Bio je usmjeren u prvom redu na teritorij u sastavu Habsburške Monarhije i Francuske, vlast kojih je označavana tuđinskom.

u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

Poslijetridentsko sjemenište Jurja Draškovića (1563 - 1578) s humanističkom školom i isusovački kolegij (1633) na Gradecu, uz obilnu novčanu potporu biskupa Franje Erghelya (1628 - 1637) i kanonika Nikole Dijaneševića, velikog prepošta Zagrebačkoga kaptola, vode k uspostavi Akademije (1662. godine), koju car i kralj Leopold I. posebnom poveljom 23. rujna 1669. upisuje u generalne studije zemalja habsburške krune s pripadnim sveučilišnim pravima i povlasticama.

Nakon svršetka rata i raspada Habsburške Monarhije uspostava Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) bila je dočekana kao željeno ostvarenje vjekovnih težnji južnoslavenskih naroda, kao sanjana Gajeva Ilirija ili Strossmayerova Jugo⠀ Slavija, ali ubrzo se pokazalo da će nova država za mnoge svoje stanovnike biti nastavak staroga nasilja, samo u ponešto drugačijem obliku.

Poznat i kao Stari grad Zrinskih - nazvan po obitelji Zrinski koja je imala važnu ulogu u razvoju ovog dijela Habsburške monarhije, danas predstavlja simbol identiteta i tradicije Međimurja.

Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. dvije države stvorile su realnu uniju naziva Zemlje Krune sv. Stjepana Kraljevska vojska zauzela Bosnu i Hercegovinu 1878., no ona nije priključena Hrvatskoj Vojna krajina vraćena pod hrvatsku upravu 1881. Vojna tajna služba Kraljevine Srbije (s programom teritorijalnog proširenja usmjerenim prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini), organizirala je u Sarajevu 1914. atentat na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, koji je planirao trijalistički preustroj Habsburške monarhije, sastavljene od Austrije, Ugarske i Hrvatske (uključujući Bosnu i Hercegovinu)

Period vladavine Habsburške Monarhije je ovdje također ostavio svoj pečat.

Umjesto Habsburške Monarhije pojavila se Srbija kao ishodište okupljanja.

Iz Novigrada je Fran Krsto Frankopan 1671. vodio urotu protiv Habsburške monarhije za samostalnost Hrvatske.

Sada je na nama da obranimo svoju državu od EU koja nam se poput nove Habsburške monarhije približava iz sjene i sve što želi je okoristiti se nama

7. ciklus predavanja Arhitektura i naslijeđe bavi se bastionskim utvrdama u kontinentalnoj Hrvatskoj od 16. do 19. stoljeća nastalih u okviru obrane od prodora Osmanlija kada u Hrvatskoj dolazi do promjene koncepta obrane u organizaciji Vojne granice Habsburške monarhije.

Veza je još dublja jer nekadašnje Moravsko nadvojvodstvo u okviru češkog kraljevstva, potom i Habsburške Monarhije, kao svoj grb oduvijek imalo orlicu ispod koje je, vjerovali ili ne, crveno-bijela šahovnica s 25 polja

U lipnju je na Praškim barikadama, u rujnu je u Jelačićevom pohodu na Mađarsku, potom njegov izaslanik češkim revolucionarnim prvacima s kojima dogovaraju češko južnoslavensku suradnju oko preuređenja Habsburške monarhije.

Godine 1538., kralj Ferdinand I. zapovijedio je osnivanje hrvatske Vojne krajine na granici Habsburške Monarhije i Otomanskog Carstva.

Za tadašnju dominantno usmenu kulturu posebnu važnost imali su za izvanredne događaje zvuci topova (kao predstavnika habsburške strane) i zvona (za revolucionarnu stranu).

Agata nije imala ni dostojanstva španjolsko-habsburške Marije Tereze ni anđeoske ćudi Marije Leščinske, pa nije tih navada Benjoševih trpjela i poslije mnogih burnih dana jedva je iščekala čas da joj kćeri odu iz kuće, pa onda pustila Benjoša " njegovoj voljici, njegovoj slobodici ".

Barban prelazi u habsburške ruke. 1516. godine Barban se predao Veneciji.

Hrvatski narodni preporod bio je nacionalno-politički i kulturni pokret koji se razvio u prvoj polovici 19. stoljeća pod utjecajem sličnih pokreta u drugim zemljama Habsburške Monarhije.

Od tada se više brinuo za interese britanskog saveznika tako da je čak tražio da se mogući teritorijalni gubici Srbije nadoknade Âťujedinjenjem svih Srba, Hrvata i Slovenaca habsburške monarhijeÂŤ.

Budući da su ti pisci bili iz redova ratnih neprijatelja Habsburške Monarhije, nije čudno što ih je nazvao Âťizvorima nepovjerenjaÂŤ.

Time je priznao da je središnji problem južnoslavensko pitanje jer je presudno utjecalo na unutarnje i vanjske odnose države, a osobito je moglo doći do izražaja u slučaju ratnog poraza Habsburške Monarhije.

Hrvati, koji su u sastavu Habsburške Monarhije stvorili ideju južnoslavenskog ujedinjenja i ideologiju južnoslavizma, duboko su razočarani realizacijom svoje nekadašnje ideje i zgroženi su njezinim deformacijama u okviru Kraljevine Jugoslavije i SFRJ.

Borojević je kao ratni pobjednik bio blizak carskom i kraljevskom dvoru, kao i mnogi drugi istaknuti hrvatski ratnici pa je svojim ugledom, da je rat drukčije završio mogao utjecati na budućnost Habsburške Monarhije.

U tom su smislu bile moguće zamisli o zadovoljavanju hrvatskih interesa isključivo u sklopu jednog autonomnog tijela unutar Habsburške Monarhije, ustupanje Rijeke ugarskoj državnoj upravi kao protuusluge za odricanje ugarskih prava na Hrvatsku i jamčenje pravne zaštite srpskoj etničkoj zajednici.

Godine 1777. carica Marija Terezija u školski sustav Habsburške Monarhije uvodi risarske škole te od te godine pratimo sustavno obrazovanje na tom nastavnom predmetu...

U njemu različiti autori, kroz šesnaest različitih tema, sveobuhvatno su i sustavno obradili sve najvažnije aspekte franjevačkog doprinosa slavonskobrodskoj povijesti, pismenosti, književnosti, kulturi i umjetnosti, tamo još od prvih spominjanja bosanskih franjevaca u Slavoniji preko razdoblja turskog vladanja Slavonijom i habsburške vladavine do novijeg vremena.

Sukladno nazivu Seminara u izloženim referatima obrađene su pravnopovijesne teme područja starog Istoka, stare Grčke, Rima i Bizanta, kao i Habsburške Monarhije, uključujući i problematiku središnjice i regija u Europskoj uniji; pojedini referati podneseni su iz oblasti privatnog prava.

Potonje rješenje predviđalo je ujedinjenje Hrvata i Srba na ravnopravnim temeljima unutar jednoga državnog tijela u okviru Habsburške Monarhije.

Iz burnih rasprava o položaju zemlje iskristalizirale su se moderne stranke koje su djelovale sve do propasti Habsburške Monarhije 1918. godine.

kratko vrijeme (1748. 1767.) za vrijeme vladavine habsburške carice Marije Terezije, oko 250 do 450 vojnika iz Švicarske je unajmljeno za čuvanje dvorca Hofburg, zimske palače u Beču.