bacih: kutijicu od paperclipsa iliti spajalica koju sam jucher kupila cimerici na trgu (jer sam kod sca zaboravila) pa smo ih danas " pretochili " u drugu kutijicu (u kojoj su nekad stajale tablete za nokte kosu a danas, jeli, spajalice kako i kaze natpis na njoj " d spajalice ") pa smo ovu origigi bacili u smeche... bookmark od eurokaza (iako od vrlo nekvalitetnog papira pa bash i za bookmark nije prikladan ali ima takav oblik)... nisam josh na nichemu bila, ali imam program veliki pa cu se po njemu ravnat... cijene mi bash i ne idu na ruku ali kontam na pomoch " odozgo " pomochu koje sam i proshle godine upala na one akrobate iz australije... kad se samo sjetim. wild a ja sam zakrzljala od ovog sjedenja ispred kompa, sjedenja dok chitam, da ne kazem uchim (jer mi je to trenutno glavna aktivnost, jeli), dok jedem... ono fizichka aktivnost o bodova: (ali cu na ljeto plivati plivati... do ove godine sam bar imala tzk, sad na 3 oj vishe ni toga nema, al zato cu se upisat na neki pilates ili krenuti na squash ili neshto sl. pa cu izvodit trikove kao australijanci s pochetka priche (yeah, right:) josh jedan karton od pizze tonno kako kaze u letku pizzerije xx, da ne reklamiramo... i par okrajaka u njoj (to si ja kao uvijek pustim za kasnije, a onda mi samo tijesto nije ukusno pa ih bacim) potrvda o slanju brzojava dana 12.02. u 16:50 koju sam neznamzashto sachuvala... to mi je bilo prvo slanje brzojava u zivotu pa sam valjda htjela neshto da se sjecham tog povijesnog trenutka (skuzili ste do sad da sam slaba na sitnice). mislim da je to bila uplata za radiojonicu u mochvari koju nisam platila tamo njima nego u poshti pa sam im to slala kao dokaz. papirni bon za simpu od 200 kn koji mi je pljunuo bankomat na cvjetnom po onoj najvechoj kishurini. mislim da mi je to bio prvi put da sam kupila bon od 200 kn. onaj od 100 sam kupovala dok sam josh bila doma, a otkad sam na faxu pedesetka je dovoljna:) a razlog zashto sam sad kupila ovaj od 200 vjerojatno znaju simpa korisnici - jer ti daruju josh 73 kune na rachun. meni dovoljno:) sad ce zlobnici, medju kojima sam i ja, rech da da su to podmukle metode za povechavanje potreoshnje i sl. al ja sam samoj sebi obechala da cu 2 put promislit prije svakog slanja poruke i da cu od sad kad se napijem mob pustit doma

dakle, bacih, josh jucher navecher, jednu kanticu u kojoj su bile breskve u soku iliti apricot can, bash mi je dosho neki gusht... zapravo za ananasom, ali kako u konzmu (u importanneu) nije bilo ananas konzervica sa incorporated otvarachem onda sam se odluchila za breskve. jer doma nemamo otvaracha, a ono s nozem nikad nisam nauchila. uglavnom, bila mi je to fina vechera (priznajem, pojela sam i kokice i sendvich s piletinom:), sve sam ih smazala... onda 1 zabaf letak, kao od baroknog ovog festivala koji je bio, a kojeg sam pokupila neznamgdje... ful su mi bili dobri plakati za taj festival, mislim ideja, malo je arhaichna (hm) izvedba bila, i oni ljudichi shta su shetali po gradu obucheni u te kostime su mi bili simpatichni... al nije mi neka akcija klasnichna glazba, shtajaznam, zapravo bi mi bash bilo zanimljivo chuti te neke fanfare (vidjela sam da je bio neki " bend " takav na programu) iz proshlosti, al ovako za bash to stalno slushat... ne. omot od bobi flipsa, omot od prije spomenutog sendvicha 2 salvete koje idu uz njega, omot od kokica i vrechica u koje je bio zamotan 4 puta po 2 tic taca a koje smo dobili u kinu frend ja (avanture male chihiro gledasmo; mononoke mi je bila neusporedivo bolja; s jedne strane nisam skuzila tu japansku simboliku/a mozda se i nema shta skuzit/a s druge su mi neke stvari bile pre zapadnjacke/one male zivotinjice, kao da su iz disneya izshle /) i koje smo pustili u kinu... 4 omota od muchmallowa, crvenka, SCIG:) OBOZAVAM te kolachiche, ono, mogla bi se utopit u njima, i iako ovi crvenkini nisu najbolje kvalitete meni su bili dobri za jutrashnji doruchak (hej, barem sam doruchkovala:) da, bash je nekako nebeski onaj gornji sloj, kao oblachich...

Jucher su Roger Federer, svjetski teniski broj 1, i teniska sad vech legenda, Andre Agassi, odigrali jednu partijicu svog sporta na chudnovatom mjestu.

ne bjeshe me dugo, pochelo i meni ljeto i njemu pripadajuchi stil zivota... al ovaj blog i dalje ostaje isti:) tako, ovo ce danas bity medley smecha od svih ovih dana osim shta mi je doma komp sjeban tj. tipkovnica mu je zbrchkana, tj. na engleskom, pa ako mi pobjegne koje y umjesto z ne zamjerite. i ovo > (je smajlich, ali trudit cu se da radim one prave:) dakle, 2 papirnate lepeze koje su mi uvaljene jucher na ulazu na pulafilmfestival, a zapravo su reklama za auto zubak, i zapravo mi uopche nisu trebale jer je bilo fuuullll hladno. a inache je bilo nice. vatromet, krcata arena, meske, i ok filmovi. matanichev ovaj ugodno osvjezenje za hrvatski film, a na drugom nas je ostalo 50 ak sve skupa (u usporedbi sa par tisucha na otvorenju) i pocheo je negdje oko 10 do 2 al je bio dinamichan pa ga je bilo ok pratit. tako, puno ljudi, veselje, ljeto, bash ok feeling. a kasnije after u uljaniku (ko je bio znat ce) i djuskanje, i mirkovich i perishich i njihove ribe kako se ubijeni zabavljaju na muziku 70 ogodishnjeg DJa. i vasha blogerica izashla u prvom broju biltena skupa sa svojim mishljenjem o filmu, i zajedno sa ostalim facama (matula, mirkovich i neke lokalne lichonsti:) jedna plastichna posudica u kojoj je bila moja vechera, tj. fritule sa chokoladom, a kupljene ispred arene. nisam nishta stigla jesti, ko da sam u zagrebu, jebote. kantica od ananasa, koja mi je pred neki dan imala ulogu vechere pojedne s frendovima na lungo mare (d shetalishte i kupalishte) a kupljena par trenutaka prije u mercatoru gdje sam trazila kostim, al ne nadjoh nishta, tako da se i dalje prachakam u ovom starom. prazna boca pasharete najnajnaj piche na svijetu, dostupno samo preko uchke, iako ga proizvodi i badel, ali je njihova neusporedivo loshija od one iz jedne obiteljske tvornice iz pazina ferenchich

