Moram priznati da mi je poslanica Hebrejima najteža od svih dosad pročitanih.

Knjiga Otkrivenja Poslanica Hebrejima o svećeničkom dostojanstvu krštenika govori samo implicitno Knjiga Otkrivenja naprotiv primjenjuje riječ svećenici na krštenike izričito i to tri puta.

Okruženi smo tolikim oblakom svjedoka, kako kaže poslanica Hebrejima.

Poslanica Hebrejima ide i korak dalje: »Gostoljubivosti ne zaboravljajte jer njom neki, ne znajući, ugostiše anđele« (13:2) Ako se ponašamo ljubazno prema onima koje susrećemo i iskazujemo im gostoprimstvo, prenosimo Spasiteljev poziv na spasenje koji glasi: »Tko čuje, neka rekne: Dođi A tko je žedan, neka dođe; i tko hoće, neka uzme vodu života besplatno« (Otkrivenje 22:17).

Poslanica Hebrejima naglašava da Isus kao Veliki svećenik pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu (Heb 10,12).

Tekst u kojem pisac znalački i po nadahnuću Duha Božjega upućuje na jedinstvo Biblije, povezujući Stari savez s Novim te ističući prednosti Novoga saveza, naslovljen je kao Poslanica Hebrejima, premda to nije izvorni naslov.

Poslanica Hebrejima nam je dala duboko tumačenje te Gospodinove molitve, te drame u Getsemaniju.

A poslanica Hebrejima kaže: sa svim svojim vapajima, suzama, patnjama, molitvama, Gospodin je ponio našu stvarnost Bogu (usp.

U grčkoj Crkvi posebno je bila sporna apokaliptička knjiga Otkrivenja, a u zapadnoj Poslanica Hebrejima zbog svoje neobične teologije.

Potrebno je da u mom molitvenom životu budu vapaji i suze po uzoru na Krista kako nas podsjeća u drugom čitanju poslanica Hebrejima.« Slaveći euharistiju držimo pogled čvrsto na krvi Kristovoj »(Hod prema Uskrsu, str.169) Evanđelje vraća u središte temu teškog Božjeg puta.

Da je Isus, kao Sin Božji, kod kuće, poslanica Hebrejima to smatra pouzdanim i to potvrđuje brojnim citatima Staroga zavjeta.

Za naše razmišljanje je odlučujuće ono što on želi naglasiti, najupečatljivije je to da se poslanica Hebrejima ne stidi priznati kako se Isus trebao (kao Sin) kroz patnju i muku učiti poslušnosti.

Evanđelja, Djela apostolska i pavlove poslanice za Isusa i apostole ne koriste izraz svećenici. Nedostatak ovog naslova implicitno očituje svijest Crkve da Isus predstavlja tako veliku novost da ju je nemoguće izraziti terminom koji bi ga povezivao sa starozavjetnim svećeništvom. Poslanica Hebrejima, nastala vjerojatno nakon pada Jeruzalema 70. godine, po prvi put Isusa naziva Velikim svećenikom.

Poslanica Hebrejima, svojim prepoznatljivim koloritom, upućuje na jedincatu novost Isusa Krista.

Poslanica Hebrejima, 5, 8, nam govori da Isus Krist, " Iako je bio Sin, naučio se je poslušnosti po muci. " Jer zbog njegove božanske prirode nikada nije moglo doći do neslaganja volje između Njega i Njegova Oca, nije moglo doći do situacije poslušnosti, koja podrazumijeva činiti nešto kako je zapovjeđeno, jer to znači da u protivnom to ne bi bilo tako učinjeno.

Poslanica Hebrejima nastavlja ukazivati na posebnosti kr šćanskoga bogoslužja, a osobito na posebnost velikog Veli kog svećenika, Isusa Krista.

Jer kako kaže poslanica Hebrejima: Isusova žrtva je jednim jedinim prinosom usavršila posvećene i odabrane.

jer su vidjeli da je djetešce krasno Poslanica Hebrejima 11,23 Dijete može biti tako lijepo

Očito je da su Abrahamovi tjelesni potomci o kojima nam danas govori Poslanica Hebrejima zapravo slika njegovih duhovnih potomaka, odnosno svih onih koji s Abrahamom vjernikom sada vjeruju uBoga (Gal 3,9).

U Novome zavjetu Krist je predstavljen kao zagovornik, rekao je Papa, jer je on »svećenik i žrtva« za grijehe svijeta, kako to naučava Poslanica Hebrejima.

Kao vječni svećenik, " svet, nedužan, neokaljan " (7, 26), kao što nadalje kaže Poslanica Hebrejima, " može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima " (7, 25).

Ova je veza toliko jasna da je u Novom zavjetu Poslanica Hebrejima može sažeti u izjavi da bez prolijevanja krvi nema oproštenja (Heb 9,22).

Zapravo poslanica Hebrejima posebno ističe njihovu nedostatnost, osim kao tipova.

Poslanica Hebrejima nalazi u Isusu ispunjenje i produžetak starozavjetnog žrtvenog sustava.

Meldisedek, kao što kaže Poslanica Hebrejima, bio je " bez oca, bez majke, bez rodoslovlja " (7, 3 c), bio je dakle svećenik ne prema dinastijskim pravilima levitskog svećeništva.

Poslanica Hebrejima koju smo slušali govori o Isusovom predanju za ljude, za svoju zaručnicu Crkvu.

I poslanica Hebrejima u jednom te istom činu promatra naše otkupljenje i sklapanje saveza.

Tako kategorijama židovske hramske liturgije poslanica Hebrejima izražava novi odnos koji je nastao između Boga i nas.

Riječi koje prorok Natan prenosi kralju Davidu Poslanica Hebrejima uzima da protumači Isusov dolazak na svijet.

Tako o biblijskoj vjeri kao temelju i snazi za život piše Božo Lujić, stavljajući naglasak na Abrahama kao prauzora vjere u Starome, ali i Novome zavjetu (Poslanica Hebrejima).