Birokratska nezainteresiranost Ministarstva za ovaj problem i njegovo prepuštanje bratskoj birokraciju pod rukovodstvom nekadašnjeg ministra Primorca izazivalo je i izaziva bijes hrvatskih jezikoslovaca.

Savršeno je jasno od hrvatskih jezikoslovaca (što je toliko puta posvedočeno u knjigama) da je Zagreb usvojio vukovski književni jezik.

Na primjer, kad stranci kritiziraju purizam u Hrvatskoj, reakcija hrvatskih jezikoslovaca glasi: A da li stranci tako kritiziraju i purizam u Srbiji?

Nakon što je srpski književni povjesničar i političar Jovan Skerlić održao i objavio svoje predavanje o jezičnom i grafijskom ujedinjenju Hrvata i Srba (Istočno ili južno narečje?, 1913.), pokrenuta je u Srpskom književnom glasniku anketa o tim pitanjima u kojoj je sudjelovalo i nekoliko hrvatskih jezikoslovaca i književnika.

Situacija je bila takva zato što inozemni znanstvenici nisu bili upućeni u pitanja društvenog i osobnog identiteta koja, kako se čini, prevladavaju u pisanju hrvatskih jezikoslovaca o hrvatskom jeziku.

Po istraživanjima hrvatskih jezikoslovaca i povjesničara Maria Grčevića, Mire Kačića, Benedikte Zelić-Bučan, Ivana Ostojića i dr., taj se naziv pojavio u doba početka slavistike.

Većina hrvatskih jezikoslovaca ne smatra da je srpski dio hrvatskoga, nego, kao standardni jezik, njegov " mlađi brat ".

Najbrojnija su djela hrvatskih jezikoslovaca, od Vrančića i Kašića (1595. i 1604, respektivno), pa sve do Zagrebačke škole u 1870 - ima.

To je obveza hrvatskih jezikoslovaca i pravopisaca prema svima onima koji su zbog hrvatskoga jezika i pravopisa patili i stradavali.

U kojoj mjeri nas mišljenja ovih dvaju hrvatskih jezikoslovaca trebaju zabrinjavati, zorno govore i slovenski " balvani " pred vratima kroz koja bi RH trebala ući u EU.

Niz hrvatskih jezikoslovaca je osudilo ovakav Zidićev potez, među kojima i akademik Stjepan Babić, čiji članak sa portala Hrvati-AMAC su posjetitelji govornice mogli dobiti.

" Samo su naše hajke trajne ", čuvena je Krležina konstatacija koju je u nizu hrvatskih jezikoslovaca Ĺť možda i teže od drugih Ĺť istrpio i Mate Šimundić (Lovreć kod Imotskoga, 1928 ⠀ Radenske Toplice u Sloveniji, 1998), hrvatski jezikoslovac i prevoditelj.

Ne jenjava ni lov na vještice s raznih razina, " Polet " analizira " nacionalistički " jezik " Glasa koncila ", napada se Ladanov prijevod Aristotela, ali i sva (glasovita) djela hrvatskih jezikoslovaca objavljena u tom razdoblju, a koja imaju u naslovu hrvatski književni jezik (Babić, Katičić).

Koliko je i kakva uloga zagrebačkoga izdavača Slavka Goldsteina u tom pogubnom projektu, pisala sam više puta u posljednje vrijeme, a trebalo bi se osvrnuti i na neodgovorne postupke hrvatskih jezikoslovaca koji asistiraju u projektu razgradnje hrvatskih jezično-pravopisnih norma (Jezik, br. 1., 2005., str. 8.).

Da je drukčija istina o tome odnosu i usuglašavanju o zajedničkim nagodbama i odlukama o tome: što je zapravo hrvatski jezik kao jezik stvaranja, govorenja i komuniciranja ne bi se smjelo ni moglo dogoditi da 29 (dvadeset i devetorica) hrvatskih jezikoslovaca, akademika, pisaca, supotpišu Novosadski pravopisni i jezični dogovor, a svega trinaest godina kasnije, ti isti jezikoslovci, akademici i pisci glasaju za Deklaraciju, i opet započnu pisati i govoriti »točka« umjesto »tačka«.

Mogu samo reći da bih bio sretan da to nije omiljena tema hrvatskih jezikoslovaca; moja svakako nije, jer u pravopisu sam šlampav, i ne razumijem važnost mnogih pravopisnih pitanja.

