No, visok sadržaj hormona inzulina u krvi (prva razina hormonalnog poremećaja između antagonističkih hormona inzulina i glukagona) nema samo to opisano djelovanje, uzrokujući« sindrom inzulinske rezistencije », nego ima i bitan utjecaj na cjelokupno funkcioniranje organizma, jer inhibira (sprječava) stvaranje čitavog spektra neophodnih skupina korisnih parakrinih hormona iz skupina prostaciklina, prostaglandina, tromboksana, leukotriena i lipoksina, koji se stvaraju iz dihomo-gama linolenske (DGLA) i eikozapentaenske masne kiseline (EPA), a istovremeno potiče stvaranje skupine hormona suprotnog djelovanja iz arahidonske masne kiseline (AA), čime izaziva izuzetno ozbiljan hormonalni poremećaj u ravnoteži antagonističkih parakrinih hormona.