ochete vjerovat da sam u zadnja dva dana, u kojima sam bila doma sve skupa 12 ak sati na spavanju samo, bacila samo: - 1 one way karta za brod zvani danica koji sam btw vozila u vishe prilika, a veeeliki je koji vozi na obliznji otok (fratarski, za one koji se kuze). dodje 8 kn (svake godine ide za 2 kn gore), vozi 10 ak minuta, a tamo - heaven on earth. platila sam samo jedan smjer, jer sam za natrag rekla liku _meni je mama platila_ i pokazala na drugu stranu broda ono, to nam je uvijek bila oaza mira. svako ljeto idemo gore bar na 1 noch. a tamo sam pochela josh ko klinka kampirat sa izvidjachima (moje prvo pijanstvo:) i otad smo jedno 5 slijedechih godina bili gore tjedandva. otok je ful mali, ali ima mjesta za sve - cheshke ronioce, slovenske difovce, strane izvidjache, pulezanske obitelji, razularenu mladez. i svi se savrsheno slazu:) brod ide svakih sat vremena 8 - 22 u sezoni, tako da starci, shto je nekad bilo iznimno vazno, ne mogu dochi u surprise posjetu nakon 10 h. jucher sam bila samo na kupanjcu napolitankama pljugama gore, a danas idem na nochenje. a taj otok 100 godina isti, i sad bi ja tu mogla cijelu sagu pisat o njemu - o skakanju sa 15 ak metasrke stijene (te mjere mi nikad nisu ishle, al mislim da je tu negdje), vatrogasnim ophodnjama, skakanjima s mola u robi za belgijancima, mahnitom tipu sa sjekirom, smaku svijeta, nochnim naked kupanjima pod normalno, vozenju barkice i murji, pashti u 4 AM... i jucher sam htjela baciti cijelu arenu u smeche. ali to se ne moze: (ma da ste samo vidjeli koliko rulje je doshlo na moora. nikad tako, otkad sam ja na svijetu, a pricha se da ni u titovo doba nije bilo toliko svijeta. ja imam akreditaciju pa sam se sjela ko chovjek na stolicu, dok je moja ekipa ostala na travi: P a film me malo razocharao, napravljen bash za amere, malo ponavlja spike iz bowling 4 columbine i ono shta je vech u _stupid whitem en_ rekao, i nekako je 100 stvari uturao unutra pa nije bash neshto upechatljivo napravio. al, ok, barem su se ljudi zaintrigirali, valjda ce se malo sad protresti, muchnut glavom, ne ko ona britney shta kaze u filmu " I trust my president ". a koji to bilde, ono, i to sve njihovo, mislim, sve je to blize nego shto se chini, jer nachin na koji se oni igraju sa svijetom, mislim, ko da su sami, ma boli njih q za sve, dok ima nafte ima i ekipe i njima je dobro, a nama pushtaju filmiche na TVu da nas zabavljaju. i daju nam da pijemo >

danas nastupilo uzurbano chishchenje stana u zgu u kojem sam provela sve skupa 10 ak sati, a u zagrebu samom 16. iz frizidera izbacheno: 1 pashteta, 1 mala marmeladica, 1 jogurt tekuchi, 1 sok od ribizla na pola popijeni, 1 boca vina bijelog (vino istresheno u odvod, a druga boca pushtena u fridgeu, da se gazde otruju, jus kiddin:). to me sve bilo strah pustit da mi se tamo neki gremlini ne razviju. a pustila sam mlijeko (neotvoreno), kanticu marelica, neki sok prastari (koji smo kao besplatno dobile kad smo prvi put naruchivale pizzu iz neke piyyerije, a tako odvratni neki no name i gazirani). stotinu papiricha i isto toliko pogreshno ispisanih uplatnica za upis na fax:) birokracija mi nikad nije ishla. prljave spuzvice i prazna boca od nekog tamo sredstva za chishchenje koje sam jucher navecher upotrijebila za ribanje kupaone i spavache sobe (dijela stana koji mi je cimka pustila za chishchenje), i to nakon shto sam 3 sata provela u autu na relaciji pu-zg, a krenuli smo oko 19, shto znachi da sam oko ponochi svirala susjedima sa usisavachem:) jer, dda, prvo sam vecherala - bachene 2 alu folijice u koje mi je mama zamotala pis kruha i pohanaca (neki to zovu samo pohana piletina:) par koje sam onda ja prozdrijela pred TVom (a kasnije uhvatila i tko se boji wirginije woolf i tako mi je jeben film) isto dnevno bacim par koshtica od razno raznog vocha koje uhvatim tu u kuhinji a o kojem u zgu samo sanjam - shljive, lubenica, breskva...

