Prijelaz s ijekavice na ekavicu, što se također navodi kao dokaz o prijelazu, Aralica smatra kako to za Andrića ne može biti argument, jer navodi da je kao pristaša idiličnoga jugoslavenstva ijekavicu i ekavicu držao varijantama istoga jezika, pa je u boljoj interpretaciji tog čina iskušavao obje jezične varijante, a u lošijoj činio tek mali ustupak sredini koja ga je egzistencijalno udomila, a literarno prigrlila.

Na štokavskom i južnočakavskom području glavni je problemi izbor između novoštokavske i nenovoštokavske osnovice te izbor između ikavice i ijekavice.

Zašto im je najednom ekavica draža od ijekavice?

Kako med namin čakavcin imaš razne varijanti izgovora staroslavenskoga slova " jat " tako to imaš i med štokavcen tako da su njihove ekavice, ijekavice, jekavice proglašene posebnemin zajikin (hrvacken, srpsken, crogorsken i bošnjačken) a dela se o minornemin razlikamin a posebni autohtoni zajiki ki se daleko više razlikuju su proglašeni dijalektin (čakavski i kajkavski).

Štoviše, i današnjom površnijom usporedbom prezimena a i u govoru osobito duge ijekavice, poput »nijesam« i sličnih riječi upućuje na sličnosti koje mogu dati stanovite poveznice s tim podnebljima.

Slabljenju autorske pozicije i proporcionalnu jačanju lektorske išao je na ruku i sociolingvistički status govora što su ga ilirci položili u temelje književnom jeziku: izbor novoštokavske ijekavice preko noći je od većih hrvatskih gradova (Zagreb, Split, Rijeka) i cijelih regija načinio jezičnu periferiju.

Najuvjerljivija uloga u filmu sasvim je sigurno ona srpskog majora, koju tumači Izudin Bajrović, pri čemu i tu pohvalu treba shvatiti relativno, budući da su svi srpski likovi, pa tako i lik majora, loše odglumljeni od neuvjerljivog izgovora, nedosljednog miješanja ekavice i ijekavice do potpuno stereotipno ružnog, prljavog i zlog negativca iz špageti vesterna.

Živa jezička praksa u Crnoj Gori ima sva obilježja povratka izvorne ijekavice što je organski fundament crnogorskog jezika...

Ovako ili onako, jekavice, ijekavice, ekavice ili zekavice... Dosta mi ga je bilo za vijeke vijekova - amen.

Nijedan jezikoslovac ne će pobiti povijesnu činjenicu da se u doba Gaj-Karadžićevog nametanja ijekavice kao hrvatskog standarda u više od 70 % hrvatskih domova koristila ikavica, i to diljem Istre, Like, Slavonije, Bosne, Hercegovine i Dalmacije, čak i Zagorja uz Sutlu, no jednako kako su Talijani izabrali Danteovo toskansko narječje (svega 3 % Talijana ga koristilo), ijekavica se u Hrvata brzo primila i kao kakva kuga proširila.

Promijeniti izgled, preći s ijekavice na ekavicu.

Zato ovaj kraj istočno od Neretve, rijeke koja je, među ostalim, i granicom ikavice i ijekavice, u šali i zovu DDR.

Za njega, kao rođenoga Hrvata, nadam se da to mogu tako kazati, je to vjerojatno bio svjestan i važan korak prijeći s ijekavice na ekavicu, kako bi stvorio tu povezanost.

Bogata dubrovačka književnost, prvenstveno djela Ivana Gundulića, bila su, navodno, jednim od ključnih razloga za prihvaćanje ijekavice svojstvene tek Dubrovčanima, Crnogorcima, istočnim Hercegovcima (i to Srbi i Vlasi) i rijetkim enklavama prema unutrašnjosti.

Pripadao je struji hrvatskih kulturnih radnika koji su bili pristaše ijekavice.

Poznato je da se 1885. predložio uvođenju ijekavice umjesto dotada korištene ikavice u časopisu " Nevenu ".

Mi oko " ne ću " i " neću " lomimo koplja, iako su to stvarno zanemarive razlike, u usporedbi s ogromnim promjenama koje je donijelo nametanje novoštokavske ijekavice po Vukovom receptu.

Kada bi Bunjevci uglavnom potjecali iz istočne Hercegovine i Crne Gore kako neki pisci misle, ostala bi nerastumačena činjenica, kako je vrlo jaka skupina ljudi koja danas broji do pola milijuna, mogla u cijelosti primiti ikavštinu ne sačuvavši skoro nikakva traga ijekavice.

