Ljubitelji hrvatske tradicijske kulture, rođeni i školovani u SAD-u i Kanadi, djeca su informacijsko-komunikacijskoga doba pa svoje slobodne aktivnosti logično usmjeravaju na njegovanje narodnoga stvaralaštva u novoj domovini, što izlazi izvan okvira one starinske prosvjetiteljske ideje njihovih predaka iz doba Prvog proljeća europskih naroda i Ilirskoga preporoda, opterećene rekonstrukcijom okoštalih zavičajnih formi i identitetskim getoiziranjem hrvatstva.

U formativnome razdoblju hrvatskoga književnoga jezika nema stroge razlučnice među idiomima, no preteže knjiška oznaka« slovinskoga ili ilirskoga jezika »koju nalazimo u nazivima i referencijama stotina djela hrvatske bibliografije, dok se pojam« bosanski »jezik pojavljuje u 10 - 20 djela starije hrvatske književnosti i leksikografije.

Ko što Rvati smućeni Velikom seobom naroda ne vide da ilirskoga jezika nema.

Vrazova je lirika prvi uspješni primjer univerzalizacije ilirskoga pjesništva.

Reagirajući na to, ilirci osnivaju Ilirsku narodnu stranku, koja će nakon zabrane ilirskoga imena 1843. biti nazvana Narodna stranka.

Prvi put Zlatna bula na Gradecu proslavljena je za njen u doba ilirskoga pokreta 1842, a koliko je ta proslava bila svečana, najbolje svjedoči novinski opis iz Danice Ilirske: Odmah zatim zaplamti u svečanom ognju čitavi slobodni grad Zagreb i hiljade svečnicah ukažu se na svih kućnih prozorih..

Taj " voða ilirskoga preporoda, tiskar i urednik itd., itd. " nbsp; i sami pogaðate nbsp; bio je Ljudevit Gaj.

Na tom su području živjeli narodi ilirskoga kulturnog kruga: Liburni, Japodi, Dalmati, Daorsi, Ardijejci, Plereji, Mezeji, Desitijati, a dijelom Autarijati i Enheleji.

Izrasla na zasadama Ilirskoga čitanja društva, danas je to suvremeno opremljena narodna knjižnica koja svojim poslanjem i misijom nastoji zadovoljiti kulturne, informacijske i obrazovne potrebe lokalne zajednice.

Vrijedna su mu i dva književnoteorijska spisa: Kratka napomena o prozodiji ilirskoga jezika (Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio, 1791.) i Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike (De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, 1817).

»Institutionum linguae Illyricae« ili »Osnove ilirskoga jezika« prva je hrvatska gramatika koju je napisao paški isusovac Bartol Kašić (1575 1650) na latinskom jeziku, tiskana u Rimu 1604. Kako bi bo lje objasnio gramatiku hrvatskoga jezika, uspoređivao ju je s latinskom gramatikom, a neka od njegovih rješenja u gramatičkom opisu vrijede i danas.

Osnove [ gramatiku ] ilirskoga [ hrvatskoga ] jezika koje mnogi priželjkivahu, samo možda prebrzo, iako u pojedinim dijelovima nesavršene, prema mojim sposobnostima, zbilja s radošću i predano sastavih.

Uvodničar dr. sc. Josip Stipanov u predavanju Od Ilirskih čitaonica do kozmopolitskih obzorja naglasio je da su narodne knjižnice, nastale na temeljima čitaonica ilirskoga preporoda, danas javne, kozmopolitske ustanove dostupne svima.

Oduševio se idejama ilirskoga pokreta pa se zauzimao za kulturno podizanje Bosne, potičući otvaranje tiskara, knjižnica, kulturnih društava, narodnih čitaonica i muzeja.

Povjesničar Grga Novak iznoseći teoriju o nastanku Splita, vjerovao je kako je na obali, na mjestu današnje Gradske luke postojalo maleno grčko naselje Aspalathos, koje je ime dobilo po biljci žuki, brnistri, a utemeljili su ga u trećem ili drugom stoljeću prije Krista Isejci, u blizini ilirskoga grada Salona.