Hey drugari - Reno, Entoni i Badi ' a Veliki pozdrav za vas zelela bi cisto jednu konstataciju.. jucher sam imala jedan novcani fijasko, cak sam gledala pre finansiskog ulaganja u karte, jer sam se dvoumila-vecina karata je bila dobra, premda izbegavam da gledam sebi?.. posto u zadnje vreme jako kuburim s ' istim, nekim proracunom sam bila ubedjena da ce to koliko toliko da me vrati u normalu, ali nazalost sve imam utisak da konstantno tonem sve dublje i dublje.. posto sam sada malo subjektivna, cisto da kostatujete zasto je doslo do preokreta, i ima li nade da se finansije u bar blizem periodu poprave?? 21.09.1985 - dupla devica jako zahvalna

2 kore od banane, " kantica " od chokoladnog puddinga iz menze i kutija od slanih shtapicha bacih, a ono shto su kore i kutije sadrzavale bila je moja cijelokupna danashnja prehrana. dobro da mi doma ne znaju za blog... al, stvarno, zadnja 3 dana UOPCHE nisam gladna. ono, nit se ne sjetim jesti, tj. nemam niti potebu. ono, sad mi je palo na pamet da sam danas stvarno jela samo ta sranja, al, evo, 8 navecher, i nisam gladna. jel ima neki doktor tamo u ovom web space-u? ono, stvarno me to brine. ali, opet se natjeram i nashopam se jednim toplim obrokom dnevno... sad cu si nabacit pashtu s tunom neku, jucher - pilechi file u pingvinu... bljaaaa... 3 trule breskve koje sam zaboravila u bespuchima nashe dvokvadratne kuhinje: (ono, kupim to voche i onda ga pustim u vrechici i zaboravim i 2 dana poslije breskve se pretvore u malo dlakavo chudovishte. al najgroznije shto sam ikad vidjela od tih _uplijeshnjenih_ je bila jedna malancana na jednom daaavnom kampiranju. izgledala je k ' o gremlin really, ono, kad smo nabasali na nju u mraku, u malom shatoru kao u nekom horroru smo se osjechali:) signaturice iz NSBa koje sam morala ponijeti doma jer su bile inkriminirajuchi dokazi. ja nisam chlan NSBa nego mi je frendica posudila iskaznicu shto je multipliciralo moje strahove od knjizica tj. ljudi koji rade u njima. ono, ja stvarno ne kuzim taj sistem. ipak USPJELA SAM POSUDITI KNJIGU:) uglavnom, morala sam prvo ispunit ono ime, prezime, adresa, telefon, potpis... i uvijek zaboravim da ja vishe nisam ja nego moja frendica, tako da sam PRVI put napisala odmah krivo svoje ime, drugi put sam bila pazljivija pa sam fulala tek kod potpisa. a telefon sam po skrivechki prepisivala iz mobitela jerbo ga ne znam napamet (nije mi toliko dobra frendicaa:). ne znam dal su se pravili da nish ne kuze ili ipak nisu toliko strogi kao shto ih glas bije (dal se to tako kaze?) kutija od fax helizima koja je prazna stajala nam kod mashine pa jedno par tjedana i evo, danas ju bacih. da vam pravo kazem, i ne bi ju bila bacila vjerojatno da nema ovog bloga, al ovako, poshto nemam shta pisat onda trazim po kuchi takve stvari koje su davno trebale zavrshit u smechu. i onda je i cimerica sretna i stan izgleda vechi:) uglavnom, ta mashina nam ne radi. tj. radi al samo bijelo pere, ostalo bash i ne. a NE ZNAMO U CEMU JE PROBLEM. opet jedan apel u web space - jel ima koji chiko shta popravlja mashine out there? u proshlom stanu su nam isto 2 puta popravljali mashinu, a trechi put nam je bilo bad pitat gazde, al, kao, mislili smo - mashina je kriva. al ovo je too much, di god dodjemo mashina rikne.aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa o, i da, zlobnicima - vesh sad perem kod brata: P bdw. ego (aka kostur aka pola blog.hra) pink za par dana vas informiram o mojem tochnom studentskom statusu. za sad sam samo na drugoj godini ekonomije s danim uvjetom za trechu (a moram se pohvalit:) al ovih dana se nadam postat dupli student. so, stay tuned:)

Danas je vech bolje, jucher navecher sam zaspala u devet?

I meni je jucher bilo super.

Jucher je Gospodin Arnold Schwarzenegger izjavio da nije fer da je granica izmedju USA i Mexica tako " otvorena " kao i do sada.

ovaj blog zapravo i nije moj blog. to je blog mojeg kosha za smeche, ali poshto on ne zna pisati, zamolio me da ga ja pishem za njega. jako je htio otvoriti blog tako da sam mu odluchila pomochi ali samo pod uvjetom da i ja tu i tamo ubacim koji svoji komentar. tako mi on sad diktira a ja zapisujem, a ono shto on ne zna jest da ja pishem u prvom licu, ali ne iz njegove, nego iz svoje perspektive, tako da to opet ispada moj blog. izgubili ste se? nevermind. poshto je sve shto se dogadja u zivotu mojeg (a vjerujem i vashih kosheva) to da netko baci neshto u njih, blog ce se uglavnom sastojati od opisivanja dnevnih otpadaka, daily garbagea... inache, ja sam oduvijek vjerovala da smeche neke osobe puno govori o njoj, tako da usput mozda neshto saznate i o meni, daktilografkinji. danas je josh rano, 2 pm, a budna sam tek 4 sata, i iako kosh radi 0 - 24, nisam ga josh previshe nahranila. tu je samo jedna zadnja rola wc papira, tj. onaj karton koji ostane kad potroshish sav papir. bio je to neki uzasni breska flavoured papir od kojeg nam je cijeli stan smrdio. zapravo, kad malo bolje razmislim, mozda je i dobro doshao da neutralizira smrad iz frizidera (mislim da su uzrochnik jagode, ali ne usudim se previshe kopati). bilo kako bilo, ovaj je put na meni red za wc papir, tako da sam ja kupila neki obichni, bijeli, mekani i bez mirisa. da, i josh jedan omot od napolitanki je unutra. one narandzaste koje na kiosku u kvartu dodju 5 kn, a u duchanu vjerovatno jeftinije. ali duchan u jedanaest navecher ne radi. ni nedjeljom, je li. damn one su mi inache bile jucherashnja vechera, zajedn sa juicy fruits sokom kojeg sam josh jucher, nakon shto sam ga spljoshtila bacila... i to je to... pretty lousy zapravo, ali takav je dan i guess... ah, da, za kraj, poshto je kosh vrlo ekoloshki osvijeshten inzistira da na kraju svakog bloga navedem po jedan fact vezan uz odlaganje otpada, smeche opchenito, shtednju energije, ochuvanje okolisha, ekologiju i to, pa da se i vi malo osvjestite... pa evo ga (ne zamjerite shto je na engleskom, ali globalizacija je gadna stvar):

