Poslije su marširali gradom pjevaju ć i teškom mukom nau č ene iredentisti č ke pjesme.

Autonomaško-iredentisti č ki teror raste iz dana u dan.

Dok su oduševljeni narodnjaci slavili, splitski gradona č elnik dr. Antonio Bajamonti, vo đ a bivše autonomaške, a sada ve ć otvoreno iredentisti č ke stranke, vije ć a s pristašama što poduzeti.

To je tzv. Sjeverni Epir (Vorios Ipiros), koji grčki iredentisti žele " osloboditi " i pripojiti.

da su talijanski iredentisti zazivali pripojenje Istre temeljem Danteovih stihova »I kao što su (grobnice) kod Pule, blizu žala, gdje Kvarner među Italije pere,«, iz »Božanstvene komedije«.

U susjednom Plominu iredentisti su pak na ulazu u grad postavili ploču s talijanskim tekstom kojim su veličali osloboditelja B.

Do Prvog svjetskog rata dio sjeverne Italije pripadao je Austro-Ugarskoj, a talijanski iredentisti su se borili za pripajanje tih teritorija Italiji.

Na početku Prvog svjetskog rata talijanski iredentisti vidjeli su priliku da ostvare te namjere i prošire Italiju.

Ali i da je tako kako kažeš i Berlusconi bi mu prije dopustio, nego ovi potomci četnika naseljenih u Istri od 1947. godine i kvazi antifašisti, a ustvari svi do jednog iredentisti koju su u režimu koji danas brane i zastupaju bili kazneno gonjeni.

Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi« Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu ».

Oni koji su se snašli u Trstu i okolici osnovali su zavičajna udruženja. (To mi onda zovemo " ekstremna emigracija ", " iredentisti ".) Po čemu se oni razlikuju od drugih naših izbjeglica i emigranata?

Treće, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko« Hypo Alpe Adria Bank », čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili.

Iredentisti, naime, zadovoljno trljaju ruke, pogotovo s obzirom na činjenicu da je prvi predsjednik te euroregije ponati autonomaš Ivan Jakovčić.

I za prve i za druge okupacije 1918. i 1941. talijanski su iredentisti forsirali dalmatinsku regionalnu pripadnost, a za vrijeme NOB taj je pritisak bio i još veći, tako da je izjasniti se pred fašističkim vlastima da si po narodnosti ' Dalmatinac ' bilo gotovo što i prihvatiti talijansku okupaciju...«

Valovi esula iz ondašnje Jugoslavije, naravno, jačali su talijanski iredentistički pokret koji od 1877. propagira vraćanje u krilo majke Italije " neoslobođenih područja " u tuđim zemljama koja iredentisti, prema svojim mjerilima, smatraju svojima.

No, prema optužnici ispalo je da smo mi unutra širili ustašku propagandu, zašto smo opruženi nas trojica, dok su trojica iz Istre optuženi kao iredentisti.

Ali od toga nema ništa, jer bi talijanski iredentisti radije željeli vratiti od Titovih partizana " ukradeni talijanski teritorij ".

Tada su Prenđu napali talijanski iredentisti člankom koji je objavljen u njihovim novinama Didesa Adriatica koje izlaze u Rimu (2006, br. 3, str.15).

Neke od važnih hrvatskih glagoljaških spomenika uništili su talijanski iredentisti, posebice u razdoblju talijanske okupacije između 1919. i 1943. U Istri su mnogi glagoljski natpisi bili uništeni čekićem i klinom, u Lindaru, na groblju u Mutovrani, u župnoj crkvi sažetak vježbe.

Bili su to apsolutno premoćni protivnici, uglavnom iredentisti i fašisti te - u jednome kraćem razdoblju - nacisti.

Albanci su bili priglupi separatisti i iredentisti, Slovenci " bečki konjušari " Hrvari " krvožedne Ustaše "... Musliani " mudžahedini i fundamentaisti " i svi zajedno srbofobi i srbomrsci.

Za okruglim stolom na kojem su sudjelovali iredentisti i neofašisti raspravljalo se o temi " Italija i Dalmacija danas i sutra ", a sudjelovao je i saborski zastupnik Furio Radin.

@armin slažem se s tobom.. mislim da su izrazi koji se upotrebljavaju za narode i vjerske skupine krivi.. odnosno prikazivanjem ljudi kroz razne skupine ispada da je svakom stalo do svojega, dok je istina totalno asimetralno suprotna.. svi su IREDENTISI.. svi koji se veličaju nekakvim nazivom svoje skupine zapravo žele steći još veću moć, što teritorijalno, što nad većim brojem ljudi.. ljudi po svojoj prirodi, uvijek kada osjete da se netko odvojio od njihove izvorne ideje, izmisle bilo što kako bi mu uvjerenja preusmjerila na svoja, ako ne-onda bi se protjerao, ako ne-onda istrijebio.. tako nastaju narodi, tako nastaju vjerske podskupine.. iredentizam je naziv kojeg treba uvesti za sve one koji bilo kojim migom priželjkuju tuđe resurse, tuđe teritorije ili žele oslabit (napasti) nekoga jer se pribojavaju gubitka moći (poput izraela danas).. IREDENTISTI-nikakvi vjernici, narodi, jer iza tih izraza za oni kriju.. istina je da cijela zemlja mora biti svačije vlasništvo, a ne rascjepkana između zasebnih plemena čije poglavice žele prigrabiti što veću moć.. prikaži cijeli komentar

Tad je bilo uobičajeno da " iredentisti " provale u kakvo skladište ili na drugi način dođu do kakvog oružja što je bilo na cijeni, naročito pištolji jer su se lako skrivali.

Nakon II svjetskog rata talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi« Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu ».

Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem.

Možda Srbofili, četnici, jugoslaveni, komunjare, iredentisti, mrzitelji svega što je Hrvatskog osim novca,...

Samo desetak godina nakon što je konačno ostvaren tisućljetni san o samobitnosti, samostalnosti i bitnostalnosti, našli su se domaći odrodi, izrodi, komunisti, jugoslavenčine, srboljubi, mađaroni, iredentisti, antifašisti, masoni, soroševci, pederi i ostala gamad koja je prekinula san o čistoj Hrvatskoj, zemlji Hrvata koji se ne srame svoje endehazijske prošlosti.

Sigurno da je tada bilo vrlo opasno, u trenutku stvaranja hrvatske države i bujanja nacionalizma, razmišljati o jednoj regionalnoj autonomiji pa su nam se i dijelili razni epiteti kao " autonomaši " ili " iredentisti " i slično, i vršio se ogroman pritisak sa ciljem osporavanje takvih ideja i konkretnih koraka stvaranja takvih " opasnih " pokreta.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Monumentalna_fontana_na_splitskoj_rivi Tri mjeseca zatim umro je Antun Bajamonti, idejni začetnik Monumentalne fontane, moralno i materijalno slomljen, napušten i od prijašnjih političkih istomišljenika, koji su mnogi, nakon pobjede Hrvata u dalmatinskim Općinama, od dalmatinskih autonomaša postajali protalijanski iredentisti.