A kroz fenomenološku prizmu subjektivnosti kao telesnog sopstva, koje je strano i samo sebi i drugima, nadaju se motivi za promišljanje novih identifikacija (dakle, i polnih).

Ako je sopstvo istovremeno samoodnos i samouzmicanje, koje nikada nije potpuno raspoloživo samom sebi, ne znači da sopstva nema.

Buddha govori o nepostojanosti svakog bića: u tom smislu nema sopstva.

Uvijek slavno hvaljen budi u tri sopstva Bog jedini koji taka na spas ljudi po Antunu čuda čini.

Poput druge dvije škole i ovdje je cilj oslobođenje od patnje, napuštanje ili nadilaženja vlastitog sopstva i odbacivanje svih vezivanja za svjesnu egzistenciju.

Pričati sa stajališta jednote znači " samo " da ne postoji nikakav DRUGI objekt odijeljen od mene/SOPSTVA.

To nije mana, ne, to je znak izuzetnog slikarskog senzibiliteta: sposobnosti da vidi, vidi i ono što drugi ne vide - detalje koji znače mnogo više od slikanog predmeta, igru i tok linije koji je slikarici odraz sopstva i vlastitih korijena, a ne realnosti....

Uostalom, melanholija i nije ništa drugo do odbrana od parcelisanja sopstva, ostvarena težnja ka njegovoj potpunoj koheziji.

Melanholično raspoloženje " konstituiše se kao narcistička podrška, zasigurno negativna, ali ipak kao ona koja očuvava integritet sopstva ". 29 Sopstvo melanholika je nalik božjem, ono je, kao i božje, apsolutno integrisano, apsolutno pribrano, potpuno sebi identično.

Drugi način za razumevanje ove sintagme podrazumeva da su commuteri istovremeno i autori vodiča, odnosno da se pesma odnosi na putovanje u sebe, na odlaske do najskrovitijih delova sopstva.

Taj navodni konformizam djelovanja iz poštovanja prema uspostavljenoj zakonitosti (običaja, zakona, propisa, vrijednosti, prisile itsl.) skriva međutim za neupućeno oko okolnost da nalog djelovanja ne počiva na faktički osiguranoj danosti toga jedinstva kroz sustav pozitivnih pravnih, moralnih i socijalnih odnosa; on počiva na nalogu koji postavlja umna volja za postizanje ili ostvarenje jedinstva empirijske osobe, uvjetovane zadanim svjetskim okvirima, i idealno projicirane osobnosti ili tzv. »metafizičkog sopstva« (âtman).

Ideja prosvjetljenja u Budizmu, vodi dokidanju patnje u nama i u svijetu to jest, dovođenju našeg sopstva u sklad i jedinstvo sa prirodnim energijama i samim Univerzumom, što je daleko, daleko veći doseg od jednostavne borilačke efikasnosti.

adriatic: tražiš li ti odgovor na pitanje postoji li specifična TOČKA u kojoj se identitet smješta? jer tek tako se može definirati (sve ostalo ulazi u područje opisa, ne definicije) a to pitanje nema smisla... vidjeh na ovom forumu ideje koje se provlače već tisućljećima: o nužnosti ugasnuća sopstva, o iluzornosti svake promjene, o iluzornosti svakog postojanja... iskreno, sve mi je to veliki upitnik. samo vrlo depresivne osobe mogu se ' zabavljati ' takvim mislima...

Istočnjačka filozofija stavlja težište samo na transcendentalni deo samospoznaje, tj na osećaj, odnosno, doživljaj sopstva i to smatra dovoljnim.

Ti si Ptahotep još uvek pod uticajem te filozofije, kao i svog ličnog doživljaja sopstva.

OSEĆAJ SEBE, nije i potpuno prosvetlenje sopstva, sve dok sopstvo putem misljenja tome ne doda i RAZUMEVANJE SEBE.

A da bi razumeo sebe, potrebno je da se druzis iskljucivo sa svojim osecajem prisutnosti, osecajem " JA, " jer taj osecaj je prva manifestacija tvog Sopstva, tunel koji sa jedne strane vodi u kreaciju, a sa druge u cisto Sopstvo.

Prestani da od razmisljanja ocekujes bilo sta sto se tice tvog Sopstva, jer razmisljanje ovisi o tebi, a ne ti o njemu.

Čini se da pod sopstvo misli upravo ono isto što naziva veliki um tijela (http://uvod.blog.hr/2006/04/1620862756/tijelo.html).: top: Nekoliko puta sam pročitala taj ' govor ' i nije mi bilo najjasnije na šta se konkretno odnosi pojam ' sopstva '.

Ono se bavi najvažnijim zrakama Pozitivne Ideje, ponad bilo kakve intuicije za razumijevanjem, i sa prirodom Volje i seksualne energije, dinamičnog oblika Sopstva.

I tek oba ta vida samospoznaje, i onaj transcendentalni pomoću kojega Sopstvo uspe da oseti sebe i kaže sebi JA JESAM, i onaj drugi pomoću kojega po načinu mišljenja uspe da RAZUME sebe, su CELOVITA SAMOSPOZNAJA SOPSTVA.

Njegova razmišljanja su se ticala onoga što je on nazivao praksama i njihovim dispozitivima, tehnologijama sopstva, dakle metodama pomoću kojih se subjekt podvrgava moći.

Kakav i može biti, onaj čije su oči zatvorene, čije je telo zamrznuto, čija je želja paralisana, onaj za koga je svet prazan, pročišćen od svakog značenja i smisla, onaj koji je sav svet usisao u tamu groba vlastitog sopstva?

Đuranovićeve slike nisu refleks realnosti kao mimetički konstrukt, nisu produkt podsvijesti i izmijenjenih stanja uma, nisu tvorevine« čiste »a neobuzdane fantazije, niti ekspresija unutarnjih dubina sopstva.

Budizam je u istoriji covekove misli jedinstven po tome sto porice postojanje duse, sopstva ili atmana.

Bez sopstva koje bi dalo smisao.

Kad shvati da je doživljeno celina sa onim koji doživljava, tj. da je to zapravo jedno te isto osoba više ne vidi odvojenost, već je za nju sve samo izraz Sopstva.

Za Sartrea je odnos bitka za sebe prema mogučem - kružnim gibanjem sopstva -. Nije ispravno kazati da ono " jest " kao moguće, jer ono što " jest " u mogučnosti ne postoji pogotovo ka predstavljanje koje je karakterizirano kao stalna prezencija svijesti, nego mogučnost zaista postoji i kao nedostatak bitka.

U tom se sagledavanju svaki put stječe stanoviti novi odnos između ' ' ja ' ' i ' ' ne-ja ' ', između Sopstva i Drugog; takav stjecaj oblikuje nove uvjete koji opet mogu biti (ili ne biti) sagledani, i samim tim sagledavanjem promijenjeni; itd.

Ovo nije srbizam, sopstveno, Hrvati jednostavno nemaju dovoljno dobar prijevod sopstva da bi ga legitimno mogli iskoristiti.