subota je preskochena zbog radi nedostatka vremena. tokom tog vremena u kojem mi je nedostajalo vremena bachene su slijedeche items: - jedan omot od hrenofki (bez ovitka) kako je istaknuto na istome. i (bez sira) shto nije istaknuto na omotu. a jednom, kad su se te sa sirom tek pojavile, kupili smo ih bez da smo skuzili da imaju sir. i sad ih mi nabacimo u vodu, 5 minuta, cap na tanjur i kao ja prerezem jednu i vidim neshto bjesno izlazi iz nje. i kao tati - ma shta im je prosho rok trajanja? vadi omot iz smecha, ne, sve ok. kao, pa mozda im je to samo mast. mozda je samo ta jedna u kurcu, razrezem drugu, opet isto. i, kao, shta chemo, ochemo jest, nechemo, i onda ja skuzim na omotu onako malim slovima napisano " novo sa sirom ". al ove shta sam jela proteklih dana su bile bez sira. i puris, uvijek jedem samo puris hrenovke, nije neki lokalpartiotizam, nego chisto su mi one najbolje. i dobar mi je ful novi dizajn. a, ne znam zashto, jucher si neshto kontam, i kao pitam cimku - ma ko zna zashto se zovu puris? a ona meni - pa PURan IStra. a ja " a, ok ". - jucher sam bacila u smeche jednu zutu vrechicu i u njoj jedne zute rukavice (za prat podove, wc i to), jednu spuzvicu i jednu chetku. sve te stvari bile su potpuno funkcionalne, neke chak i nove, i sluzile bi josh bar par mjeseci (a chetka i godinama) bez beda.

Jucher za vrijeme jedne od najdrazhih razonoda, kartanja bele na tportalu, prekine suigrach igru i napishe na chatu Imamo Papu... Zaista nisam ochekivala da che biti izabran tako brzo... Niti da che ta chast dopasti konzervativnog nijemca... Istog trena zavrshavam partiju jer takvi se dogadjaji ne propushtaju i palim televiziju, osh na katalonskom, osh na shpanjolskom, osh na valenciano... svi prenose Vatikan...

Evo namjerno nisam ovaj post pisala (u biti pisala jesam, ali nisam objavila) jucher zbog, je li, praznika...

Tu prek bare, je stalno konac svijeta, josh jucher

aha. danas bacheno: jedna koshtica od breskve. sochna ali ne i ukusna (breskva, ne koshtica). papir koji sam dobila na trgu, " recimo ne pederizaciji hrvatske ", i koji je 2 sekunde nakon toga shto sam ga dobila zavrshio u onim kanticama na trgu. koji ljudi... slazemo se da necu troshiti rijechi... jedna kutija i dvije vrechice u koji je ta kutija bila omotana, a u kutiji nekoliko krumpiricha przenih i pis lepinje. sve to u smechu, da. to, zajedno s par chevapa, mi je bila jucher vechera, oko 11. bad, to je ono kad me manija uhvati, da sam gladna, i samo na to mislim, i, jebiga, uvijek postoji neka pizzerija koja vozi i petkom navecher... papirich na kojem sam zabiljezila brojeve stranica koje moram kopirati, iz knjige 129,90 (malo mi je prenategnuto, ali ima dobrih spika glede konzumerizma, mislila sam da je lik puno vechi papak shupak, ali me ugodno iznenadio nekim stvarima... kulturan chovjek) i nepodnoshljiva lakocha postojanja (wow, wow, wow, zapravo, prva dva poglavlja su me oborila s nogu, a kasnije isto ima par neponovljivih pasusa; ali uvijek si nekako brijem da od tih " stvari " koje se u knjigama obradjuju zanimljive ce nam bit one koje i nas okupiraju, koje smo i mi prozivjeli, o kojima razmishljamo; one druge koje se josh nisu dotakle s mojim zivotom samo olako predjem i ne dirnu me, pa tako mislim da i za par godina, sa malo vishe zrelosti u glavi i kamenchicha u cipelama ce mi bit primamljivija, punija i da cu ju bolje dozivjeti). znam da je to illegal (kopiranje), ali nije za javnu upotrebu nego samo za moju dushu:) a ilegalno je i ono shto je nekad bilo umotano u rizlu chiji sam ostatak bacila pred neki dan (zajedno s filterom), i pred neki dan isto, pa to nisam izlistala. evo, sad priznajem:)

jednom mi je netko napisao da mi se ne dogodi da pochnem bacat stvari samo zato da bi imala o chemu pisati... ali, evo, kad sam doma me uvijek uhvati trash kriza, odnosno kao imam ful malo otpada, ali onda, bash da bi imala o chemu pisati, krenem u raskrchivanje svoj sobe, shto je zapravo ful pozitivno jer se rijeshim masu bespotrebnih stvari. zato mi je ovaj blog ful koristan, jer se natjeram ochistiti te godinama nagomilavane gluposti. (mogla bi nabacit i neki blog o faxu, pa da se natjeram da ga chesche posjechujem da bi imala o chemu pisat:) zadnji put je ormar bio na redu (tj. jedan njegov dio). jucher navecher me uhvatilo da idem kopat po ladicama. evo shto se svo do jucher nalazilo u top drawer od mog ' radnog ' (ne sjecham se kad je zadnji put sluzio toj svrsi) stola:/one dnevne novine iz motovuna, skoro svi ' brojevi ' zadnje 3 godine... zadrzala sam one pochetne, od prije prvog dana, na kojima je cjelopkupni porgram tako da se mogu sjetit koje sam filmove gledala, i koje sam bendove slushala... ostale sam hitila u smeche. a mozda ce jednog dana vrijediti, ali... mozda i ne:)/debeli ' bilten ' NYFA (new york film academy) koji mi shalju svake godine jer sam jednom fill-ala neki form na webu da mi poshalju. i s tim dobijem uvijek i neki cd za upoznavanje sa shkolom, kao da vidim kako se radi i te spike. i mejlove konstantno dobivam o ' open day ' u i upisnim rokovima i sl. yeah right da cu ich. ali lijepo od njih shta mi to shalju all the way u cro fuckin atiu/reklamne knjizice od nike-a i art-a. uvijek sam, u mladosti:), bila slaba na te spikice, i uvijek bi po svim duchanima i kafichima kupila te flajere, novine, razglednice i sl. bolesti. i sobe (i tu i u zgu) su mi pune toga jer ce mi kao, mozda, jednom zatrebati? onda se malo po malo toga rjeshavam. da mi lakshe padne:)/knjizica ' europska unija u 10 koraka '. mislim da sam to dobila na nekom seminaru na kojem sam bila josh u srednjoj, u labinu, kao ' shkola demokracije ' ili ' demokracija mladih ' ili tako neshto. sjecham se samo nekih dechki iz shvedske i vina i ribe na nekom brodu prema nekom otoku:) i, da, nikad ju nisam prochitala./i onda josh masu tih flajera nakupljenih tamo. neki datiraju chak iz ' 01. katkad zbilja plashim samu sebe. koshtica od breskve, puno, puno kora od smokava (GUSHT), kosti od neke white ribe (ko zna da li se one diskriminiraju na temelju boje koze?), jedna strgana rizla i filter. nije ekoloshka ali je zabrinjavajucha glede sudbine ljudske:

