Tko je vlasnik motela " Trogir " - " Daus truck " ili Igor Mrduljaš?

O tom problemu promišljaju i Igor Mrduljaš u svom priopćenju naslovljenom Redatelj vlasnik predstave? te Ivan Trojan s Dramaturgom moderne modernim dramaturgom.

Osnovna potka nije Aristofanovo djelo, nego sabrani tekstovi usputnih pisaca »prolaznika«, a dominantna je psovka na koju upozorava iskusni kazališni znalac Igor Mrduljaš.

U drugome dijelu časopisa urubričene su likovne umjetnosti (Vanda Ekl o Bitki kod Stubice na svečanom zastoru HNK u Zagrebu Krste Hegedušića), glazba (tada vodeći francuski strukturalist Roland Barthes o Beethovenu u povodu 200. godišnjice rođenja i Igor Stravinsky o šest posljednjih majstorovih gudačkih kvarteta), povijest (Petar Strčić, Nacrt za životopis Matka Laginje, i opet u povodu ovoga puta 40. godišnjice smrti), te glumište, gdje Igor Mrduljaš raščlanjuje dvije ondašnje praizvedbe hrvatskih autora u riječkome Kazalištu mirakula Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara Nedjeljka Fabrija i drame Brat moje majke Kreše Novosela.

Igor Mrduljaš, autor monografije Teatar u gostima 30 godina putujućega kazališta 1974 - 2004. izrazio je nadu da će ona produljiti život Teatra u gostima nakon njegova gašenja.

Reinhofer, a u prepjevima Fernando Pessoa, Edoardo Sanguinetti, Miroslav Holuba; potom pripovjedači Mirjana Matić-Halle, Pavao Pavličić, pa Samuel Beckett; esejisti Vlatko Pavletić, Ante Stamać, Miroslav Vaupotić, Dubravko Jelčić, Giga Gračan; filozofi i sociolozi Branko Despot, Franjo Starčević, Nenad Miščević, Ante Armanini, Đ uro Šušnjić, u prijevodima Jurgen Habermas, Max Bense, Jacques Derrida, Lamberto Pignotti; likovni kritičari Tomislav Hruškovec, Boris Vižintin, Zvonko Maković, Dubravko Horvatić; kazališni i filmski kritičari, teatrolozi i filmolozi Igor Mrduljaš, Darko Gašparović, Petar Krelja, Hrvoje Turković; dramski pisci Fedor Vidas, Ruzzante (Angelo Beolco) u prilagodbi i čakavskoj verziji Zorana Kompanjeta, Dalibor Cvitan i Čedo Prica.

Glazbenik i muzikolog Vladimir Fajdetić piše In memoriam Vjekoslavu Gržiniću, nenadano preminulom mladom magistru glazbe, skladatelju i profesoru Muzičke škole »Ivan Matetić Ronjgov« u Rijeci, Igor Mrduljaš bavi se vječnim anomalijama i malverzacijama u (riječkoj) privredi, a Slobodan Drenovac reagira na karikature u prilogu »Novog lista« »Pardon«, koje izruguju »Riječku reviju« (prethodnicu »Kamova«, koja se samo u broju 1 - 2 i 3 nalazi u podnaslovu, jer s brojem 4 - 5 zamjenjuje je sintagma, uostalom posve točna i primjerena: smotra suvremenih prosudbi).

O (ne) važnosti drame i pisca i/ili svemoći redatelja u kazalištu danas govorit će i glumišni prosuditelj Igor Mrduljaš.

Svoje pisano izlaganje dostavio je Igor Mrduljaš.

Ne iznenađuje da je kazališni znalac Igor Mrduljaš napravio s njim razgovor na tri stranice u »Hrvatskom slovu«.

Teatrolog Igor Mrduljaš blago je upozorio u svom tekstu na katalog na kojem je ostalo samo da je to zbirka dr. Ivana Ribara i Cate Dujšin-Ribar.

Igor Mrduljaš GLUMAC I NJEGOVO DOBA Knjiga o Dubravku Dujšinu

Kao izdavač potpisano je Riječko književno i naučno društvo, odgovorni je urednik bio Drago Crnčević, a uz već spomenutog glavnog urednika članovi uredništva bijahu Slobodan Drenovac, Slavko Grčko, Dolores Jindra, Miodrag Milošević, Igor Mrduljaš, Vlado Pavlinić i Ivan Rogić-Nehajev.

