Jezikoslovno, glede opisa identiteta hrvatskoga jezika, najvrjednija od sviju studija publiciranih u međuraću djelo je lingvista, stilista i kasnije eksperimentalnoga fonetičara dr. Petra Guberine i psihologa, lingvista i enciklopedista dr. Krune Krstića: Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, 1940. Za razliku od mladogramatičarske filologije, tada dominantne u Jugoslaviji, a i u pristupu svjetske slavistike problemu hrvatskoga i srpskoga, auktori su upotrijebili metodološki instrumentarij desaussureovske lingvistike i Ballyjeve stilistike u raščlani odnosa među tim dvama jezicima koje tretiraju kao dva zasebna književna (u sadašnjoj terminologiji standardna) jezika.

Demonstrativno su promijenili natpise na zgradama ministarstava i nisu se dali jezikoslovno krstiti.

Ovo što od @damira traži J. B. Š. nije jezikoslovno (on bi rekao jezičarsko), već filozofsko pitanje.

To su samo nekolike naznake kojima se tek djelomice ilustrira knjigoljubno i jezikoslovno okruženje u kojemu je nasta (ja) o Hrvatski jezični savjetnik.

Tu su još i BPM rješenja eNabava (korisno rješenje predviđeno za upravljanje procesom nabave), Travel management (za vođenje evidencije o službenim putovanjima) te rješenja zasnovana na Microsoftovoj FAST platformi koja omogućava ekstremno brzo kontekstualno i jezikoslovno prilagođeno pretraživanje izvora podatka.

Osobita zasluga u ovim nastojanjima pripada Ljudevitu Gaju koji je svojom Kratkom osnovom horvatsko-slavonskog pravopisanja iz 1830. stvorio prvo jezikoslovno djelo u doba hrvatskoga narodnog preporoda.

Poseban je naglasak stavljen na jezičnopolitičko i jezikoslovno utemeljenje europskog obrazovanja te na odnos europske višejezičnosti, interkulturalnoga i općeg obrazovanja.

Tolić je kao kolumnist potvrdio zavidno filozofsko, politološko i jezikoslovno obrazovanje, stvorivši prepoznatljiv stil pisanja.

Naše jezikoslovno nesuglasje nije nastalo zato što sam ja nekima ZAČIPAO uši, nego zato što su pogrješni učitelji tvoje OTČIPALi i tako od tebe napravili jezikoslovnu nakazu.

Ni jedna nije novosadska, samo se jedna pomnije ne udaljuje od Novoga Sada, dok je druga simbolički identitetski autonomna, a tehnički u novije vrijeme uvodi neke promjene koje su debelo jezikoslovno obrazložene.

Književne tekstove Bunjevaca i Šokaca dobro je jezikoslovno raščlanjivala Sanja Vulić, sociolingvističke tekstove na bunjevačke teme ozbiljne općelingvističke vrijednosti pisao je i još piše Petar Vuković.

Dvije godine kasnije, Gaj 1836 je odluà io da od jezikoslovno najrazvijenijeg govora - u Bosni i Dubrovaà kom primorju, naà ini jedan " opà ¦ i književni jezik " koji bi bio službeni jezik u Hrvatskoj i jezik na kojem bi se trebala razvijati hrvatska književnost ubuduà ¦ e.

Studija Guberine i Krstića bila je odlično primljena u hrvatskoj javnosti i ostavila je silan dojam te je bez sumnje ozbiljno utjecala na opću svijest [ 2 ] dok su ju napadali hrvatski i srpski Jugoslaveni, napose Jerko Gršković. Hrvatska je javnost u Banovini Hrvatskoj dobila i lingvistički utemeljenu potvrdu onoga što je intuitivno osjećala, no nije znala jezikoslovno artikulirati, te, za potrebe novinstva i školstva, praktičan Krstićev razlikovnik.

