Njezin rad nalazi se u nekoliko znanstvenih časopisa i knjiga posvećenih interkulturalnom kazalištu, uključujući i Paul Allainov: ' Poslije Grotowskog: Nova generacija ' (New Theatre Quarterly 18.1, 2002) i ' Crossing Cultural Borders Through the Actor s Work: Foreign Bodies of Knowledge ' (Routledge, 2008) od Cláudia Tatinge Nascimento.

Kad ste vi počinjali raditi u kazalištu, imali ste prilike viđati predstave Barbe, Grotowskog, Mnouchkine, Brooka..., a i radili ste s nekima od njih.

Uz to podučava u plesno-kazališnim radionicama za profesionalne plesače i početnike, kombinirajući tehnike Jerseya Grotowskog, Pine Bausch i Viole Spolin.

Deseto izdanje bilo je pridruženo Zimskoj olimpijadi u Torinu, dvije godine našla je svoj dom u Solunu (iznenađujuće znamo li za povijesnu i ne samo povijesnu uzrečicu dužan k ' o Grčka), prije dvije godine dodjeljivala se u Wroclawu u sklopu godine Grotowskog, a sada ju je posvojila Rusija.

Istraživalački porivi doveli su do suradnje s klasicima poput Eugenija Barbe, Jerzyja Grotowskog, Marija Gonzalesa, Škole za mimu i teatar Jacquesa Lecoqa, Royal Shakespeare Company... popis je još mnogo dulji, ali i do rada s delikventima, gluhonijemima, prognanicima.

O dojmljivosti predstave koja nikoga nije ostavila ravnodušnom Time Out New York piše: Buljan produkciju oplemenjuje pankerskom estetikom na tragu Grotowskog, uprizoruje promišljeno kaotičnu predstavu u kojoj istočnoeuropsko otuđenje raspršuje pripovjednost u korist emocionalnog učinka, nema spora da Garaža udara gdje najviše boli. Kazališni portal Nytheatre.com je, pak, zamijetio da je predstava istinski potresna i životna.

Naglasak je na izvedbenim praksama poslije Grotowskog i antitehnikama. - u radioničko-kreativnom kontekstu polaznici prenose voditeljima i drugim polaznicima građu, iskustvo i materijal.

Nakon Zagreba, PDG kreće u Poljsku na Festival Grotowskog.

Donose se tako po prvi put na hrvatski jezik u izboru i prijevodu Jelene Kovačić (čime se konačno nadoknađuje, no ne i umanjuje zakašnjelost hrvatske teatrologije) tekstovi Grotowskog i bliskih mu suradnika usredotočeni na djelovanje Kazališnog laboratorija i slavnu predstavu Postojani princ.

Primjenjujući recentna istraživanja, otkrića i izvedbene prakse, studio na jedinstven način nastavlja i proširuje rad Grotowskog.

Što je to transluminacija (termin Grotowskog)?

Stoga se njegovo istraživanje scenskog izričaja i kazališne sintakse sastojalo u sjedinjavanju ' verbalnog ' i ' ne-verbalnog ' teatra, tradicionalnih i suvremenih plesnih stilova, te dramskog teatra (radovi Stanislavskog, Meyerholda, Artauda, Grotowskog).

Parafrazirajmo Grotowskog: ako hoćemo izvođača koji uvijek misli o onome iza maske, ali još više o onome ispod kože i dalje od dosegnutog jezika, uzmimo Zuppu za učitelja.

Gotovo cijelo desetljeće bila je članica Workcentrea Jerzya Grotowskog i Thomasa Richardsa (Italija), s kojim je putovala diljem Europe i Azije s projektom ' The Bridge: developing theatre arts... ' Imala je vodeću ulogu u predstavi ' One breath left ' (Posebna nagrada UBU, Italija) i ' Dies Irae: My Preposterous Theatrum Interioris Show '.

No, i bez obzira na to, ova vrsta scenskog izraza ne korespondira osobito s interesima suvremenoga kazališta, a ako se već željelo pokazati kako Grotowski živi u kazalištu na smjeni milenija, sigurno bi bitno zanimljiviji primjer bio jedan drugi učenik Grotowskog čiji je laboratorij u poljskim Gardzienicama kazališno provokativniji i bitno originalniji.

Stanislavskog, koji je rekao Ljubi umjetnost u sebi, a ne sebe u umjetnosti., Michaela Čehova čije tehnike obožavam, Leeja Strasberga, Grotowskog do glumaca kojima se divim.

