Ljubitelji hrvatske tradicijske kulture, rođeni i školovani u SAD-u i Kanadi, djeca su informacijsko-komunikacijskoga doba pa svoje slobodne aktivnosti logično usmjeravaju na njegovanje narodnoga stvaralaštva u novoj domovini, što izlazi izvan okvira one starinske prosvjetiteljske ideje njihovih predaka iz doba Prvog proljeća europskih naroda i Ilirskoga preporoda, opterećene rekonstrukcijom okoštalih zavičajnih formi i identitetskim getoiziranjem hrvatstva.