Službeni latinski naziv Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne na Maslinskom brdu, tu slavili produženo bogoslužje riječi te uvečer u procesiji, s granama palme ili masline u ruci, ulazili u Jeruzalem.

U doba kad žena zauzima sve važnije mjesto u ovom našem zapadnjačkom društvu pogledajmo samo nekoć isključivo muška zanimanja koja su se danas poprilično feminizirala kao npr. liječničko, mi uopće nismo svjesni revolucionarnosti Isusova naglašavanja vrijednosti žene u njegovoj povijesti spasenja od majke Marije, preko žene Samarijanke do žene grešnice i evo, ove udovice danas koju Isus stavlja ispred svih važnih i bogatih jeruzalemskih Židova.

Naziv potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od IV. st. skupljali popodne na Maslinskom brdu, tu slavili produženo bogoslužje riječi te uvečer u procesiji, s granama palme ili masline, ulazili u Jeruzalem u spomen na Isusov mesijanski ulazak u sveti grad pred početak muke.

Crkva se nalazi duboko unutar jeruzalemskih starih zidina, a obuhvaća Golgotu ili Kalvariju, gdje je Isus razapet, pokopan i gdje je uskrsnuo.

Nehemija gradnjom i utvrđivanjem jeruzalemskih zidina stvara preduvjete da se Izrael gradnjom novoga hrama unutar tih zidina ponovo konstituira kao hramska država.

Isusova pogibija izvan jeruzalemskih zidina, što znači u profanom okruženju, to je po njima naš današnji kult.

Ovo je mjesto u 1. stoljeću bilo napušteni kamenolom izvan jeruzalemskih zidina, a oko njega se nalazilo groblje čiji su ostaci i danas vidljivi.

Pred nama je razgovor Ivana Krstitelja i jeruzalemskih poslanika.

(6) Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih? (7) Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka između najkršnijih u Izraelu. (8) Svi su vični mačevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih. (9) Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga. (10) Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih. (11) Izađite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.

Oni su bili sabrani vjerom, u Kristovo uskrsnuće i osjećali da se njihova vjera ne razlikuje od vjere Apostola i prvih jeruzalemskih kršćana zato što ih i dalje sabire uskrsli Krist.

Nije teško domisliti što je sve Marijino majčinsko srce osjećalo kada se dječak Isus izgubio u hramu, kada je počeo naučavati i kada je uzgibao strasti ondašnjih vjerskih i političkih vođa sinagoga koji procijeniše da je buntovnika bolje smaknuti, nego li stolicu izgubiti i karijeru ugroziti, a onda vrhunac izvan jeruzalemskih zidina na Kalvariji, gdje je, kako svjedoči Pismo, pod križem Isusovim stajala i Njegova Majka.

Za Jakova, poglavara Jeruzalemskih heretika - židovskih kršćana (oko sredine prvog stoljeća) postoje također podaci.

Kako je seldžučka opasnost bIla velika, svako bi oklijevanje bilo jednako nepružanju pomoći. 3. Nije se radilo imperijalizmu, kolonijalizmu ili pnsilnu obraćanju muslimana, nego jedino i samo o preživljavanju kršćana na Istoku i o sigurnosti jeruzalemskih hodočasnika sa Zapada.

Osmi dan zaključuje put pozivom iz Jeruzalemskih crkava na obuhvatniju službu pomirenja.

Slike ili kipovi prikazuju prizore iz Isusove muke, i to: Isusovu osudu pred Pilatom, preuzimanje križa, prvi pad po križem, susret s majkom, pomoć Šimuna Cirenca u nošenju križa, sućutnu gestu Veronike koja Isusu pruža svoj rubac, drugi pad pod križem, Isusovo tješenje jeruzalemskih žena, treći pad po križem, skidanje odjeće s Isusa, pribijanje na križ, samu Isusovu smrt, skidanje s križa i polaganje u grob.

Na velikim formatima fotografija u Kneževoj palači prezentiran je zračni prikaz jeruzalemskih vrtova, ulica, naselja, arheoloških nalaza.

A sve zbog grijeha jeruzalemskih žitelja, što nisu upoznali čas svoga pohoda, čas Isusov.

Borbu s puno postaja i malo Veronika i žena jeruzalemskih.

Isusovo tješenje jeruzalemskih žena i više je od toga.

»Tješite, tješite moj narod« - pouka je s jeruzalemskih ulica.

Krist je na križnom putu progresivno gubio i na kraju i izgubio sve: izgubio je učenike i tri godine rada s njima jer su se u Getsemaniju razbježali, onda ga je i Petar zatajio, Juda koji ga je izdao objesio se; Isus se oslobodio i traženja sažaljenja: rekao je jeruzalemskih ženama koje su ga sućutno oplakivale: ne plačite nada mnom, nego nad sobom; izgubio je odijelo, tj. dostojanstvo prije razapinjanja, izgubio je pravo na pravednost kad su ga nepravedno osudili, izgubio je majku koju je predao ljubljenom učeniku, izgubio je i zemaljski život kad je Ocu predao duh svoj.

Koja slučajnost, koja podudarnost i koja, ovaj put bez prispodobe, očevidna stvarnost: Stjepan pođe istom putanjom koja se približava brežuljku nadomak jeruzalemskih zidina, brežuljku krvave kalvarijske Preobrazbe.

Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne toga dana na Maslinskom brdu izdašnije slaveći Službu Riječi a potom uvečer u procesiji s grančicama palmi i masline u ruci ulazili u Jeruzalem.

Običaj jeruzalemskih kršćana brzo se raširio po Evropi, u kojoj je uveden na početku blagoslov grančica, a vjernici su nakon sudjelovanja u liturgiji te grančice stavljali u svoje domove i na njive s uvjerenjem da zbog molitve Crkve Bog čuva njihove obitelji i posjed od nesreće.

Postoje, međutim, vrlo jaka osobna i zajednička uvjerenja na temelju onodobnih svjedoka jeruzalemskih događaja.

Patnja? ovjeka kojeg su poznavale, nevino osu? enoga, izazvala je kod jeruzalemskih žena tugu i bol.

Isusovom uskrsnuću govore nam i drugi svjedoci, poput jeruzalemskih žena te Marija iz Magdale.

Kamenovali su ga izvan grada kao što je Isus bio razapet izvan jeruzalemskih zidina.

U osmoj postaji gdje se razmatra Isusov susret s Jeruzalemskih ženama, autor opisuje kako Isus sve nas tješi u našim bolima, premda je i sam trebao utjehu na svome križnome putu.

Bilo je to vrijeme babilonske tiranije, deportacije i zarobljeništva u koje je narod upao i zbog jeruzalemskih »jastrebova« koji su nagovarali kralja Jojakina da ne stupa u savezništvo s Babilonom već s Egiptom.