Nagrada Matice hrvatske što nosi ime velikana jezikoslovne znanosti i prevodilaštva Ljudevita dodjeljuje se za iznimna postignuća jezikoslovaca za promicanje hrvatskoga jezika i književnosti u svijetu.

Radna verzija ovog pravopisa, podsjetimo, predstavljena je u travnju, a nakon toga uslijedila je javna rasprava u koju se, kako kaže ravnatelj Instituta Željko Jozić, uključilo više od 400 jezikoslovaca, stručnjaka raznih profila i zainteresiranih govornika hrvatskoga jezika.

Riječ je o kapitalnom projektu hrvatske leksikografije i znanosti o književnosti na kojemu je radilo 286 ponajboljih hrvatskih povjesničara književnosti, kritičara, teoretičara, folklorista, teatrologa i jezikoslovaca, ustvrdio je urednik Velimir Visković.

Primjerice, ministar Jovanović golim je dekretom, bez ikakvog objašnjenja, ukinuo Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika koje čini društvo naših najeminentnijih jezikoslovaca na čelu sa slavnim akademikom Katičićem

Skup je zamišljen kao mjesto za susretanje, upoznavanje i razmjenu iskustava jezikoslovaca koji se bave sintaksom, a održava se svake druge godine.

Nažalost, ovakav stav jezikoslovaca, lektora i prevoditelja u našoj je zemlji najčešće stigmatiziran jezičnim purizmom i nikako nije u skladu s tzv. hrvatskoengleskim jezikom kakav je danas popularan i kakav imamo prilike čuti doslovno na svakom koraku.

Kad bi kroatisti prestali naređivati ljudima kako da govore i umjesto toga opisivali jezik kakav on jest, u društvu bi današnji broj jezikoslovaca u Hrvatskoj postao nepotreban i mnogi bi kroatisti ostali bez posla, drži ona.

Birokratska nezainteresiranost Ministarstva za ovaj problem i njegovo prepuštanje bratskoj birokraciju pod rukovodstvom nekadašnjeg ministra Primorca izazivalo je i izaziva bijes hrvatskih jezikoslovaca.

Brojni su i onomastički prilozi naših jezikoslovaca o toj temi.

Kada se rabi duži, a kada kraći oblik dvojba je ne samo mnogih prosječnih govornika hrvatskoga jezika, već i mnogih nastavnika, jezikoslovaca i lektora hrvatskoga jezika.

Za razliku od srpskih jezikoslovaca, hrvatski ne niječu postojanje bošnjačkoga jezika ni njegovu samoniklost ili autentičnost; njihovo je protivljenje upereno isključivo protiv pokušaja da se bošnjački jezik u praksi nametne Hrvatima u Bosni i Hercegovini kao službeni jezik u školstvu, medijima i sl.

Savršeno je jasno od hrvatskih jezikoslovaca (što je toliko puta posvedočeno u knjigama) da je Zagreb usvojio vukovski književni jezik.

Tamo se u veljači okupila ekipa jezikoslovaca bravarske struke.

" Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika na svojoj 15. sjednici održanoj 21. prosinca 2006. zaključilo je da vam se obrati s pozivom da se pokrenu, a možda i naruče, projekti izradbe hrvatskoga nazivlja za područja na koja najbrže prodiru tuđice, i to s interdisciplinarnom suradnjom jezikoslovaca i stručnjaka za područje, npr. za područje europske pravne stečevine, računalnih znanosti, gospodarstva, financija i tržišta te svih znanstvenih područja.

Na primjer, kad stranci kritiziraju purizam u Hrvatskoj, reakcija hrvatskih jezikoslovaca glasi: A da li stranci tako kritiziraju i purizam u Srbiji?

S jedne strane u svojem je Institutu okupio niz mladih ljudi koji su željeli istraživati, s druge pak je strane na zajedničkom poslu okupio, osim jezikoslovaca, također fizičare akustičare, liječnike otorinolaringologe i pedijatre, psihologe, logičare, sociologe i druge stručnjake, pa je od samoga početka Institut djelovao izrazito interdisciplinarno.

Vjerujemo da su ovo zanimljive teme ne samo za stručni krug jezikoslovaca, pisaca, prevodilaca, novinara, redaktora i lektora već i za širu javnost.

Posebno to činim zbog američkih i britanskih jezikoslovaca i nazovijezikoslovaca koji uporno krivotvore činjenice ne samo iz starije hrvatske jezične povijesti, koja im može biti nepoznata, nego i iz novije gdje još postoje živi svjedoci i sudionici.

Nakon što je srpski književni povjesničar i političar Jovan Skerlić održao i objavio svoje predavanje o jezičnom i grafijskom ujedinjenju Hrvata i Srba (Istočno ili južno narečje?, 1913.), pokrenuta je u Srpskom književnom glasniku anketa o tim pitanjima u kojoj je sudjelovalo i nekoliko hrvatskih jezikoslovaca i književnika.

Iz tiska je upravo izašlo treće, izmijenjeno i dopunjeno, izdanje knjige« Hrvatska prezimena »akademika dr. sc. Petra Šimunovića, vodećeg hrvatskog onomastičara i jednog od najplodnijih naših jezikoslovaca.

Tu su obojica jezikoslovaca zatajili kao znanstvenici i potaknuli sumnju da je posao koji rade politički motiviran.

Situacija je bila takva zato što inozemni znanstvenici nisu bili upućeni u pitanja društvenog i osobnog identiteta koja, kako se čini, prevladavaju u pisanju hrvatskih jezikoslovaca o hrvatskom jeziku.

U svojevrsnom rezervatu stručnjaka jezična se pitanja nerijetko bistre u polemikama koje su više nalik osobnim obračunima jezikoslovaca negoli prinosu razrješavanju stručnih nedoumica.

Utemeljena je na proučavanju opsežne građe, kao i na suradnji niza istaknutih hrvatskih, srpskih, bošnjačkih i crnogorskih jezikoslovaca.

U slučajima gdje smo imali dvojnost, poveo sam se za preporukama hrv. jezikoslovaca.

Među pristiglim prilozima najviše ima komentara profesora hrvatskog jezika, ali i stručnjaka prirodnih znanosti, no čini se kao da su izostali prilozi istaknutih jezikoslovaca koji se uglavnom nisu odazvali javnoj raspravi na internetu.

Uz svesrdnu pomoc i nekih nasih (?) jezikoslovaca, dakako.

Po istraživanjima hrvatskih jezikoslovaca i povjesničara Maria Grčevića, Mire Kačića, Benedikte Zelić-Bučan, Ivana Ostojića i dr., taj se naziv pojavio u doba početka slavistike.

Kao što je on sam u č io od arheologa, povjesni č ara i jezikoslovaca, tako ni arheolozi, ni povjesni č ari, ni lingvisti ne ć e u svom radu mo ć i zaobilaziti njegove spoznaje.

Većina hrvatskih jezikoslovaca ne smatra da je srpski dio hrvatskoga, nego, kao standardni jezik, njegov " mlađi brat ".