher Zeitung ", tako da bude objavljen u " FAZ "?

Osnovna je razlika između hrvatske i srpske ćirilice više u grafiji i pravopisu, a manje u morfologiji slova.

Ovdje se nastavci (ako vam je baš do metajezika: gramatički morfemi) biraju po grafiji, a ne po izgovoru, pa instrumental glasi Bush o m (kao: bu h om, gra h om) iako poštujemo tzv. prijeglas zbog palatala pa govorimo [ buš e m ], slično našem: mišem.

Ovdje u suvremenoj grafiji prilažemo nekoliko primjera teksta iz Kotoribskih zapisnika u želji da ih približimo današnjemu Čitatelju.

U Gazophylaciumu je Belostenec sabrao rječničko blago triju naših dijalekata te je predložio i grafiju koja je značila znatan napredak prema dotadašnjoj latiničkoj grafiji u Hrvatskoj.

Vrlo je vjerojatno da će se za skupinu ljudi koja pati od društvene oporbe razviti etiketa u glasu i grafiji.

Prezime Ručević u današnjoj grafiji i obliku zabilježeno je već na popisima 1698. i 1702., a prvi nositelj bio je imena Grgo.

Hrvatski i srpski standardni jezici se razlikuju u: 1. grafiji (latinica i ćirilica) 2. fonetici (oko 100 zakona u akcentuaciji) 3. gramatici i sintaksi (oko 100 zakona) 4. pravopisu (iako oba jezika rabe fonološki pravopis, u hrvatskome je nazočno morfonološko načelo u nizu propisa, dok se srpski jezik sve više« fonetizira »u pravopisnim odredbama) 5. morfologiji (preko 300 pravila) 6. semantici (razlike u semantici su previše složena ustroja da bi se prikazale u ovako kratkom prijegledu) 7. rječniku (oko 30 % različitih riječi koje su isključivo hrvatske ili srpske.

Taj je prijevod, koji nije tiskan zbog političkih razloga, po svomu jezičnom izrazu (osim u grafiji/slovopisu) jednako blizak modernomu hrvatskom jeziku kao francuski njegova suvremenika Montaignea sadašnjemu francuskom, ili engleski Shakespearea modernom engleskom jeziku.

I hrvatski vukovci nastupili su raspravama o grafiji i ortografiji zalažući se za fonološki pravopis, dok će konzekventno fonološki slovopis Đ uro Daničić predložiti u Ogledu za Akademijin rječnik 1878. Osim u Rječniku i Akademijinim izdanjima ovaj dosljedno jednoslovni slovopis neće uhvatiti ko rijena, osim grafema đ.

Hrvatski i srpski standardni jezici se razlikuju u: 1. grafiji (latinica i ćirilica) 2. fonetici (oko 100 zakona u akcentuaciji) 3. gramatici i sintaksi (oko 100 zakona) 4. pravopisu (iako oba jezika rabe fonološki pravopis, u hrvatskome je nazočno morfonološko načelo u nizu propisa, dok se srpski jezik sve više« fonetizira »u pravopisnim odredbama) 5. morfologiji (preko 300 pravila) 6. semantici (razlike u semantici su previše složena ustroja da bi se prikazale u ovako kratkom prijegledu) 7. rječniku (oko 30 % različitih riječi koje su isključivo hrvatske ili srpske.

Pripovijedajući u prvom licu, oni neskriveno iznose jedinstvenu priču svoga života koja ih je zauvijek obilježila. 3. Vlak posljednje noći, Dacia Maraini (Disput) Godina je 1956. Jedanaest je godina od završetka Drugoga svjetskog rata, ne previše da bi se zaboravio i istodobno sasvim dovoljno da djeca koja su preživjela rat odrastu, da počnu postavljati pitanja i istraživati svoja sjećanja. 4. Trans-Atlantik, Witold Gombrowicz (Fraktura) Ovaj mikroroman prvi je put objavljen 1953. godine i u Gombrowiczevoj književnoj bio grafiji znači izuzetno važan moment.

Sli č an ukus koji preferira egzotiku Bukovac je demonstrirao ure đ uju ć i interijer svoje ku ć e na Zrinjevcu izgra đ ene prema nacrtima Höningsberga i Deutscha 1897. Interijeri su obilovali egipatskim i orijentalnim ukrasima, poku ć stvo je oponašalo daleko - i bliskoisto č ne stilove, na zidu su pisale poslovice u grafiji koja je podsje ć ala na maursko pismo, a prvi portret koji je Bukovac naslikao u svom zrinjeva č kom, kako je sam govorio, gnijezdu jest portret njegova oca, slikan slobodnim potezom, obrisne linije neusporedivo mekše od one prethodno spomenuta portreta.

U kojoj je i estradno-politička manipulacija folklorom (zar su se baš slučajno u ikono-grafiji poljudskog koncerta našli združeni ustaški simboli s kostimiranom paradom na sceni i oko nje: sinjskih alkarskih momaka s prijetećim buzdovanima te folkloraša-plesača koji su odašiljali poruku o sunarodnjacima s druge strane umjetne granice?) istoga korijena.

Premda u Vasarijevoj grafiji glasi Madrucci, nema razloga sumnji oko atribucije navedenog lokaliteta.

Mikroroman Trans-Atlantik prvi je put objavljen 1953. godine i u Gombrowiczevoj književnoj bio grafiji znači izuzetno važan moment.

Na taj je način Gaj zapravo ujedinio sve Hrvate u jednomu književnom jeziku i u jednoj grafiji: goleme su njegove zasluge jer je tako stvorio najbolje temelje za nevjerojatan procvat hrvatske kulture općenito, nazvan hrvatskim narodnim preporodom.

Mikroroman Trans-Atlantik prvi je put objavljen 1953. godine i u Gombrowiczevoj književnoj bio grafiji znači izuzetno važan moment.

U jednomu jeziku i u jednoj grafiji, tipu slova za pisanje glasova, sve je Hrvate ujedinio tek Ljudevit Gaj (1809. 1872.).

Dvoslovno ie nije prihvaćeno zbog stvaranja ozračja u javnosti kako se obnavlja pravopis iz NDH, što je posvemašnja besmislica, jer je riječ o kontinuiranoj grafiji staroj nekoliko stoljeća.

Da bismo pokazali da se radi o esencijalno istome hrvatskom jeziku kakav je sada u službenoj porabi, navest ćemo dio Kašićevog prijevoda Biblije (1622. - 1637.) u suvremenoj grafiji.

Tadašnji geografi još nisu shvaćali da je otkriven novi kontinent Amerika, nego misleći da se je pristiglo u Indiju stanovništvo imenuju Indijancima, a nastale bjelopute potomke između Dubrovčana i Indijanki nazvali su, pak, Croatan Indians, i to prema od ranije poznatoj imenoslovnoj grafiji: Croat Croatan, Ragusa Ragusan, kao i u nas Splićan, Hvaran, Dubrovčan, Zagrepčan ako mi moje etimološko (ne) znanje dozvoljava da rabim ovakve usporedbe.

Naslov dodijeljen ovome ciklusu, Zimski snowy, ispisan u neobičnoj grafiji još naglašenije priziva i zimu i snijeg i - snovid.

Sljedbenici te skupine bili su žestoki protivnici svega ilirskoga: i u grafiji, i u pravopisu, i u ideologiji, i u politici.