A-hA bila sam jutros na jednom mjestu gdje bjeshe mnogo, mnogo smecha - HRELICH. mislim, znam da je to sajam, da se prodaje second hand roba i te spike, al dobro je reko jedan lik kojeg sam chula u prolazu " bacite neshto u smeche - drugi dan chete to sigurno nach ovdje ". a isto vrijedi i za stolen goods. ishla sam kao trazit bajk (frend ga je kupio na istom mjestu za 30 kn a vozi i normalan je/ne frend, nego bajk:). ali sve koje sam ja naishla su bili min. 200 kn. i onako - bez kochnica, izlizane gume, vareni i sl. sad cu probat nabavit neku isto iz druge ruke preko nekih kanala pa onda ako ne nadjem nish - kupujem novi. uglavnom, ovo bjeshe moj prvi posjet tom toliko puta opjevanom hrelichu i, onom ful sam se iznenadila masama i masama ljudi na koje sam naishla tamo. i totalno neki drugi svijet, barem za mene. a ima svega - vatrogasnih aparata, motora, sjekira, kljuchanica, shtekera, ajvara, tampona (da, tampona?), lutki, stripova, plocha, tipkovnica, osiguracha, kaucha, ' lacha (1 komad = 5 kuna), majci, bokserica, charapa, stupicha, cedeja (uglavnom joksimovish i slichne face), bushilice i pile, bogorodice, knjiga, skuteri, retrovizori (i opchenito ostali djelovi od auta za koje nisam ni znala da postoje)... sad se vishe nit ne mogu sjetit svega, trebala sam zapisivat... i janjetina u 8 ujutro:) a jucher bacih staklenih chasha i omota onih prozirnih za sendviche k ' o nikad u zivotu. i ti sendvichi koje sam jela i ta voda koju sam cugala su otprilike bili sve shta sam jela all day long (pashta bolonjez na savi za vecheru)... bila ja opet u svojoj ulozi statista. prvi put na snimanju reklmae. pitate se kako to izgleda za nas, statiste? od 7 do 18 stajati/sjediti i prichati s kolegama statistima ili chitati knjigu ili slushati discman uz povremene odlaske do duchana ili wca i sve to za 150 kn. u tih 11 sati snimljeno je sve skupa 4 scene od kojih smo mi bili u 2 (neki u 1, neki ni u jednoj). ostatak vremena, kao shto rekoh, sjedish, prichash... lovely al ipak se malo umorish:) mislim, meni je to super, vidjet kako to izlgleda na setu, te face manekenke i rezisere, filmski crew, ekipu iz reklamen agencije - bash skuzish ' ko je ' ko. i kolko je to sve skupa zapravo masu posla i vremena. i uvijek budu ineresting ljudi, jednodnevna prijateljstva tzv. zaradish. pa di ' sh bolje. eto i zashto ovakav naslov danas - jer je zivot razlichit i lijep dovoljno mi je da se sjetim ova dva dana u svom zivotu. tako obichni, ali tako... lifeful. sharenilo ljudi, misli, stvari... (nisam zaljubljena, ne pa da mi je sve wonderful:) i zato no sikiriki no no