1854. rođen je Tomislav (Tomo) Maretić, jedan od najplodnijih hrvatskih jezikoslovaca - pred - sjednik JAZU od 1915. - 18. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika iz 1899. jedan je od najutjecajnijih (iako često osporavan i kritiziran zbog vukovske proveni - jencije) kodifikatora hrvatskog jezika.

U lipnju 1945. Sud za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj izrekao je presudu sveučilišnom profesoru jednom od najboljih hrvatskih jezikoslovaca, Stjepanu Ivšiću, na deset godina gubitka nacionalne časti, te na deset godina izgona u njgovo rodno mjesto Orahovicu, kotar Našice.Inkriminacija: bio je rektor, a 1941.,, na vidljiv način izražavao svoje veselje zbog promjene političkog položaja Proizvođač keksa Bizjak osuđen je na blagu kaznu samo zato što je davao pomoć i NOP.Ništa bolje nije prošao Kastner, zbog toga što je tvrka za vrijeme okupacije prodala ustašama, ustaškim ministrima i njemačkoj vojsci robe za 20.290.703 kune.

U tome se on slaže s Maretićevim krugom hrvatskih jezikoslovaca, kojemu sam samo djelomično pripadao.

Eminenta su se emina hrvatskih jezikoslovaca složila s njime.

Oko toga ne postoji jednoznačna sloga hrvatskih jezikoslovaca niti svi tako pišu tako da mi definitivno ne treba preporuka kako pisati tim više što sam ja tu riječ napisao na stranici za razgovor, a ne u članku.

Knjiga Faust Vrančić i drugi veliki je prinos hrvatskome jezikoslovlju ponajprije zbog iscrpnih opisa glasovitih hrvatskih jezikoslovaca, njihovih djela, kao i drugih tema iz četiri i pol stoljeća, a njezina autora Josipa Lisca, sveučilišnoga profesora iz Zadra, samo je učvrstila među vodeće znanstvenike, poglavito povijesti hrvatskoga jezika, ali i dijalektologije.

To vrijedi jednako tako za gostovanja tzv. ' prijatelja Sajma ' poput Zvonka Makovića i njegovo predavanje o Arthuru Rimbaudu i onom ' JA, to je netko drugi ' (što nije nikakav historijski uvod u bavljenje identitetom), preko Nadežde Čačinović i njezinog izlaganja ' Izvedba identiteta ' (Musil, Brecht, Proust) pa sve do rasprave koja se održala pod nazivnikom ' Jezik i identitet ', a u kojoj je sudjelovalo trnje u očima čistoslovnih hrvatskih jezikoslovaca, ' jezični unitaristi ' kako ih nazivaju, kao što su Mate Kapović, Snježana Kordić te Nada Gašić i Ivo Žanić.

Toliko da se nekako podrazumijeva neduhovitost i kompliciranost izraza hrvatskih jezikoslovaca.

U naše vrijeme tako, pa čak i u olovnim komunističkim vremenima, velika većina hrvatskih jezikoslovaca, na čelu s Katičićem i Babićem, slijedi volju svoga naroda i komunicira s njime.

Stav je hrvatskih jezikoslovaca prema fenomenu« srpsko-hrvatskoga »oblikovan u nizu studija što su počele, moglo bi se reći kultnim djelom Petra Guberine i Krune Krstića:« Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika », 1940., a nastavile su se člancima, tekstovima, knjigama i monografijama Ljudevita Jonkea, Bulcsu Laszloa, Radoslava Katičića, Dalibora Brozovića, Stjepana Babića, Branka Franolića, Josipa Silića, Ive Pranjkovića, Marka Samardžije, Branke Tafre, Mire Kačića, Mirka Petija, Nataše Bašić i drugih.

On ima, veli, " informacije iz prve ruke jer je dobar s jednim od najvećih hrvatskih jezikoslovaca koji je također sudjelovao u stvaranju spomenute deklaracije. " Tko ne vjeruje neka pita naš pouzdan izvor.

Usprkos nijekanju hrvatskih jezikoslovaca autoričnih stavova.

Drugo, Fiumana potpuno pogrješno tumači Mesićevu ulogu oko spomenute deklaracije, stoga joj valja pojasniti da je Mesić nastupio iznimno promučurno, što mi je potvrdio i jedan od najvećih hrvatskih jezikoslovaca.

Netko je od glasovitih hrvatskih jezikoslovaca počeo pisati ili predložio nastavak - ome u Ljd. i svi su do jednoga kao u staro doba Broz-Tita progutali tu pilulu.