Za odsutnosti muža Tezeja, njegova mlada žena Fedra pokazuje sklonost prema posinku Hipolitu.

U prvom je Tezej (, atenski vojvoda (Hrvoje Klobučar), i priprema oženiti Hipolitu (kraljicu Amazonki), no pritom mu dolazi Egej (Janko Rakoš) sa svojom kćeri Hermijom (Bojana Gregorić Vejzović), koja je zaljubljena u Lisandra (Franjo Dijak), a otac ju udaje za Demetrija (Sven Šestak).

Drugi dio radnje je skupina putujućih glumaca, koji pripremaju predstavu: Dunja (Nenad Cvetko), Vratilo (Ozren Grabarić), Frula (Janko Rakoš), Gubac (Đorđe Kukuljica), Spretko (Ivan Đuričić) i Gladnica (Filip Šovagović) - oni pripremaju predstavu za Hipolitu.

Jedan drveni tekst, koji se pripisuje svetom Hipolitu, veli: Tko s vjerom ulazi u tu kupelj ponovnog rađanja, odriče se đavla i prianja Kristu, odriče se neprijatelja i priznaje da je Krist Bog, sa sebe skida ropstvo a oblači posinjenje Božje podsjetio je Papa.

Priznaje mu svoju ljubav, na što joj on odgovara da ne voli nju, već Ariciju. fedra, svjesna svoje pogreške, ispričava se Hipolitu, te mu govori da je slodobno može mrziti, ali čak i ubiti jer takva osoba poput nje, ne zaslužuje živjeti.

Kada se najstarija kći teško razboljela, Josef je udovoljio Elisabethinim vapajima i odveo Kerstin u bolnicu, što je uzrokovalo niz događaja koji su naposljetku doveli do otkrića. 73 - godišnji Josef Frietzl je uhićen 26. travnja 2008. po sumnji na počinjenje niza zločina protiv članova vlastite obitelji i od 16. ožujka 2008. je u tijeku suđenje u austrijskom Sv. Hipolitu.

Lešinar pojede Hipolitu crijeva (nije mu pušio).

U glavnoj ulozi kao hrabru i plemenitu Hipolitu vidjet ćemo karizmatičnu 37 - godišnju glumicu i pjevačicu Lucero, koja se na male ekrane vratila nakon pet godina, te samo četiri mjeseca nakon što je rodila svoje drugo dijete, danas jednoipolgodišnju Lucero.

Dapače, Bondy i Pesenti kao da su totalni redatelji: u njihovim predstavama užitak je motriti sporedne likove i njihove sporedne (uzgredne) radnje - nijedan trenutak u predstavi nije prepušten samo vremenu, slučajnosti, glumčevoj snalažljivosti ili gledateljevoj nepažnji. (Uzgred, takav je radatelj i Janusz Kica, primjerice: dovoljno se sjetiti njegova stilski razmjerno slična, nagrađena, Amfitriona.) Kobna ljubav ma ćehe Fedre, Tezejeve žene, prema pastorku Hipolitu, ostavljena je, međutim, u prostoru čistoga mita, bez ikakve (osim minimalističke, simbolične) akutalizacije.

Stoga je drama iskrene Fedrine ljubavi prema Hipolitu u interpretaciji Sare Kane, kako i sam redatelj kaže, mnogo drastičnija i strašnija negoli u ijednom klasičnom predlošku od Euripida, preko Seneke, do Racinea.

Zbog snažne individualnosti i pripadajućeg joj intelekta ova je glumica s otežnicom odigrala dionice koje su se ticale Fedrine emocionalne predanosti svome posinku Hipolitu, pa je u odnosu sa svojim mlađim parnerom bila dominantinija onome koji ju je trebao držati u emocionalnoj ovisnosti.

Produkcija počiva na dva glumačka stupa Veroniki Drolc u naslovnoj ulozi i Marku Mandiću kao Hipolitu, i upravo njihove stilizirane kreacije donose predstavi živost i čine je zanimljivom u gotovo dva i pol sata trajanja bez pauze.

Istu okosnicu ima i perzijski, zoroastrijski mit o Sijavušu, te neke verzije grčko-rimskog mita o Hipolitu italskom Virbiju.

Povratak roditelja, makar i na mjesto djetetova zločina, Hipolitu donosi iznimno važnu emocionalnu gratifikaciju: njegova bol konačno je postala vidljiva; gubitak koji godinama živi više nije privatna farsa, već nacionalna tragedija.

Način na koji je narod presudio Hipolitu podsjeća na motive Kristova raspeća, u kojemu nitko nema sućuti za umiruće.

Vojnu je obvezu služio u Karlovcu (1969. - 1971.), filozofsko-teološki studij pohađao u Sarajevu (1971. - 1977) s diplomskom radnjom o Hipolitu Rimskom.

Fabula istkana od tri osnovne niti, " dvorskog zapleta " (gdje glavne uloge, uz Tezeja i Hipolitu, igraju dva para ljubavnika), " svijeta zanatlija " (s predstavom o tragičnoj ljubavi Pirama i Tizbe) te " vilinskog svijeta " (s Oberonom, Titanijom i Pukom) od glumaca našeg teatra tako je ponajprije zatražila spremnost da " se igraju " i dopuste si nesputan dijalog s reljefnošću neponovljivih Shakespeareovih likova, na što su oni odgovorili otvorenošću i " izvedbenom rječitošću ".

Priznaje ljubav Hipolitu ne misleći na posljedice, te ne mareći za časnost svog braka sa Tezejom.

Fedra priznaje Tezeju kako je ona prva izjavila svoje osjećaje Hipolitu, te da joj nije ostalo još mnogo vremena jer je popila otrov koji je u Atenu donijela Medeja.

Fedra priznaje Hipolitu svoju ljubav, no Hipolit joj govori kako je ona još u braku sa njegovim ocem

Udvajanja jednoga glumca na dva lika, odnosno navade da atenski i šumski par, Tezeja i Oberona te Hipolitu i Titaniju, igraju isti glumci, postupka što je nakon Brookove slavne predstave postao konvencijom, nije se odrekao ni Juvančić.

Budući da joj je muž već dugo odsutan i da joj dolaze glasine o njegovoj smrti, ona otkriva Hipolitu svoju ljubav.

Fedra je žena atenskog kralja Tezeja.Potajno je zaljubljena u svog pastorka Hipolita, Tezejeva sina iz prvog braka.Nakon objave da je kralj Tezej mrtav, ona priznaje Hipolitu svoju ljubav.No, vijest je bila lažna.Fedra u strahu od Tezejeve reakcije i sramoti koja joj prijeti pomišlja na smrt.Fedra optužuje Hipolita i Tezej zaziva boga Neptuna da mu kazni sina, te Hipolit umire u borbi protiv zmaja.Na kraju Fedra ispija otrov i priznaje da je ljubila Hipolita

Pod prijetnjom da bude predan u ruke pravde zbog zločina koji mu je smjestio ambiciozni rođak, grof Diego, Luis Manrique pristane na Adelaidin stravični plan namjeravajući pobjeći kroz prozor prije nego probudi Hipolitu.

Druga, Euripidova inačica mita govori da je Fedrina dadilja rekla Hipolitu da se Fedra zaljubila u nj, ali da on ne smije odati tko mu je to rekao.