Djeluje u Judeji, za vrijeme judejskih kraljeva: Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, od 740 - 701. pr.

»Dragi Teofile,/Doista, što ti imaš od toga recimo/od onog poslijepodneva muke Gospodinove/Ptice su se razbježale, podvikivanja zamukla,/mulj i čađ prekrit će Golgotu/I tada pravedni Bog odluči vratiti radost u narod/I pustinje postadoše livade, i grozdovi otežaše/i vrati se radost u narod/Bog se ogolio pred narodom, a njegov sin vičan patnji,/On, kojega za naše grijehe okriviše/i razapeše među zločincima/On, odbačen od sviju ponovo bijaše spreman/svakog od njih nasititi, najvećma one osamljene nezbrinute,/ali nitko nije mario za taj kruh,/nitko se nije posramio ni pocrvenio,/nitko mu nije vjerovao da će umjesto kopriva rasti čempresi/i bilo je kao za Noinih dana/ili uzmimo na priliku, onaj dan, onaj sunčan i plodonosan dan, uzašašća Gospodinovog/U lipnju 38. pričao mi je Nikodem kako se razmilješe po Judeji/govoreći: Bog kraljuje/Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote skupljali su narod, govoreći: Bog kraljuje/no mnogi ih nisu u potpunosti shvatili, a i oni koji su shvatili/bijahu poput ovaca i naravno, jadao se Nikodem, sa svih strana/navališe uhode i prokazaše nas zakonoznancima/i ustadoše zakonoznanci rimski, jeruzalemski i pohvataše/našu braću Prohora, Nikanora, Timoteja i neke pridošlice/koji su nas slijedili iz sela judejskih i galilejskih/i osudiše svakog petog, oko osamdeset ljudi, na smrt,/a ostale raspršiše u Siriju, Liciju, Ciliciju,/u Miziju, Bitaniju, Pamfiliju,/na Cipar, na Maltu, Teofile/Zbrojimo sad sve razloge, i moje i tvoje,/moje starješinstvo, tvoja podozrenja, obitelj,/i upitajmo se kao ljudi:/što ti imaš zapravo s ovim i zašto ti ne bi pomislio:/što će mi ovo pismo iz kojeg može poteći krv u kući mojoj?/Što će mi ovaj iskaz koji moram strogo i s pažnjom čuvati,/kojeg ne smijem baciti, a ni pokazati neprijatelju?/Da budem iskren?

Nije bilo nikakvog egzodusa judejskih plemena iz Egipta, tog neverovatnog Mojsijevog poduhvata.

Vjerojatno je bio predvodnik proročko-levitske opozicije protiv kraljeva u čije je vrijeme djelovao (Uzija, Jotam, Ahaza, Ezekija, kraljeva judejskih i Jeroboama, kralja izraelskog - Hš 1, 1).

A zatim, izgleda da se požar odjednom gasi zbog jednog velikog oblaka, koji kao da je od pakline, koji se diže tamo iza judejskih gorskih lanaca i koji brzo leti prema nebu, nestajući iza ostalih brda.

Izaija djeluje u Judeji u vrijeme četiriju judejskih kraljeva: Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, između 740. i 701. god. pr.

Bila je pretkinja judejskih kraljeva te je bila poznata po svojoj ljepoti.

Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. 18 Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k ` o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. 19 I borit će se s tobom, al ` te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim, riječ je Jahvina.

Ezekije, jedan od posljednjih pravovjernih judejskih kraljeva, zaključio je da je u svijesti naroda zmija postala idol (krivobog) i pokušao je suzbiti taj kult.

1 Riječ Jahvina, upućena Miheju Morešećaninu u vrijeme Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.

Sa druge strane judejskih Jevreja (semita) ostalo je jako malo, jedva nešto preko 3 % te nije neverovatno da je semitska populacija veoma uspešno supstituisana novojevrejima hazarskog porekla (najviše iz Poljske i Rusije) koji čine skoro 97 % današnjih Jevreja.