blaž rtl je privatna televizija ne moraš je gledati naša mala klinika enis priča bošnjački hoćemo li i njega titlati reklame za tomato opet bošnjački. sad bih čak mogao reći da ste i licemjerni jer jedan jezik vam smeta, drugi ne. a kad pričamo viceve o muju i hasi svi pričamo bosanski.. kad sam bio dripac slušalo se zabranjeno pušenje puno riječi nisam razumio dok čekaš sabah sa šeitanom jbg.. pitah susjeda bosanca i sad znam isto tako moja kćer me pita šta je to spiza šugaman mudante zašto govore gaće, a misle na hlače šta je buža i sam sam morao pitati frenda da sad ne nabrajam zagorce da ne spominjem žena mi je zagorka došli kod njene sestre u trgovišće uđe muž od sestre i kaže joj tak sam se jeknul s kladivcem nakon dobre minute sam primjetio da se drži za prst malo po malo se sjetih da slovenci kažu kladivec (čekić) pa sam pretpostavio da jeknuti znači udariti jelena naravno da govorimo hrvatski osobno mi je ljepša ijekavica od ekavice, ipak tako govorim oduvjek no ima ponekih riječi koje mi se više sviđaju u ekavici u jna nikada nisam rekao razumem, zašto i bih i nitko mi nikada nije ništa rekao za srbe, bosance i crnogorce mi nije trebao titl slovenci su se trudili iako neki nisu znali hrvatski s makedoncima je bila ista stvar evo ja bih odmah uveo, vratio riječ sjutra ima još nekih, sad se ne mogu sjetiti, riječi iz crnogorske ijekavice koje bih vratio i u hrvatsku. prije se u hrvatskom govorilo tačka, to sam vidio u knjizi iz 1898 i pitao sam frendicu koja predaje hrvatski otkud to bez nekog razmišljanja je rekla pa tačka dolazi od glagola taknuti u istoj knjizi je bila i riječ pljoština pa mi je isto tako rekla da dolazi od glagola spljoštiti, ne sploštiti-ploština.. eto iako će ti naci jezičari skrivati istinu pa će ti reći tačka nije hrvatska riječ. no u hrvatskoj govorimo hrvatski. tu nema nikakvih dvojbi to što je on toliko sličan srpskom da nam ne treba prijevod, to je druga stvar već sam ti naveo i našeg lingvista koji je još u 19 st govorio da su to isti jezici ima ih i danas no danas ih nazivam znaš kojim imenima.. čak su i srbi u hr govorili ijekavicu kao što i danas govore u RS no i njih sad siluju ekavicom... balkane balkane balkane moj..

Na tragu je Kašićeve tvrdnje o bosanskom govoru kao " najopćenitijem " i Jakov Mikalja, sastavljač hrvatsko-latinsko-talijanskog rječnika Blago jezika slovinskoga (1649.), u kojem se on ipak koleba između čakavske ikavice i štokavske ijekavice.

Poznato je da se 1885. suprotstavio uvođenju ijekavice umjesto dotada korištene ikavice u časopisu " Nevenu ", protiv prijedloga Stipana Vujevića.

Služite se jedinstvenom mješavinom hrvatskog i srpskog, ijekavice i ekavice.

Doduše, velik dio onih koji zadnja dva dana tule o strahotama koje nas čekaju u EU pišu ekavicom, iako se uglavnom trude oko ijekavice.

Klizila je riječ ikavice, ijekavice i kajkavštine.

Osim je-ije nerješivih đačkih zagonetki svake ijekavice, srpski je terminološki dominirao čitavim prostorom srpskohrvatskog, dok je HS postupno trebao odumirati, prema budućnosti, ustuknuvši pred SH u vojsci, diplomatskim aktivnostima, glavnom gradu, popularnosti, SFRJ-u, kao i u sportu i šahu. [ A i šire. ] Da je proces dovršen, danas bi svi govorili srpski, i ' ' ceo bi se svet razumeo ' '.

" Vrdoljak je i godine 1849. odrješiti protivnik Gaja kojeg nije razumio, već je shvaćao uvođenje štokavštine i ijekavice kao povlašenje:

Ta je Skerlićeva anketa uglavnom propala, a ni u novosadskoj ideja o žrtvovanju ijekavice i ćirilice nije prošla, iako su inače hrvatski sudionici u anketi morali biti oprezni i suzdržani u izjašnjavanju.

Hrvati su se do dolaska Turaka koristili čakavicom i kajkavicom, nema ijekavice bez Srba, gde god je ijakvica zastupljena tu su i Srbi istorijski uvek

Zato su i oni, gotovo svi (pa i August Cesarec, koji je u svojoj posljednjoj noći pred strijeljanje, u ustaškom zatvoru, na zidu ćelije napisao kao svoje posljednje riječi: »Živjela sovjetska Hrvatska« - što se poslije godinama u socijalističkoj Jugoslaviji marljivo prešućivalo) - zato su dakle mnogi hrvatski komunisti, zajedno s ostalim hrvatskim jugointegralistima, zajedno s hrvatskim fanaticima »jugoslavenskog Piemonta« i vidovdanskog mita, bili na nekoliko godina pristali biti čak i grobarima hrvatskog jezika u onom nevjerojatnom odricanju od ijekavice a prihvatu ekavice protiv svoga vlastitog jezičnog osjećaja, protiv cijele strukture svoga govornog i književnog izraza, protiv razuma, protiv nnajosnovnijeg poriva za očuvanjem vlastitog identiteta u identitetu: domovine kao moralne i pravne kategorije.

O ne, nije Hrvatskoj jezik počeo razarati naivni Bečki dogovor iz 1850, nije to mogao jer se jednostavno nikad nije pravo ostvario, nikomu od njegovih hrvatskih potpisnika nije ni do kraja života palo na pamet da proskribiraju riječi hrvatske jezične baštine zato što su prihvatili štokavsku ijekavicu, uostalom od te su ijekavice oni odmah učinili iekavicu i pisali su tom svojom iekavicom nepokolebljivo do smrti, pisali hrvatski, u živoj struji povijesnog razvitka hrvatskoga jezika, i čuvajući u svome pisanju stare hrvatske padežne oblike, i čuvajući funkcionalnost cijeloga hrvatskog jezičnog blaga.