Ostaje otvorenim jesu li doista drama i kazališno pismo« pravo mjesto i izlaz »Kamovljeva stvaralačkog bića.

Zajedno sa završnom dijelom Isušene kaljuže, U vis, Mamino srce nedvojbeno predstavlja vrhunski domet Kamovljeva literarnog artizma.

Među njima se dubljim poniranjem u predmet ističu monografija Kamovljeva vršnjaka i obožavatelja, pjesnika Vladimira Čerine (1913.), studija Stanislava Šimića Veliki psovač i Antijob (1936.), dva teksta Asje Petrović o dramskim djelima i korespondenciji (1953.), te dva teksta Jakova Ivaštinovića o jeziku u djelima Janka Polića Kamova i o Kamovu kao romanopiscu (1955.).

Vrlo je značajan prilog novom čitanju Kamova i promociji njegova djela dao kazališni časopis Prolog, koji mu je posvetio cijeli broj 32, IX., 1977. Premda se pretežito radi o suvremenim tumačenjima Kamovljeva dramskog djela i kazališta, tu se nalaze i četiri raznovrsne literarizacije na kamovljevsku/kamovsku temu: pjesma Ivana Rogića Nehajeva Barcelonska postuma, desete, kratki ulomak iz romana Milorada Stojevića Primeri vežbanja ludila ili Janko Polić na putu u Barcelonu koji ulomak na osebujan, stojevićevski način priziva« sablasti u crnogorskom kazališnom vrtu », poetska reminiscencija Psovka Francija Zagoričnika uz projekt Kamov, i napokon dramska freska Kamov, smrtopis Slobodana Šnajdera.

Kazališna vizija Kamovljeva života i smrti zacijelo je najbolji Šnajderov dramski tekst iz mladenačkog razdoblja, a možda i uopće, i do sad je izveden tri puta praizvedba je bila 1977. u zagrebačkom HNK-u u režiji Ljubiše Ristića, slijedila je splitska izvedba 1982. redatelja Želimira Mesarića, i napokon relativno recentno dramaturškoredateljsko čitanje Branka Brezovca u Zagrebačkom kazalištu mladih u proljeće 2003. No Kamov je, kao i njegova obitelj i fatalna Kitty, zaživio kao kazališni lik i u riječkoj predstavi Salon sa slikama obitelji Polić koju je 1985. u Guvernerovoj palači postavio Vlado Vukmirović, potom u koreodrami Hodač Magdalene Lupi na specifičnoj lokaciji na Sušaku (podhodnik) 1997., i napokon u predstavi Čitajte Kamova, autorskom projektu Katje Šimunić, također u riječkome HNK-u 2000. godine.

Premda je, rekosmo već, većinu tih tekstova pisao« namjenski », sâm posvjedočivši da ih doživljava kao nužno zlo, samo zbog osiguranja egzistencije (koju mu, uostalom, nisu uopće osigurali, jer su mu honorari stizali kasno ili nikako), u najboljim stranicama tih žanrova sve odlike Kamovljeva stila dolaze do puna izražaja: uzorna poveznost misli i izraza, lapidarna i smisaono bogata fraza, virtuozna uporaba paradoksa i ironije, eminentno urbani leksik, sposobnost empatijskog doživljaja i njegova prijenosa u novinarsko-književni diskurs, kakav je osobito feljton.

Kamovljeva mladalačka lirika, poglavito u Psovci, odmah se oglasila kao brutalan rez i drastična disonanca naspram estetizmu moderne.

U grotesknoj izvrnutosti svega postojećeg jasno se očituju temeljna Kamovljeva polazišta u promišljanju i pisanju egzistencije: apsurd i anarhija.

KamovFest će početi okruglim stolom \ " Kamov i njegovo doba \ " u foyeru Kazališta 9. travnja u 12 sati pod vodstvom prof. Mladena Urema i uz sudjelovanje vrsnih poznavatelja Kamovljeva lika i djela od prof. dr. Mladena Machieda preko prof. Milana Zagorca i prof. Igora Simonića do prof. Igora Žica i akademskog kipara Zvonimira Kamenara.

Kamovljeva svjetska afirmacija i njegov fascinantan život prepun nepoznatih detalja koji pozivaju na istraživanje pokazuju prave mogućnosti jednih i realne nemogućnosti drugih - radi se naime, o ljudima koji žive u istom gradu.

Valenta, igraju Kamovljeva Hodača kao da je pisan za njih.

Istodobno svojevrstan sukus i izdvojen dio Kamovljeva pripovjedačkog opusa predstavlja Knjiga lakrdija (1908).

Lovecraft, roman mjestimično vuče i na Calvinov klasik Ako jedne zimske noći neki putnik, osim što kod Calvina definitivno nećete naići na vanzemaljce na turističkoj turi prostorvremenom, mutirane ciple ili njihovog morskog gospodara, čudovište imena Prevrat koje je grešni plod Kamovljeva pijanog sjedinjenja s monstruoznim stvorenjem iz jadranskih dubina.