eto ga, poshto sam jucherashnji dan preskochila a on je, barem iz perspektive ovog bloga, bio mnogo zanimljiviji od danashnjeg, onda cu izlistat jucherashnje smeche danashnju bocu vode (1 l, jer sam ju cugala proteklih par dana:) i omot napolitanki (dvostruke; jucherashnja vechera, da ne budu uvijek domachice, ali netko ih je predugo pustio da se peku jer su ful zgorene): tako, jucher je po mnogochemu bio revolucinoran dan za mene - shishala sam se i bila u shoppingu. te dvije aktivnosti inache su meni mnogo omrazene i pokushavam ih izbjegavati, al kad je kriza je kriza. tako da je u smechu (al ne u mojem nego onom u frizerskom) zavrshilo mnogo mnogo moje kose. bash se kontam, ovo mi je mozda trechi put u zivotu da sam bash ful ful zadovoljna s frizurom, zato se niti ne volim shishat. sad je proshlo, mislim, jedno 2 mjeseca od zadnjeg shishanja, a najduze sam izdrzala (doslovno, jer su prigovori mojih bliznjih bili nepodnoshljivi:) godinu dana bez frizera. koja ushteda, a:) to je kad sam bila na 0.07 (bond, jasna bond:) oshishana, to mi je bilo nevjerojatno osvjezenje u zivotu. i uvijek tako kad se oshisham si razmishljam o tom odnosu onog shto smo vani i onog shto smo unutra, jerbo, ja sam uvijek ista osoba. mislim, to mi je sve smijeshno i meni samoj, kad jedan dan (prekjucher npr.) izgledam kao mala klinkica, mamino dijete a vech slijedechi (kao danas) kao neka samosvjesna odrasla blabla-da-si-ne-laskam cura... da, nechu vishe o tome, al recimo samo da to na shto lichish ipak uvjetuje to shto durgi misle o tome. ma to svi znamo, a ja to znam i iz onih pogleda koji su bili upzchivani chelavoj meni. ali, tad sam josh bila u puli, zg je ipak, u nekim dijelovima, urabaniji:) mislim, talo glupe predrasude ili kako-da-to-nazovem. a mozda opet postoji neki vanjski izgled koji najbolje odrazava nas kao takve. ma bulaznim, bulaznim... onda, kupila sam si, jerbo idem u portugal, mali portugalski phrase book, u profilu, a kako je pocheo sajam, dobila sam i onaj popust od 25 %, a u smechu je zavrshio rachun na kojem je to sve bilo izlistano. malo mi djeluje prazno taj MEGAstore, josh mi fali onaj domachi dooh, kakav booksa ima, ali, bude (fuj, fuj:) se razvio. i 2 rachuna isto iz 2 duchana u kojima sam kupila 2 majice za ljeto sve ono shto bude zakacheno kad kupite neku novu robu, one markice i to, sa uputama za pranje (meni uvijek mistichne:). stvarno vishe nisam imala shta bacit na sebe, pa sam skupila cimericu frendicu da me prate u shopping. uvijek me ubije ta sloboda izbora zbog koje smo nekada ishli u trst/ili mozda zbog cijena? hmm /, ono, ja tako neodluchna kakva jesam umrem svaki put, i zato mrzim ich u shopping... dajte mi 3 majice da biram i ja sretna:) jus kiddin, znam da sam ja tu sama smotana i da se prema tome odnosim kao da je to sad ne-znam-kakav-dogadjaj kupit majicu, ali ja opchenito ne znam shta hocu pa bih ja sve. a sad si moram josh i gachica i charapa i kupachi novi kupit (sva srecha da inzistiram na donjem dijelu u obliku hlachica jerbo bi inahce umrla). aaaaa i nije mi neki gusht da roba sve skupa, ono, jednostavno nemam zivaca i stalno se mislim kako sam tako potrosheno vrijeme mogla nekako pametnije iskoristit.

A onaj nastup jucher u saboru je bio vrh vrhova

Pisao sam o tome vec jucher... iznio pokoju rijech o tome i to je to.

ovo ce biti jako zanimljiv blog. mozda ne vama za chitanje ali meni za pisanje da. javljam se, naime, s faxa. ekonomskog, ne akademije, tamo josh nemamo kompova. ali dosta s tim sranjima, ipak je blog trash.blog a ne zanimljivosti.blog. pa onda: (al ipak moram napomenuti da sam jucher navecher doshla u zg tako da je i u ovdashnjem stanu nastupilo lagano chishechenje, i kao rezultat toga:) neki ful stari rokovnik. dobro, ajde, nije iz 70 ih, al je iz 03 shto je dovoljno da ga se rijeshim. kao mislila sam si ga i zadrzat al onda skuzim da je to zapravo neki keep-tracking-of-costs rokovnik, koji ima ful ruzan unutrashnji dizajn i ruzne crte tako da mi stvarno ne treba, a i vech sam sharala po njemu. a treba mi neshto shta bi postalo sluzbena arhiva svih mojih ovaca (imam ih preko 70 i josh 40 ak asesoara na ovce) ukljuchujuchi njihov date i place of birth i ko mi ih je poklonio, i, ofkors, kako se koja zove jer i to pochinjem zaboravjat s tom kolichinom tih vunenih stvorenjca. taj pos ' o/napravit tu arhivu, sa fotkama i sve/odgadjam za svako slijedeche ljeto jer nikako ne uspijevam pronachi neku cool biljeznicu. e, pa ni ovaj rokovnik nije bio podoban. bacila sam i prospekt od putnichke agencije s kojom smo za ovu novu bili u budapestu a kojeg niti ne znam zashto sam chuvala. sad bi ja kao trebala nabaciti par rijechi o tih fenomenalnih 5 dana... ali, to be honest niti se ne sjecham vechine spika (osim npr. zgodnog austrijanca na meskalinu, koktela u gipsy baru, rusvaja koji smo napravili u tamo nekom kafichu). to me nervira, ta moja uzasna sposobnost memoriranja. npr. neki dan me frendica vani ulovi i pita " kako je bilo? " a ja njoj " di? " i onda se kao nakon par sekundi shutnje sjetim " u portugalu? " " aaa. super, super ". kako da se onda niti sjecham bilo chega shto sam vidjela ili radila u budimpeshti. al sad cu si napokon zdublat fotke pa cu imat kakav takav back up. bacila sam i knjigu iz engleskog za prve dvije godine ekonomije (kontam si da na akademiji valjda nechemo imat istu literaturu:) e sad zlobnici ce skochit " koji q, knjige se ne bacaju ".

ALI oni ne znaju da mi se po toj knjizi prolila voda (josh proshlog ljeta, i to taman pred ispit) pa su se sve stranice fino zaljepile i knjiga je sad tvrda ko kamen dakle (ne dolazi mi sad onaj latinski izraz) neupotrebljiva. inache bi ju ja, bez brige, preprodala. a bacila sam ju tek sad jer sam ju furala na predavanja ko fol da vidi profa da ja imam " potrebne materijale za rad ". bacila sam i posudicu od alu folije u kojoj su mi bile spremljene mahune tj. danashnji ruchak koji su mi starci jucher spremili. ne znam uopche niti dal menze rade al sad imam zaliha za josh par dana a vocha za najmanje mjesec. uglavnom, jela sam na divljachki, iz te posude, nije mi se ni dalo podgrijavat ni to ni meso, ni stavljat na tanjur, jedino sam vilicu uprljala. e, moja ljenosti (toliko sam lijena da mi se nije dalo ni stavljat ovo jedno slovo u prethodnoj rijechi:) i za kraj, poshto iz objektivnih razloga ne mogu doch do eko facta, evo jedna... zanimljivost:)

do jucher si zhivjela na hektolitrima vode, juhama iz vrecice, svekrvinoj i maminoj kuhinji.

