U Splitu je Julije Bajamonti skladao prvu hrvatsku operu (oratorij).

Sjemenište i sjemenišna gimnazija prepoznavali su glazbene talente i iznjedrili poznate glazbenike, skladatelje i muzikologe, kao što je dr. Julije Bajamonti (1744. - 1800.), dr. Petar Zdravko Blajić (1940. - 1986.); danas aktivni: dr. Miho Demović, dr. Izak Špralja, mo Šime Marović i brojni vrijedni orguljaši i voditelji zborova te glazbeni pedagozi.

Ime skladatelja je Julije Bajamonti (1744. - 1800.). 1796. je Bajamonti napisao članak " Il medico e la musica " (" Liječnik i glazba "), esej o terapiji glazbom, jedan od prvih u povijesti, u kojem je pokazao da glazba ima terapeutsku snagu.

U prvom hrvatskom oratoriju splitski skladatelj Julije Bajamonti koncem 18. stoljeća glazbeno je obradio prijenos Dujmovih kostiju, svecu u čast ispjevane su i skladane mnoge pjesmenajčešće himničke naravi, a od napisanih svečevih životopisa najpoznatiji je onaj iz pera Dubrovčanina Ivana Dražića.

Nije slučajno upravo u gradu u kojem je napisana ova knjiga i čije je kazalište pozorno pratio njezin autor, Julije Bajamonti 1797. godine napisao proročansku knjigu koja se zove Homerov morlakizam.

Držim dakle da je Julije Bajamonti pronašao, zabilježio i poslao Fortisu Hasanaginicu.

Drugi je Matija Murko koji iscrpno analizirajući domovinu Hasanaginice, zaključuje: Fortisu je najbliži bio Julije Bajamonti, ljekar iz Splita, " učeni i brižljivi posmatrač prirodnih divota ", njegov " učeni prijatelj ".

Došavši u kontakt s Fortisom, splitski liječnik i glazbenik Julije Bajamonti (1744. ⠀ 1800.) postao je sljedbenik Francuske revolucije, racionalističkoga odnosa među ljudima i predromantičarskoga oduševljenja za pučku pjesmu.

Kad 1790. napušta Hvar i vraća se u rodni Split, dr. Julije Bajamonti već uživa glas svestranog i vještog glazbenika.

Tako se dogodilo u zadnjem desetljeću 18. i na početku 19. stoljeća da su za kapelnike izabrani polihistor dr. Julije Bajamonti, a za njim dr. Ante Alberti.

Na istome mjestu je spomenuto i to da je njegov prethodnik, dakle Julije Bajamonti, bio drag ovom plemenitom Zboru...

Ako je, dakle, ostale narodne pjesme u Karamanovu posjedu pribilježio Julije Bajamonti, ništa ne govori protiv toga da bi Splitski rukopis mogao biti iz istoga doba i da bi mogao biti Bajamontijev, pogotovo što ne znamo za drugog Splićanina, prije ili poslije njega, koji bi sakupljao narodne pjesme i popijevke.

Iz njihova sadržaja zaključuje se da je Julije Bajamonti nekoliko puta slao Feriću po nekoliko narodnih pjesama, da ih ovaj prevede na latinski.

Ivana TOMIĆ FERIĆ, ' ' Julije Bajamonti (1744. 1800.) između glazbene teorije i prakse ' ', Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 20/2009, 1. - 44.

Autor u zgusnutoj raspravi razmatra predmet, cilj i metodu nepoznate Marulićeve proze, vrijeme i spoznaje slojevitost i kontratekstualnost djela Marka Marulića, što su o Marulićevim izgubljenim hrvatskim rukopisima znali njegov suvremenik Frane Božićević, Julije Bajamonti i Ivan Kukuljević.

Značajno je vrijeme posvetio obnovi hrvatske glazbene baštine (Julije Bajamonti, Luka i Antun Sorkočević, Antonio Smareglia, Blagoje Bersa, Ivan Zajc).

Sigurno da je na takvo stanje svojim autoritetom utjecao don Benedikt Pelizzari, a zatim njegovi i nasljednici Splićani dr. Julije Bajamonti i dr. Ante Alberti.

Među skladateljima ističu se oni vezani uz gradske sredine poput Splita i Hvara, gdje djeluju: Benedetto Pellizzari, enciklopedijski obrazovan liječnik i glazbenik Julije Bajamonti, njegovi nasljednici u splitskoj katedrali Ante Alberti, Ivan Jeličić i Agostino Galasso te Hvaranin Josip Raffaelli.

I Julije Bajamonti iz Splita i Klement Grubišić iz Makarske pomažu mu pri rješavanju raznih jezičnih problema.

Glazbi je poučavao gradsku mladež, a ako je suditi po skladateljsko-tehničkim postupcima i utjecajima, u njegove učenike mogli bi se ubrojiti Julije Bajamonti i Ante Alberti, kasniji kapelnici splitske katedrale.

U prikazu proslave blagdana sv. Duje iz 1770., Julije Bajamonti, tada još student medicine, zabilježio je kako je Večernje uglazbio Vicentinac gospodin don Benedikt Pellizzari, umni i zaslužni kapelnik Katedrale.

Julije Bajamonti: Sonata per Organo in F-Dur; (1766.)

- Bajamontijevi su u Splitu od 1704. godine, a Julije Bajamonti je jedan od najznačajnijih građana u povijesti Splita.

Tko je to bio, ne zna se pouzdano, ali pretpostavlja se kako je to bio njegov prijatelj, Splićanin Julije Bajamonti.

1744. rođen je Julije Bajamonti, hrvatski pisac i skladatelj.

Početak mletačke uprave obilježila je gradnja Šarampovog mosta (1717 - 1719), a tijekom svoje vlasti Mlečani su poduzimali i radove na isušenju Prološkog polja te su gradili kanale na jezeru i Suvaji što je zabilježio i Julije Bajamonti koji je bio član splitske Agrarne akademije.

To su Dubrovcanin Luka (Sorgo) Sorkocevic, Ivan Mane Jarnovic i Splicanin Julije Bajamonti cija se djela i danas izvode.

Sa mnom se nalazio naš učeni prijatelj gospodin Julije Bajamonti; on je naslutio što je posrijedi, pa zaiska da vidi ribu što ju je kormilar želio usmrtiti; ali riba je bila pobjegla.

U drugoj polovici 18. stoljeća najpoznatiji je splitski glazbenik Julije Bajamonti.

Preko akademije u Dalmaciju se krajem 18. stoljeća uvodi proizvodnja krumpira (s uzgojem krumpira je eksperimentirao i Julije Bajamonti).