U Velikom tjednu koji prethodi Uskrsu ima mnogo obi č aja koji zaslužuju (i) jezikoslovno objašnjenje.

A na cijelu ovu jezikoslovno-puitansku digresiju me potakao ginger, pardon... đumbir.

Stoga smatra da je promjena pravopisnih načela jezikoslovno neopravdana i ozbiljno bi narušila kulturu hrvatskoga jezika.

Godine 1836. prešla je Gajeva Danica s kajkavštine na štokavštinu, što se jezikoslovno može interpretirati kao uklanjanje posljednjega velikog dvojstva na putu prema zajedničkom jezičnom standardu.

Spomenuti su prilozi ishod pažljivoga i temeljitog rada, zacijelo korisna ne samo za obiteljski izbor imena nego i za jezikoslovno obogaaenje naše onomastike.

Premda je pravopis rubno jezikoslovno pitanje (on je stvar dogovora kulturne zajednice), spomenuo bih da smo u Vijeću za normu hrvatskoga standardnog jezika dosta raspravljali o pravopisnim pitanjima i donijeli o tom stanovite zaključke i preporuke.

Unutar Riznice računalno i jezikoslovno obrađujemo tekstove hrvatskoga jezika različitih razdoblja, žanrova i stilova.

Kad bi se nashao kakav manit, ali jezikoslovno vrlo pametan csovik, pa barem popisao, ako ne i objasnijo, sve te manje i veche mistozove (mistonazive), valjao bi para.

Dakle, u radu je opisano i istraženo jedno podulje jezikoslovno razdoblje, što je rijetkost u znanstvenim istraživanjima, ono nije provedeno suhoparno, dapače postavljeno je u suodnos s političkim i povijesnim prilikama koje pridonose potpunijoj raščlambi spomenute teme

Od drugih naših programa valja svakako izdvojiti jezikoslovno - pjesničku manifestaciju " Domaća rič ".

Kad bošnjački čelnici odreda žele upotrebljavati sintagmu bosanski jezik, oni to ne čine zbog osobitosti jezika, nego radi unitarističkog nametanja političkog rješenja drugim narodima (Hrvatima i Srbima) kako bi ih tako jezikoslovno zatrli, nacionalno izbezumili, a zatim i asimilirali, stvorivši " bosansku naciju u bosanskoj državi "

Služeći se riječima našeg uvaženog jezikoslovca akademika Dalibora Brozovića, napominjem: " Svaki narod ima pravo na materinski jezik, pa ga ima pravo i nazivati imenom naroda koji se njime služi ", stoga da Bošnjaci-Muslimani svoj jezik nazivaju bošnjačkim ili muslimanskim ne bi bilo većeg čuđenja, ali kad bošnjački čelnici odreda žele koristiti sintagmu bosanski jezik, oni to ne čine zbog osobitosti jezika nego radi unitarističkog nametanja političkog rješenja drugim narodima (Hrvatima i Srbima) kako bi ih tako jezikoslovno zatrli, nacionalno izbezumili, a kasnije i asimilirali, stvorivši " bosansku naciju u bosanskoj državi ".

Znanstveni i lingvistički jezikoslovno gledano ništa u jeziku ništa nije pravilno i nepravilno, ni za jednu riječ nemožemo reći da je pravilna ili nepravilna... > > > download (3,21 MB)

Nisam siguran da javnost potpuno razumije da je pravopisno pitanje po svojoj naravi društveno jezikoslovno pitanje.

Jezikoslovno pak oblikovanje književnoga jezika s kraja XIX. stoljeća u znaku je tzv. zagrebačke filološke škole.

Ima li smisla uvoditi u jezikoslovno nazivlje novi naziv ako već postoji normativno prihvaćen naziv?

Ako se bash hotje jezikoslovno, onda se taj glas obiljezsava pismenom " k " s repom, i mnogo, mnogo je blizsi shtokavskom " ć " nego shtokavskom " č ".