- Zakon rađa gnjevom (Rim, 4,15) - Zakon uvećava grijeh (Rim, 5,20) - Zakon stvara grijeh, (uvjetno) jer bez Zakona nema ni grijeha. (Rim, 7,5) - Zakon nije ništa priveo savršenstvu. (Heb, 7.19) - Zakon je prolazan (2 Kor, 3.11) - Zakon osuđuje (2 Kor, 3.9 itd.) Ipak ovo poglavlje želim završiti sa 2 Kor, 3.11:« Jer, ako se prolazno (služba Zakona) pojavilo sa sjajem, onda će trajno (služba Duha) biti mnogo sjajnije. »Ovaj zadnji citat daje mi za pravo uznastojati u našoj katoličkoj vjeri posvjestiti činjenicu da je Sjajna Židovska vjera.

U hebrejskom riječ za milostinju jedna ka je riječi koja znači »pravednost« (heb. cedaka).

U tome nisu sama, jer i apostolske poslanice tvrde da je Hram Starog zavjeta imao kipove u sebi, te da je takvo što vrlo jasna činjenica koju nije potrebno suviše napominjati (Heb 9,5).

Sve što dalje slijedi, kao i to upravo navedeno, u toj vrlo lijepoj poruci jest obična poezija, da ne kažem naivno slikarstvo svjetskoga ranga (ovdje ne reklamiram Heb ranga).

Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve kako bi mnoge sinove priveo k slavi po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. (Heb 2,9 - 10)

I to nam svjedoči Duh Sveti ' (Heb 10:14 - 15).

Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio. (Heb. 4,14 - 15)

Liturgijska čitanja: Iz 52,7 - 10; Heb 1,1 - 6; Iv 1,1 - 18

Neka i ova obljetnica pomogne svima nama, braćo i sestre, da se nadahnemo likom velikoga pastira kardinala Franje kao što kaže pisac poslanice Hebrejima: Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali Riječ Božju: promatrajući kraj njihova života nasljedujte njihovu vjeru. " (Heb 13,7) Amen.

" Poslušni budite svojim glavarima i podložni ", kaže sv. Pavao (Heb 13,17).

Jer " sve je nago i razgoljeno pred njenim očima " (Heb 4,13), pa i ono što budu proizveli slobodni čini stvorova.

Osim pogrešnih proročanstava, često proturječi Bibliji: po njoj je Babilonska kula sagrađena prije potopa 18, Bog je poslao anđela da razgovara s Kajinom 19 (usp.,, Jahve reče, [ Post 4,6 ]), Isus otkupljenje nije završio na križu 20 (,, Ali je, nakon što je ponudio žrtvu za grijehe jednom za sva vremena... [ Heb 10,12 ]), Sotona nosi naše grijehe 21 (...

A to Krist kaže, kaže za drugo biće, ne za Sebe Kome od anđela kaza ti si Sin moj [ Heb 1,8 ]).

Naime i sam Krist (kao što kaže Apostol) premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja [ Heb 5,8 sl. ].

Tako je naše osnovno vjerničko iskustvo izraženo riječima: " Živa je, uistinu riječ Božja i djelotvorna... " (Heb 4,12).

U obećanju datom Abrahamu i potomstvu njegovu i u potpunoj zakletvi (usp. Heb.6, 13) Bog zalaže samoga sebe, a da ne otkriva svoga imena.

On je« pastir i zaštitnik duša »vjernih (1 Pt 2,25),« veliki pastir »(Heb 13,20).

U božićnoj misi podnevnici čuli smo riječi iz Poslanice Hebrejima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima: konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu (Heb 1, 1).

Bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu (Heb.11: 6).

U trenutku smrti čovjek dolazi pred osobni sud (Heb 9,27), i više nema povratka, a posljednji će pak sud nastupiti na kraju svijeta, kad se Isus vrati u slavi da sudi žive i mrtve (Mt 25, 31 - 32).

To pisac Poslanice Hebrejima izražava poznatim riječima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, konačno, u ove dane, progovori nam po Sinu (Heb 1, 1).

Za vrijeme ovoga hodočašća ugledajte se u Krista koji je početak i svršetak naše vjere (Heb 12, 2).

Poput autor Heb i pisac Otk tvrdi da svećeničko dostojanstvo krštenika ima svoj izvor u Isusovoj otkupiteljskoj smrti na križu.

Odatle proistječe i sva različitost kršćanskog od starog židovskog bogoslužja (Heb 4,14).

" Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza - Isusu - i kr vi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove " (Heb 12,22 - 24).

Zato i stoji pisano:... te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan (Heb.10: 25).

E, heb ' ga sad, nema ni njih na fotkama

Na takvu zemlju silazi s neba »sveti grad, novi Jeruzalem« od Boga, jer mu je Bog arhitekt i graditelj (usp Heb 11,10).

Poslanica Hebrejima naglašava da Isus kao Veliki svećenik pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu (Heb 10,12).

Njegova krv je krv novoga saveza prolivena za mnoge na oproštenje grijeha (Heb 9,14 - 15).