khmmmmm... nechu was opterechiwat danas... samo sam doshla rech par rijechi... ne bash pametnih... hahaha... lol;)) uglawnom, swa sam happy zbog subote i umek_a (narawno jedwa chekam).. sutra si idem kupit kartu.. juhuuu;)) a možda si i uzmem neke hlache.. za subotu.. ko che ga znat.. lol;)) danas tini rođendan.. e pa sretan joj rođendan i narawno swe naj;)) ja i andreja (legica iz razreda) joj kupile zajedno lanchich.. meni je bash sweet;)) bile smo malo popodne i do nje... i tak.. u gradu srela nekog.. khmmmm... i bash mi drago shto sam srela tu osobu, nisam ju dugo widjela pa... (hmm... pogodite jel mushko il zhensko.. haha)... jucher bilo walentinowo.. ma dan ko i swaki drugi.. meni to bash bezweze i uopche nisam u bedu shto nemam dechka... ma ja si upalila techno.. izlezhawala se u krewetu i meni super;)) bolje neg da sam bila s nekim kretenom.. zaprawo, ne bi se bash bunila da sam bila s onim jednim... meni sawrshenim dechkom... yooooy.. nechemo o tome... LOL;)) i tako, samo sam wam htjela rech tak malo par rijechi.. jer ne wjerujem da chu imat wremena pisat josh prije party_a.. tako da se, partyaneri moji najdrazhi... chujemo swakako poslije UMEK_a... swe chu wam u detalje isprichat kak mi bude bilo.. a ja si kontam da che bit suuuuuuuper.. ma mora bit... lol;)) weeeelika poosa swimaaaaaa;)))))))))) btw.. josh malo nechega... hihihi;)

/ denis denis/ovaj tjedan zobg radi paklenog tempa koji sam nabacila (fax-fax - zff) blogich je malo patio. a i I needed a break. bacila sam vjerojatno masu stvari pa sad chega se sjetim sjetim (ne znam di sam stavila popis =) jucher npr. jedna je buteljica vina zavrshila u koshu u sc-u. nije imala markicu jer moja frendica tvrdi da to proizvodi njen tata al ja joj bash i ne vjerujem. al bilo je dobro vino. i bilo je bijelo. i bilo je dobro jucher u scu, iako je mozda prekjucher bilo josh bolje. barem mjuza na flooru u scu. al i jucher je bilo ok, i u galeriji isto i u tdu ali su ga zasrali s tim preuranjenim zavrshetkom. dosho je onaj smijeshni lik i pocheo spremat stvari. jeste ga vidjeli? a oni jadni englezi zbunjeno gledaju. i on im je tamo razmontiravao igle i gramofone i sve. lud, lud. i kisha je malo pokvarila stvari (malo promochila moje starke) al je bilo taman ljudi (nit guzvetina nit prazno) i bash super atmosfera za zeku peku:) kad smo vech kod sc-a bacila sam i sve karte od svih filmova na kojima sam bila, a bila sam, jer sam prek faxa dobila pass. chak su mi 2 ostale vishka jer mi ih nisu otrgnuli na ulazu. a jednu sam sachuvala za uspomenu. a filmovi (na ronin ov zahtjev:) - mean creek/iznenadjujuche dobar i osvjezavajucH, favorit /, slijepo okno/dobio nagradu s kojom bi se mogla i slozit, super pricha, tuzan svijet, metaforika rudnika... /, psi lutalice/pretjerano hvaljen if you ask me, razvuchen i spor, ne ide mi jednostavno, pricha je potresna i sve to, al do mene nije doprjeo ili kako vech /, kod amidze idriza/kraj popravlja sve dojmove definitivno, kraj rastura, kraj te digne i odushevi i pokrpa sve one prijashnje tochke koje ne drze vodu /, maria milosti puna/legendarna pricha, ful te uvuche i makes you think, like it /. mislim da bi to bilo to. ovih kratkih je bilo svakakvih, meni najdrazi francuski telegram. eto sad sam ga raspisala o tom zffu pa bi bilo dosta. e, i da, josh sam bacila i katalog od human rights film festa koji je bio u sklopu gore navedenog i za koji nisam i bila zainteresirana pa nishta nisam niti ubola na njemu. letak za amsterdampride04 preko hfhs-a za neke smijeshne pare, u 8 om mjesecu ove godine na koji ofkors nisam ishla... al hochu jednom amsterdama vidjet i sad sam se sjetila opet uz zff da sam u proteklih 5 dana bacila jedno 10 ak min. onih kartona od kokica koje sam nemilosrdno zderala (kad mi ih je ona teta shta je djelila non stop uvaljivala) u zamjenu za vecheru... izgleda da mi danas sve samo uz zff pada na pamet pa cu se tu zaustavit u nadi da ce mi sutra neshto pametnije past na pamet:) augh