Moramo ukloniti svaki trag kršćanstva i judejskih korijena s ovog svijeta

Radnja ovog dojmljivog romana o posljednjim Kristovim danima seže od palača carskog Rima do judejskih brežuljaka i Jeruzalema - gdje sukob ljubavi i izdaje, osvete i otkupljenja, dostiže moćan vrhunac u drami Raspeća.

Na unutarnjem planu Judina kraljevstva Jeremija je dijelio vrijeme i sudbinu trojice judejskih kraljeva.

Svi projekti za formiranje Sjedinjenih Država Europe podrazumijevaju određenu ulogu judejskih i masonskih organizacija.

Pretjerano su bili ljubomorni na svoju nasljedjenu tradiciju, da bi dopustili arapski utjecaj, te su izgradili vrstu religije, koja je mjesavina tradicije, kriscansko-judejskih elemenata i Islama koju oni smatraju pravim islamom.

A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema.

Velibor Mojić: Srbski narod u kandžama Jevreja, ili knjiga napisna za vrijeme Tadićeva mandata (čiji je otac lobirao s pseudožidovskom Klarom Mandić blaćenje HR u svijetu) Ratibora Đurđevića Zlotvori čovječanstva - tajna istorija judejskih zlikovaca ili skupina antisemitskih pamfleta od Dejana Lučića Carstvo Hazara (Židova) koje javno prodaje najveća knjižara Lagua ili od Filipovića Anatomija globalističkog smrada itd....

64. U doba Manašea jednoga od posljednjih judejskih kraljeva, dogodilo se ono, o čemu čitamo u knjizi Juditinoj.

Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih. 5 Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tu? inskom narodu. 6 Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove, 7 po rije? i Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posve? en u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvr? uje. 8 Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim. 9 Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih. 10 A što se ti? e dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.

Ali, kako vidimo, većina njih potiče iz judejstva te su zbog toga i sačuvali veći deo drevnih judejskih običaja. /.../Treba li govoriti o njihovim podvizima/poput naših /: postu, naročito pri svetkovini Spasiteljevog Stradanja, svenoćnim bdenijima, pažljivom čitanju reči Božije?

Dospevši među Hazare, Konstantin je video da je oko njihove vlasti gvozden obruč već napravljen od strane judejskih savetnika.

Po eminentmom jevrejskom istoriku Josipu Flaviju (koji je rodjen nešto posle Isusovog Raspeća), autoru kapitalnih ' Judejskih starina ', Jevreji su se navodno marljivo starali da se svete knjige sačuvaju od propasti, kao i od tekstualnih povreda.

A sve mlade devojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se.« (' Brojevi ', 31:17 - 18) Isti zloduh koji je inspirisao redaktore mojsijevskih spisa, inspirisao je u Arabiji i Muhammeda. I kvazihronološka ' Knjiga Jošue/Isusa Nunova nema gotovo ništa zajedničkog sa prorokom Jošuom; ona je jedna literalna grozota, izmišljotina kasnijih stoleća, a takve izmišljotine judejskih sveštenika i pisara i samog Gospoda predstavlja Ubicom i Zatornikom.

Iako su oboje potjecali od judejskih kraljeva, i prema tome od koljena Davidova, oni su bili siromašni i uzdržavali su se svojim radom.

To se ponovi triput, i posuda odmah bi uznesena na nebo.« Poruka toga viđenja ne odnosi se samo na jelo, odnosno na novi stav prema onome što se u židovstvu smatralo nečistim te se nije jelo, nego i na novi odnos prema ljudima koji nisu judejskih korijena ni judejske tradicije, odnosno kako ih se tada zvalo - poganima tj. da je ' Bog i poganima dao obraćenje koje vodi u život ' kako se kaže u Djelima apostolskim.

Tu su sjedili i farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih judejskih i galilejskih sela i iz Jeruzalema.

1 Vi? enje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.

Tvoreci cuda svojim savremenicima dokazuje svoju mesijansku ulogu, a idejom o Univerzalnom kraljevstvu pravde, ljubavi i mira dize se protiv korumpiranih judejskih upravljaca i rimskih osvajaca koji su ondasnje Jevreje pritiskali svom silinom svoje tiranske vlasti.

Jecmenac je prvi znak da si odlutao u ralje judejskih gangstera