Premijera Ibsenova Peer Gynta u HNK Split

Provjerena Andrea Breth režira Schnitzlerovu Daleku zemlju, ništa manje poznat Johann Kresnik Ibsenova Peer Gynta, a Michael Thalheimer Büchnerova Woyzecka, no program započet lani, koji pokušava promijeniti sliku Salzburga kao utvrde konzervativnosti, zove se Projekt mladih redatelja i priprema tri premijere koje bi mogle donijeti iznenađenja.

Pa ipak, paradoksalno, u 120 godina kazališta koji danas nozi naziv HNK u Splitu ova Ibsenova drama nikad nije izvođena, viđena je samo jednom, kao gostovanje

Ovo Juvančićevo scensko uprizorenje podsjeća na trenutke na Stoppardovu Arcadiju ili na Ibsenova usporena realistička dramska djela u kojima nije sasvim jasno gdje su nestale emocije.

Doduše, može se raspravljati o izboru prijevoda Tomislava Ladana, koji je, za razliku od Ibsenova izvornika, u prozi (s povremenim možda i predoslovnim rješenjima), pa bi možda više u duhu djela (usprkos određenim nepreciznostima) bio stariji prepjev Jakše Sedmaka.

Iako, stoljeće i pol nakon Ibsenova vremena, te je teško govoriti o neravnopravnosti spolova u istom smislu, Gavran se ovoga puta usredotočio izrazito na muško-ženske odnose poigravši se još jednom svojom omiljenom temom.

Potom je 1922. godine uslijedila njezina režija Vojnovićeve Gospođe sa suncokretom, a 3. ožujka 1925. godine prvi je put na osječkoj pozornici postavljena Ibsenova Hedda Gabler u režiji Zore Vuksan ⠀ Barlović koja je ujedno tumačila i naslovnu ulogu.

A na mome stolu i dalje danima stoji crno⠀ bijela Zorina fotografija, ali sada se iznad nje kao u oblačiću stripa pojavljuju: Shakespeareova Julia, Ofelija i Lady Macbeth, MolnĂĄrova Mariška, Hauptmannova Rautendelein i Elga, Buttijeva Jelena Vargili, Veberova Luta, Sudermannova KĂ then, Ibsenova Helene Alving, Hedda Gabler, Gina Ekland i Nora, Dumasova Margaritha Gautier, Strindbergova Elisa i Gerda, Sofoklova Antigona, Mihajlovičeva Nastasja Filipovna, Shawova Kitty Warren, Tomićeva Anica, Vojnovićeva Jela i Mara, Ogrizovićeva Hasanaginica, Marulićeva Judita i niz drugih likova koji se skupljaju u jednoj jedinoj osobi, prvakinji osječkoga Hrvatskog narodnog kazališta.

Ibsenova »Lutakina kuća« dovela je do strašnog otpora pa je čak i poznata glumica u njemačkom predstavi Hedvige Nimon-Rabe odbila sudjelovati u predstavi, a otpor javnosti utjecao i na autora koji je promijenio kraj drame, tj. odlazak Nore od kuće, vraćanje vjenčanog prstena kao svjedočanstvo da brak nije »božanska institucija«, bez pogleda na svoju usnulu djecu.

Od Ibsenova Peer Gynta, preko Wildeova Sretnog princa do suvremenih strip junaka Supermana, Batmana i Spidermana, drugačiji je pojedinac svoju usamljenost liječio velikim podvizima i putešestvijima, da bi na kraju, odloživši plašt pustolovine, odgovarao samo sebi, a ne kao nekoć Odisej bogovima i domovini.

Ibsenova petočinka »Peer Gynt« filozofska je i moralna dramska rasprava ali i neumoljivo uvjerljiva i univerzalna drama o strahu od smrti.

Na primjer, Ibsenova Nora nas je sve iznenadila pojavljivanjem u ispitu, a posebno neka pitanja (je li Nora simbolistička ili građanska drama).