ewo ljudi moji i mene;) eh... shta da wam kazhem shto se party_a tiche osim da sam uzhiwala... i bila najsretnija osoba na swijetu? haaa?? ma bilo je sawrsheno... prejebeno... predobro... fenomenalno... neznam za druge, al meni je tako bilo;))) mi... ekipica (koja je ishla na party) prwo bili u dgo_u u jednom kafu... ja tamo popila jedno piwo... jel... i oko 12 smo krenili u twrdju... oko pol 12 i nesht, pol 1 smo doshli na party... bilo je wech ljudi... plesali smo, shprdali se, zajebawali okolo i tak... uglawnom, nisam ni pila ni drogirala se... hura za mene;)) hahahahahaha u cijeloj wecheri sam popila samo par piwa... i suuuuper sam se osjechala... bilo je smijeha... onak, krimowci su se medjusobno potukli.. ono, nije sad da su se bash potukli, al su se nesht zakachili.. pocheli su se nagurawat i takwe fore... hahaha;))) strashno i tak... oko 5 smo ja i dwojica lege otpratili moju seku chiku pa smo se wratili u bastion... dog se ja i ljuba da chemo ich na after u oxygene i onda je ona na kraju rekla da neche ich i ja taman naishla na jednog legu i oshla s njim i s nekim njegowim prijateljima;)) bili smo tamo nekih pola sata waljda... bilo onak ljudi, barem dok sam ja bila... nisam mogla stajat, ledja i noge nisam osjechala... od bolowa... jer sam ono... wishe od pola wecheri plesala;)) i htjela sam ich chiku, al njih dwojica (lege) nawalili da idem s njima kod tog jednog u stan i gotowo... moram a teshko mene nagoworit na nesht... ono... mosh ' si mislit... hihihi;)) i i tak mi bili kod tog jednog lika u stanu... njih trojica i ja... i tolko smo se smijali... mislim, ja sam se smijala... jer je owaj jedan lik meni bio tolko smijeshan... strashno... mislim, nije lik owak smijeshan, nego te njegowe priche, dozhiwljaji, nachin na koji on to pricha... show;))) bili smo kod njega od nekih 8, pol 9... do nekih 12, pola 1... jedwa sam gledala... dusha mi je wech naweliko spawala, al snage za smijanje sam jos uwijek imala... eheh to uwijek... LOOOOOL;)))) doshla chiku, ruchala... i odma legla spawat... probudila se tek u 7 naweche, onda pogledala neki film na tw... onak jedwa, na zhmirechi... hahaha;)) i onda sam opet zaspala i probudila se eto danas u 10... spremila se, na kawu pa u jebenu shkolu yoooy... zamislite owo... u subotu mi bude sawrsheno na party_u... ono, ne mozhe bit bolje... budem tolko jebeno happy i swe za 10 i onda dodjem chiku s aftera u nedjelju popodne znajuch da chu cijelu nedjelju prespawat, a wech sutra moram u shkolu... onak, onda se izbediran i swe ode u kurac tak sam se jucher osjechala... onak, sjedit u toj shkoli 7 sati, medju onim... yoooy, neznam kak bi to nazwala... al swi me u razredu u zadnje wrijeme jako zhiwciraju (oke, ima par iznimaka) i ne mogu ih wishe gledat... ufffff jedwaaaaa... al bash jedwaaaaaa chekam da zawrshim tu jebenu shkolu al nechemo o tome... jebe mi se nadam se da ste mi se i wi tak lijepo... super... i predobro proweli (ko JA... hihi) za weekend... i da ste negdje partijali... lol;)) shaljem swima weeeliku poosu... law ya;)

wani sunce, super je... jest da je sad maloprije pocheo padat led (da, led), al sad je wech sunce izashlo... a jebote i to wrijeme... nebi se chudila da jednom pochnu sjekire padat... ahahahahhahaha dobro sam raspolozhena sad... josh da mi cijeli dan ostane owak dobar i swe 5 a naweche se idem negdje swjetski prowest... iako neznam di je to kod nas moguche, al ajd... nechem nisht rech... haha lega mi otisho radit u nowalju jucher, a seka i njen dragi idu za 2 mjeseca kod njega... pa se i ja trpam, jer mi se jaaako ide na more owo ljeto i idem negdje, ne zanima me nisht... ochu na more i IDEM a kontam si da bi nam tamo bilo supika, on se wech skompo s nekom loodom ekipom i kazhe da je prejebeno... pa mi mogli ich nas par... ja, ljuba, seka i njen dragi... i high life legaaaaa a ha, sam da zawrshim shkolu kak spada i put pod noge... i more, ew mene za chas hihi... looda sam, nema shta... a wi, di chete wi na ljeto, ima wech ko kakwe planowe? idete negdje partijat i loodawat? pishite, pishite... swima ogromna poosetina law ya all

1 kutijica od plidenta zubne paste. jeeeeeeee. ona s microgranulama. ove se zapravo bash i ne osjete, ali " pamtim to kao da je bilo danas " kad sam prvi put probala tu pastu s tim zrncima. kewl isto kao i one zhvakache shta vam pucketaju u ustima. gusht 1 kutija od harmonija kokos keksa. obozavam te kekse. mada su kao fancy jer ih ima, koliko, 14 u kutiji, al za vecheru mi je svejedno dovoljno. al to si priushtim ful rijetko... par papira koje sam printala kod brata, neki esej, a koji su ispali nahereni (zisku?) pa smo ih bacili u smeche... a s tim printerima, nama ovaj ne radi, tj. nema cartridgea, a lijene smo ih kupit pa se shtekamo drugdje. 1 flaster na neke patkice, zuti, bash slatki, pravi djechji kojeg nechu rech di sam nashla jerbo bi te me " ukorili " (ne dolazi mi druga rijech sada). bio zalijepljen na vanjkoj strani mojeg lista lijeve noge (ha, koji struchan opis:) a gdje mi je pochela jucher techi krv iz dvije tochkice/ovo nije reklama za istoimeni klub:)/nakon depiliranja. to mi se inache nikad ne deshava, i sjecham se jednom kad smo bili na kampiranju i frendica izadje iz tusha, - osjetljivi nemojte ovo chitat:) - noge sve krvave, i kao " pa meni uvijek tako bude kad se depkam ".... uglavnom, zadnjih par puta se i ja oshtetim tako: (a nije do zileta jer uvijek usam isti (mislim marku, ne doslovno isti komad:) a boh... neki praprastari jutarnji, od 25.5.2004. - toliko o nashoj urednosti:). koji nam stoji vech tu tih mjesec i par dana i danas sam napokon smogla snage baciti ga. malo o 25.5. - bio je to utorak, i jutarnji je uz sebe prodavao i knjigu grahama greena _mirni amerikanac_ (nisam chitala, ni gledala film) te besplatni prilog auto. donosimo najvaznije vijesti: zlatko marich kupio ferrari za 400000 eura (na naslovnici), velichanima iz slavina izlaze golemi crvi slika od crva (jadni ljudi, mislim, oni koji su vidjeli tu sliku. jus kiddin:), zhivko kustich raspravlja o tome da li se jesus smatrao bogom (oprostite na malim slovima, ali niti za takve lichnosti ne radim iznimke), a zbog radova na niskonaponskoj mrezi struje nisu imali od 8 do 16 dunavska, pericheva, trstenichka, rosandicheva i bashtijanova od 42 do 48. eto, sad vam je lakshe, jelda:)