Lica Stojsavljevićeve drame stoga zastaju na razini karikature ili poigravanja stereotipima; od Ecije Ojdanić kao Gordane koja se zgodno poigrala modelom hirovitih, maznih, pomalo infantilnih, ali odvažnih junakinja iz holivudskih melodrama do Enesa Vejzovića, koji duhovito opslužuje karikaturalnim doskočicama tri tipološki različita lika, viteza Damira, infantilna momka što više mari za svoje gipsane vojnike no za pitanja srca, bivšega Zagorkina supruga Mađara Lajoša, kojeg pisac priziva da bi nas uputio i u dio Zagorkine intime, emotivne i seksualne probleme njezina namještenog braka, te feminiziranog konobara nacističkih nazora koji je pak poslužio da se pokažu i Zagorkina politička stajališta.