Prato Calderonov Postojani princ, djelo tada mladog dramatičara iz 1629, postao je kultna drama, jedno od onih djela o kojima se s posebnim poštovanjem govori nakon legendarne izvedbe Grotowskog iz 1965, jedne od onih produkcija koje su obilježile kazalište dvadesetog stoljeća.

Ne samo zbog Calderona i spomena na Grotowskog nego i zbog imena dobro poznata redatelja Pier ' allija, koji se nakon dvadeset godina vratio dramskom kazalištu istražujući baš Calderona.

Traganje za spoznajom Jerzyja Grotowskog mogli bi definirati kao svojevrsno traganje »unatrag«, putem izvora: izvora vlastite kulture, kazališta i opažanja, putem »izvora izvornih tehnika«. 8 Za vrijeme razdoblja Kazališta proizvodnje (1957 1969), Barba i Grotowski su raspravljali o dvjema vrstama vježbi, o »tehnici 1« i o »tehnici 2«.

- Eurokaz će otvoriti The Wooster Group s predstavom Siromašno kazalište, koja želi rekonstruirati predstavu Akropolis poljskog redatelja Jirzyja Grotowskog, a koju je umjetnička voditeljica grupe Elizabeth LeCompte vidjela 70 - ih u New Yorku.

Singapurska kazališna umjetnica, Ang Gey Pin, vlastitu je kazališnu praksu istraživala u Workcentru J. Grotowskog i T. Richardsa i u paraleli s Tai Chiem, na taj način stvarajući kreativne ideje sklada i slobode.

Alfreda Jarryja preko Antonina Artauda do Jerzyja Grotowskog).

Ona je prva Ameriku upoznala s moćnim kazališnim rukopisima Tadeusza Kantora, Jirzija Grotowskog, Andrea Sherbana ili Petera Brooka, a Europu s kazalištem istočnjačkih utjecaja, kazalištem multikuturalnih dodira i arhetipskih tragova.

Calderonov Postojani princ, djelo tada mladog dramatičara iz 1629, postao je kultna drama, jedno od onih djela o kojima se s posebnim poštovanjem govori nakon legendarne izvedbe Grotowskog iz 1965, jedne od onih produkcija koje su obilježile kazalište dvadesetog stoljeća.

U strci i zbrci nastaloj dolaskom navodno tristotinjak kazališnih kritičara i teoretičara (prema popisu i više, a među njima šest hrvatskih) u bazu organizacije, Vroclavsko kazalište lutaka, od ponuđenih predstava izabrali smo dva događaja nemaštovitu glazbeno-lutkarsku izvedbu Mozart piše pisma u režiji Krzysztofa Grebskog, te iznimno dojmljivu izvedbu Teatra Zar u zgradi Instituta Grotowskog.

Razlog za izbor Wroclawa za kazališno slavlje jest poljska Godina Jerzija Grotowskog, budući da se brojnim događanjima obilježava pedeset godina od osnutka njegovog Teatra Laboratorium, odnosno desetljeće njegove smrti.

Za vrijeme rada u glumačkom studiju u EXIT-u radi s Janezom i Andrejem Vajevcem na metodi Lee Strassberga i s Ryszardom Nieoczymom koji je bio dugogodišnji učenik i suradnik Jerzya Grotowskog.

Školovana plesačica suvremenog plesa 1994. sa još samo nekoliko kandidata uspijeva proći tešku selekciju i ući u tim Thomasa Richardsa te provodi 4 godine u Workcentru Jerzy Grotowskog i Thomasa Richardsa usavršavajući fizički pristup (Grotowski) izvođačkoj umjetnosti i radu na glasu. 2004. postaje docentica rada na tijelu na Osječkoj akademiji glume i lutkarstva (do 2007.) te paralelno režira i glumi u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Italiji.

Grubišić će istaknuti sličnosti i utjecaj na umjetnike šezdesetih i sedamdesetih godina, poput Grotowskog, Brooka, Maline, Becka, Savaryja i dr. koji su nerijetko i sami spominjali Artauda kao uzor, a ne zaboravlja spomenuti i razlike u poimanju Artauda između ta dva desetljeća, vidljive ponajprije u pitanju političke angažiranosti predstava.

Za izdvojiti je i Kovačev tekst o aktivnoj ulozi gledatelja u kazališnim poetikama Augusta Boala i Jerzyja Grotowskog... pročitajte cijeli tekst...