Igor Mrduljaš obilježio je svoj prvi radni dan otkaznim pismom Eurokazu u trenutku kada je program već bio završen.

Nakon toga, 2006. godine, primljena sam u članstvo, u vrijeme kad je predsjednik bio Igor Mrduljaš.

Povjesničar teatra Igor Mrduljaš u ovoj stručno-publicističkoj knjizi opisuje to doba i značenje kazališta u njemu.

To su redom: Mladen Širola, Ahmed Muradbegović, Vlado Habunek, Vojmil Rabadan, Radovan Ivšić, Berislav Deželić, Kosovka Kužat-Spaić, Velmir Chytil, Nevenka Filipović, Milan Čečuk, Davor Mladinov, Borislav Mrkšić, Boris Senker, Luko Paljetak, Zlatko Bourek, Marin Carić, Igor Mrduljaš i Dalibor Foretić.

Autori ovih priloga Zvonimir Ivković, Branko Miljković, Igor Mrduljaš, Milena Dundov, Zdenka Mišura i Mirjana Mišković iznose svoja sjećanja i uspomene te prijedloge i viđenja hrvatskog lutkarstva.

Igor Mrduljaš dramatizirao je Baumov roman ogoljevši ga na filmsku srž.

Ni njegov vlasnik Aristide Bruant nije bio daleko od te titule jer je karijeru započeo kao fijakerist na pariškom Gard du Nordu. Ogromnog rasta, u visokim čizmama, crnoj odjeći, s crvenim šalom oko vrata i velikim šeširom na glavi, skočio bi na drveni podij, sjeo na nj i zaurlao: Zavežite gubice, počinjem pjevati, napisao je Igor Mrduljaš u knjizi Zagrebački kabaret slika jednog rubnog kazališta.

Riječju, sretno kako već bajke i moraju završiti. napisao je o predstavi Igor Mrduljaš.

Igor Mrduljaš drugi je dobitnik Demetrove nagrade za životno djelo koju je HDKKT utemeljio prošle godine kada je pripala teatrologu i kritičaru Branku Hećimoviću.

No, poetika Balabanićeve, koja dolazi iz čarobnog snovida slikarice Cvijete Job, oplemenjena je, kako piše Igor Mrduljaš, ljupkošću bajke i paučinastošću pričina.

Naime, kako saznajemo, u ZKL-u, inače poznatom po tome što je pružilo utočište nekolicini gradskih i državnih političara, primjerice Mladenu Čuturi, te bivšim ravnateljima (Slobodan Šnajder i Igor Mrduljaš), atmosfera je zbog natječaja vrlo naelektrizirana, ' čak anarhistična ', a dogodio se i raskol na dvije, a možda i tri struje, koje vode borbu oko toga tko će postati novi ravnatelj tog kazališta.

U knjizi Zagrebački kabaret Igor Mrduljaš bilježi slučaj Wernera Finka, vlasnika njemačkog kabareta Katakombe, koji se na predstavama izrugivao nacistima u publici.

O Batušiću kao kazališnom kritičaru i osobitoj važnosti njegovih kazališnih prosudbi piše Igor Mrduljaš.

Igor Mrduljaš rođen je 1945. u Splitu, mladost je proveo u Rijeci, gdje se i školovao, potom je boravio u Varaždinu, a od 1975. živi i radi u Zagrebu.

Igor Mrduljaš o Nećku Svojeglavečku piše: »Balog i djeca dobro se razumiju.

Na rubu rubova festivala i politike, u zavjetrini od svega nekazališnoga, makarski Grdelin pomiruje krajnosti i svjedoči o neutaživoj žeđi za glumišnim radostima - napisao je eminentni hrvatski teatrolog Igor Mrduljaš u kolovozu 2001., dva mjeseca nakon što je« Poletija Grdelin iz žuja »premijerno izveden u Makarskoj, na Trgu Tina Ujevića.

Najprije je Sanja Nikčević analizirala pojavnost najpopularnije Kušanove scenske tvorbe, pučkog igrokaza Čaruga, u novom tisućljeću, a potom se Igor Mrduljaš zapitao: Zašto glumište devedesetih nije prepoznalo Kušana?