Znakovito je pri tom, da je kršćanstvo na hrvatskom tlu nicalo na postojećim temeljima religijskog sustava pojedinih naroda ilirskoga kulturnog kruga, rimsko-grčkog panteističkog sustava, a kasnije i religije slavenskih došljaka.

Osobit doprinos Nijemci i njihovi potomci dali su i u razvoju Hrvatskoga (ilirskoga) narodnoga preporoda (Gaj, Strossmayer, Kuhač, Livadić, Vraz, Šenoa, Lisinski, Zajc i drugi), stvaranju liberalnih ideja narodnjaštva, utemeljenju hrvatskih nacionalnih institucija i građanskoga društva u Hrvatskoj.

Postao je tako jedan od vođa ilirskoga pokreta te je šest godina obnašao dužnost velikoga suca Varaždinske županije i velikoga župana zagrebačkoga, ali je smijenjen i otada se više nije bavio politikom.

Zamjeralo mu se neslavensko podrijetlo, posebice u vrijeme ilirskoga preporoda kada se intenzivno promicalo domaće i narodno.

Apsolutni pobjednik trećeg Omiš Guitar Festa je Tajvanac Chia-Wei Lin koji je na žiri ostavio takav dojam da druga nagrada nije ni dodijeljena, dok su treću ravnopravno podijelili Portugalac Ruben Bettencourt i Čehinja turskoga podrijetla Dana Memioglu koju nije omela ni pirovska harmonika u neposrednoj blizini Ilirskoga sjemeništa, odnosno gotovo nadrealno miješanje njezinoga Bacha s našim Draženom Zečićem.

Prvi moderni hrvatski skladatelj, začetnik narodnog stila u hrvatskoj glazbi te jedan od vođa Ilirskoga pokreta, odnosno Hrvatskog narodnog preporoda.

Neki nadgrobni natpisi navode imena ilirskoga podrijetla, po čemu se može zaključiti da je uz novopridošlo rimsko, bilo brojno i autohtono ilirsko stanovništvo.

Kada napokon otpo č ne bezglavi kaos te pijane novembarske no ć i koji je ostvaren kao dekadentna kulisa u brehtovskom stilu, hrvatski se malogra đ ani i glupani ljube sa srpskim oficirima, tu se srpski pukovnik i ubojica Vesovi ć (Nebojša Glogovac) grli s austrijskim potpukovnikom i ubojicom Kvaternikom, a glupi dentist dr. Mate Drinkovi ć drži slaboumne i anemi č ne zdravice, i to sve u klupku ilirskoga kola, srpskih, hrvatskih i slovenskih pjesama, raspojasano i dijaboli č no.

Iščezavanje ilirskoga imena i prevlast hrvatskoga (1846. - 1874.) [ uredi ]

Njegov autoritet, znanje i ugled umnogome su utjecali na vrijednost i raširenost ilirskoga pokreta.

Godine 1604. u Rimu je čakavac s otoka Paga, isusovac Bartol Kašić (1575. ⠀ 1650.) izdao prvu gramatiku hrvatskoga jezika Institutiones linguae illyricae (Pravila ilirskoga jezika).

Djela: Osnova slovnice slavjanske narječja ilirskoga, 1836., Velika slovnica ilirskog jezika, 1855.

Po č etke hrvatske pravopisne norme naime smještamo u drugu polovicu 19. stolje ć a te vežemo uz imena Josipa Partaša, Mar ć ela Kušara i Ivana Broza, kojima po č inje gotovo svaki kronološki slijed pravopisnih priru č nika u nas te je, nakon pretiska Pravopisa jezika ilirskoga Josipa Partaša 2002, Nauka i o č ekivana i iš č ekivana.

Godine 1599. - osnovana Akademija ilirskoga jezika

Na civilizacijskom polju, budući da se radilo o sličnim južnoslavenskim jezicima, Austrija je smjerala nametnuti neki oblik hrvatskoga (« ilirskoga ») jezika, koji je u vernakularu postojao stoljećima, a doživljavao je procvat u Dalmaciji, Bosni i Slavoniji.