Kamovljeva izgubljena djela i njegova planetarna afirmacija na kraju stoljeća, sa prilogom o pozitivnom utjecaju gradske birokracije na našu kulturu

Osobe iz Kamovljeva stvarnog života doista kao da su sišla s fotografija.

Podsjećam, kampanja " Zalijepi se na Kamova " obuhvatila je izradu trajne web stranice o Janku Poliću Kamovu www.kamov.hr koja uključuje Kamovljeva djela i pojedine citate iz djela koje je moguće objavljivati na društvenim mrežama, biografiju J. P.

Ono što se može egzaktno utvrditi je Kamovljeva suradnja s Riječkim novim listom u godinama 1907, 1908. i 1909. Za to je vrijeme objavio pet tekstova: prvi je članak Garibaldi tiskan 16. srpnja 1907. povodom stote obljetnice rođenja ovoga talijanskog nacionalnog barda.

Slijedom ove reference kritičar (pjesnik) - pjesnik, naišavši na komorbiditetne teme u zbirci Rezanje magle, osjetio sam stanoviti egzistencijalni strah, gotovo jezu; bože, samo da se ne ponovi jer, evo nakon jednog stoljeća fatalnog kraja Kamovljeva na pomolu je ponavljanje osobne povijesti; talent u silovitom zamahu praćen nesuzdržanom kritikom i pohvalom u vremenu sperektomizirane opće povijesti (ostao sam sam).

Sada kada taj zamišljeni susret napokon treba realizirati, sada kada Kamovljeva rečenica treba prerasti u moje umjetničko sredstvo, otkrivam da je zamišljana redateljska predstava daleko od one uprizorive, sada spoznajem da je zanos moje mladosti prikrivao mane Kamovljevih drama i da se privlačnost njegova za mene sastojala prije svega u hartiji silovanoj stihom i proročanskoj hrabrosti da se smrti pogleda u oko.

Voditelj okruglog stola je prof. Mladen Urem, Riječanin koji se već dva desetljeća sustavno bavi proučavanjem Kamovljeva lika i djela a ističe kako će se na okruglom stolu više govoriti o djelu toga ukletog pjesnika i njegovoj suvremenoj percepciji.

Paradoksalna je činjenica da Kamovljeva velika reafirmacija u Hrvatskoj počinje zapravo - u inozemstvu.

Kamovljeva životna vizija bio je besmisao. ÂťApsurd postaje pjesma moja i nema ludnice za mene;/ne čitajte djela moja i sažgite hartiju... ÂŤ

Knjiga se sastoji od dvaju dijelova, prvoga koji sažima spoznaje o životu Janka Polića Kamova od strane Mladena Urema, i drugoga dijela u kojem je autor Milan Zagorac daje autorsku intepretaciju jednog od najvećih djela hrvatske književnosti, romana " Isušena kaljuža ", ali i ostalih djela Kamovljeva opusa.

Izuzme li se dramska crtica Iznakaženi, napisana u cigla dva dana 17. i 18. prosinca 1904., koju je u ostavštini pronašao Nedjeljko Fabrio i objavio u časopisu Forum 1987. godine, Kamovljeva su opera omnia nastala u nepunih pet godina: od pjesničke zbirke Psovka, datirane u autografu Zagreb, 30. X. 4. XI. 1905. sa, za ono doba, nečuveno sablažnjivim uvodnim stihom

Uvodna, gotovo programska pjesma (Preludij) izri č e poziciju lirskoga subjekta, njegov svjetonazor i vlastit ritualni obred pisanja, pri č emu se dade jasno prepoznati i Kamovljeva svijest o ozna č iteljima, i to upravo lakanovski ozna č iteljima falusne zna č ajke.

Ako, pak, u obzir uzmemo lažni sjaj Moulin Rougea i njegovu stalno prisutnu dimenziju teatralizacije, on postaje i metaforom dekadentnog svijeta u razdoblju fin de sieclea, Kamovljeva i našega, toga kaotičnog i bezglavog kovitlaca kojim je Kamov neprestance i bolno okružen.

U naslovnoj ulozi pojavio se mladi glumac Jasmin Telalović koji je plijenio izrazom lica, a posebice natečenim očima i izbezumljenim pogledom kakav je vjerojatno žario i s Kamovljeva lica.

Naime, predstava, koja prati česta Kamovljeva putovanja i lutanja, odigrala se ispred zgrade nekadašnje bolnice Santa Cruz, u kojoj je Kamov preminuo.

Iz spomenuta romana, iz Maminoga srca dade se rekonstruirati Kamovljeva obiteljska anamnéza, faktografski i stilizirani sloj.

Budući da, međutim, Freuda nema u književnosti do 1912, kada na njega nailazi Svevo u Trstu (podsjetnik: doba zajedničke Austro-Ugarske do 1918), Kamovljeva Isušena kaljuža, nastala između 1906. i 1909, senzacionalna je najava Freuda u europskim razmjerima.