Prevladavale su zimzelene šume s crnikom te hrast medunac.

Na istočnom dijelu parka raste uza stariji hrast medunac i prekrasan primjerak Plosnate sjajnice (Ganoderma applanatum).

Što se tiče šuma, možemo izdvojiti hrast medunac i bijelu grabu koji rastu na jugoistočnoj strani parka.

Hrast medunac (Quercus pubescens) je bjelogorično južnoeuropsko drvo iz roda hrastova, porodice Fagaceae.

Od svih tih vrsta najpoznatiji su hrast lužnjak, hrast kitnjak, hrast medunac, hrast crnika, hrast cer, hrast sladun.

Prije tih planova i realizacije tog programa bile su zastupljene biljne vrste kraškog tipa i mediteranskog podneblja: hrast medunac, dren, jasen, ruj, grab crni i bijeli i druge manje vrijedne i značajne vrste stabala i grmlja.

Od drveća redovno se nalazi hrast medunac, bijeli grab, crni jasen, maklen, cer, smrika i borovica.

Suprotno, najveći dio središnjega i jugozapadnog dijela otoka pitomi je krajolik obrastao šumom i makijom u kojoj prevladavaju hrast crnika i hrast medunac te pripadajuće eumediteranske i submediteranske vrste.

Tako u izobilju uz samu obalu raste lovor, palma, magnolija, razne vrste zimzelenih grmova, hrast medunac, pinije i čempresi.

Od ptica možemo susresti bijelu i sivu čaplju, kormorana, patku gluharu, goluba pećinara, sivog sokola, kraškog sokola i dr. Od raslinja koje se bori u surovom kanjonu usječenom u krš nailazimo na smreku, grab, crno grab, bjelojasen, a na nekim dijelovima čak i jelu te hrast medunac.

Učenici su imali priliku saznati da na južnim obroncima Strahinjščice rastu i hrast medunac, crni jasen i neke druge submediteranske vrste, koji nisu tako česti u našoj županiji te koje su jestive i ljekovite vrste šumskog drveća i grmlja.

U kopnenoj unutrašnjosti nalazimo hrast medunac s bjelograbom i crnograbom.

Hrast medunac jnaraste do 20 m visine.

Hrast medunac, koji raste na Medvednici razlikuje se od onih u Hrvatskom primorju po većim potrebnim količinama vode za rast i razvoj te boljem podnošenju nižih temperatura.

Odabrali smo za ispitivanje hrast medunac, odredili koordinate, te istraživali.

Zbog toga hrast medunac na Pagu ima sve uvjete za rast, a uz to je razvio i genetsku strukturu kojom se brani od posolice.

Upravo zbog toga hrast medunac bi na Pagu mogao opstati stoljećima, a hoće li biti tako, ne ovisi o prirodi već o ljudima i njihovoj spoznaji koliko je, na kamenitom otoku, vrijedna jedna jedina sačuvana šuma.

U toj vrsti vegetacije prevladava hrast medunac (Quercus pubescens) ili dub.

U tipično razvijenoj zajednici prevladava hrast medunac, potom crni grab (Ostrya carpinifolia) te rašeljka, šestilo, divlja kruška (Pyrus amygdaliformis), crni jasen, žućica (Cytisus hirsutus), borovica (Juniperus communis) i dr. U zajednici ima i mnogo zeljastih vrsta, a ponajviše su zastupljene resulja, blijeda vučja stopa (Aristolochia pallida), jesenja šašika, kostrika (Brachypodium pinnatum), šaša crljenike, vrisić (Satureja montana), dubačac (Teucrium chamaedrys) i dr. Sve su šume toga tipa u Istri ugl. niske šume koje se sijeku svakih dvadesetak godina te se razvijaju iz panja (tzv. panjače).

E vidiš zaboravila sam napisati stanište kao vrlo važan podatak za determinaciju, to ti je hrast medunac, grab, nažalost ja u okolici Poreča ne znam ni jedno mjesto gdje raste bukva.

Dobro podnosi sušu (slično kao hrast medunac), a osjetljiva je na kasne proljetne mrazove (nešto manje nego hrast kitnjak).

Glavne vrste u šumama submediteranske zone su: hrast medunac (Quercus pubescens), bijeli grab (Caprinus orientalis), šmrika (Juniperus sp.), brnistra (Spartium junceum) i drača (Paliurus acculeatus), a na dubljim tlima crvenice možemo naići i na hrast cer i pitomi kesten.

Najbolji indikator takvih klimatskih obilježja je submediteranska listopadna vegetacija (hrast medunac, crni grab, ali i crni i alepski bor), degradiranog oblika u nižim predjelima, te brdska i gorska vegetacija (hrast kitnjak, obični grab, šuma bukve i jele) i predplaninska i planinska vegetacija (šuma bukve i klekovina bora) na višim padinama Dinare.

Hrast medunac je tijekom stoljeća razvio genetski materijal kakav nikad prije nije zabilježen u šumarstvu, a taj ga genetski materijal štiti od posljedica posolice

Olujna bura srušila je jučer u Brelima najdugovječniji hrast medunac u Hrvatskoj, star više od 400 godina.

Rezervat je važan i u znanstvenom smislu, jer su istraživanja pokazala da je tijekom stoljeća hrast medunac, koji raste u rezervatu, razvio vrijedan genetski materijal kakav nikad prije nije zabilježen u šumarstvu.

Također na otoku se zadržala i autohtona šikara zimzelenog karaktera, hrast medunac, crnika, alepski bor.

Ispred crkve raste hrast medunac star oko 700 godina ispod kojeg se, ako je vjerovati legendi, odmarao hrvatski kralj Zvonimir.

Za potrebe brodogradilišta intenzivno su se sadili hrast medunac, himalajski cedar i američki crveni hrast.

Mudna dol je obrasla bjelogoričnom šumom u kojoj prevladava hrast medunac i nastanjena je različitim divljačima.