Na koncertu u Dominikanskoj crkvi, koja postaje pozornica Ljetnih igara nakon dužeg vremena, publika će moći uživati u Adagiettu iz Mahlerove Pete simfonije, koji je ujedno i najizvođeniji stavak iz čitave ostavštine ovog velikog skladatelja, Talijanskoj simfoniji Felixa Mendelssohna-Bartholdyja, zatim Jutarnjem raspoloženju u ugođaju beskonačne pustinje koju postupno zagrijavaju prve sunčeve zrake, za koju je Edvarda Griega inspirirala Ibsenova drama Peer Gynt.

Dakle, Ibsenova Nora bila je svojedobno cenzurirana u SAD, budući da je njen neočekivani obrat šokirao publiku diljem svijeta: junakinja Nora se nije vratila svom mužu nego je ostavila i njega i djecu i otišla - negdje.

nemam najbolji, ali od onog što sam nedavno pročitala - nora, ibsenova novela

Ibsenova Peer Gynta režirao je Sandor Zsoter, drugo veliko ime mađarskoga kazališta, a četverosatna predstava u studiju Thalia lišena je svake vanjske spektakularnosti i smještena na malu scenu, bez scenografije.

Petera Zadeka, redatelja Ibsenova Peer Gynta, koji već pedeset godina režira na najuglednijim pozornicama njemačkoga govornoga područja, mogli smo vidjeti na lanjskoj manifestaciji Nagrade Europe u Torinu, no u Solun ove godine nije došao, nego se pismom ispričao, na što mu je odgovoreno da se (kao i Nobelova) nagrada mora osobno uručiti, pa on opet uzvratio ne baš protokolarnim pisamcem.

S naslovnice nas proodrno i odlučno gleda jedna od najvećih hrvatskih glumica Vika Podgorska kao Ibsenova Lona Hessel iz Stupova društva (1944), portret koji duboko ponire u psihologiju lika, ali i nutrinu umjetnice koja je za života postala legenda i u čijim se očima na Grčevićevu portretu vidi samosvijest kojom zastupa vlastiti poziv.

Ibsenova Nora je klasična drama, a Elfriede Jelinek je napravila nastavak.

Ova Ibsenova petočinka filozofska je, a opet neumoljivo uvjerljiva i univerzalna drama o strahu od smrti.

Ibsenova petočinka filozofska je, ali i neumoljivo uvjerljiva i univerzalna drama o strahu od smrti.

Divljenje je iskazano i nad magičnim spojem Ibsenova naturalizma i simbolizma kojim se Elliotova vješto poigrava, te scenografskim rješenjima Rae Smith, koja iz realističkog početka idu u simbolističko ogoljavanje scene.

Ili ko Ibsenova Nora ostavit muža i djecu da bi otkrila ko je ono, hebote, ona.

Nora nije Ibsenova Nora i s tim likom nema nikakve veze.

Ibsenova drama, kao što sam rekao, u potpunosti nezavisna od likova.

Postupno usvajajući realističko-psihološku glumu, proširuje svoj repertoar Ibsenovom Norom te ulogama u dramskim ostvarenjima Strindberga, Hauptmanna i Sudermanna, a zatim nalazi svoju domenu u ulogama majki kao što su Euripidova i Werfelova Hekuba (Trojanke), Ibsenova gospođa Alvig (Sablasti), Vojnovićeve Mara Beneševa (Dubrovačka trilogija) i Majka Jugovića (Smrt majke Jugovića), te Ibsenova Aase (Peer Gynt).

Ibsenova moć nad dve generacije bila je povećana njegovom ćudljivošću.

Danas se Ibsenova drama gotovo ne izvodi u izvornom obliku, a Grigova glazba se često čuje na koncertnim podijima

Ali kada se izuzmu dva Ibsenova predstavnika - možda pomalo simbolička Hedviga ostaje niz odličnih likova. /... /... Molvik je izveden božanstveno.

Norveška je tako markom podarila filmsku glumicu, neposrednog Ibsenova potomka.