Riječ je o romanu poetiziranoga i elegantnoga izraza te složenih metafizičkih značenja; romanu u kojemu se prepoznaju tragovi Ovidijevih i Kafkinih metamorfoza, Nabokovljeva ludizma i Borgesove težnje ka univerzalnome.

Trazimo ravnovjesje â śsrece odlaska i srece povratkaâ ť i razumijevanje politicke i fantazmicke prirode Kafkinih simulacija.

On se zabavljao za nas Nikakav svetac, nikakav romantik Erotska imaginacija Kafkinih romana nadahnjuje se naprotiv gotovo isključivo iz drugog izvora: Prošao sam pokraj bordela kao pokraj kuće ljubljene. (Dnevnik, 1910., rečenicu je Brod izostavio.) Brod je bio Kafkin iskreni prijatelj, ali ga niti malo nije razumio kao autora; smrt Josefa K. je, recimo, tumačio kao autorovu osudu K. - ovog gledanja u ženi samo najniže seksualnosti (poput Goebbelsa koji osuđuje na smrt zle nagonske cinizme koji idu kontra plemenitosti duše); što je, kao prvo, netočno (zapravo nam Kafkin genij očuđuje neodvojive aspekte naše seksualnosti: da ima svoju komičnu stranu, dvosmislenost istovremenog privlačenja i odbijanja, čudnovatost drugoga kao uvjet, duboku beznačajnost koja ne umanjuje njenu neodoljivu moć, itd., a nije mu smisao djela u priglupoj moralističkoj frazetini unižavati ili uzdizati ženu), i drugo, sporan je sam taj moralni obzor, plićak bez premca, koji u posjećivanju bordela i ostalim očitanjima ida u čovjeku vidi nešto strašno nedolično, što treba skrivati, što bi kompromitiralo prijatelja Franza. Brod je bio romantik.

Naprotiv, u temelju Kafkinih romana nazrijevam duboki antiromantizam, koji se očituje u svakom detalju: u načinu na koji Kafka gleda društvo, kao i u tome kako gradi rečenicu.

Dakle, ući stvarima u dušu i dati dobar primjer dvije su različite i nepomirljive namjere) Za kafkologe su brojne sjajne poetske scene i rečenice iz Kafkinih djela u pravilu sporedne; ostaju hladni na njih; jedino što ih zanima je izvući neku moralnu i filozofsku potku. (Ne čudimo se dakle da Brod, romantični obožavatelj žena za koga koitus nije stvarnost nego simbol osjećaja, nije vidio u Bruneldi ničeg istinskog, ni sjenu stvarnog iskustva, već samo opis užasne kazne koja će stići one koji ne slijede pravi put.) Umjesto ozbiljne književne kritike, imamo religiozne alegorije (Brod: Dvorac = milost Božja, Zemljomjer = novi Parsifal u potrazi za božanskim), ili, kasnije, bezbrojna psihoanalitička, marksistička, politička palamuđenja. Pod utjecajem Broda, kafkologija sustavno tjera Kafku s područja estetike: kao religioznog mislioca, ili pak lijevo usmjerenog; takva je metoda mrziteljica muza, usmjerena drito protiv umjetnosti, izravan je Kundera. Briga nas za Kafku umjetnika, koji nas zbunjuje svojom teškom estetikom, želimo Kafku kao jedinstvo življenog i napisanog.

Na toj će praškoj izložbi biti, uz niz Kafkinih psiho-nadrealističkih portreta u kojima se odražava nešto od onog kako sam doživljavao pisca i njegovo djelo, izložen i crtež iz 1967. godine nazvan Kafka a inspiriran piščevim Preobražajem.

Postoje mnoge priče i glasine o Kafki, o čemu svjedoči više od 100 knjiga, koje opisuju njegov život i na osnovu kojih čitatelj dobiva dojam da se bez korištenja izvornih Kafkinih zapisa ponavljaju i prepisuju.

Istražujući svijet Kafkinih metafora u kojima je društvo dovedeno do apsurda u filmu Na galeriji, redatelj Tomislav Gregl nije uspio ispričati smislenu, razumljivu priču.

Bila je to situacija dostojna svijeta Kafkinih romana, samo s malo više azijskog sunca.

Sud u Tel Avivu presudio je da cijela zbirka Kafkinih i Brodovih rukopisa ipak pripada Nacionalnoj knjižnici, te je Eva Hoffe mora predati njima na čuvanje.

Još jedan dio Kafkinih arhiva izgubljen je kad se Brod posvadio s jednim od Kafkinih europskih nakladnika, Salmanom Schockenom.

Zaobilaznim putevima, papiri su stigli do jednog od Kafkinih pranećaka, koji ih je poslao profesoru kojeg je slučajno upoznao u Engleskoj.

Pojedine analepse poprilično su nemaštovito i gotovo amaterski režirane te više dolikuju kakvom glazbenom videospotu, a na gotovo su identičnom tragu i prizori Kafkinih halucinantnih vizija.

Tako počinje " Preobražaj ", jedno iz niske Kafkinih remek-djela, koje je već od samog objavljivanja 1915. doživjelo brojna tumačenja i dešifriranja.

Kao takav, on je suprotnost Edipu, koji (oplakujući svoju sudbinu na Kolonu) tvrdi da je postao nečovjek kada je konačno stekao sva obilježja običnog čovjeka: na tragu niza drugih Kafkinih junaka, Odradek postaje čovječnim tek onda kada više ne nalikuje na ljudsko biće (pretvarajući se u kukca, špulu, itd.) 13. On je, dakle, »univerzalni singular«, onaj koji stoji za čovječnost tako što utjelovljuje njezin nečovječni eksces, ne sličeći ničemu »ljudskom«.

Pismima možeš izgraditi most kojim ćeš se jednoga dana vratiti na početak priče, u ono davno toplo ljeto " pokušah je navesti na ljepši dio Kafkinih tekstova.

Sve da se iskradanjem, pocem jos od djetenje prirode, iskali taj janjicarski objekt, taj trazeni kalup drustveno kvarljivog subjekta, na kojima se u istoj mjeri zasniva zakon jace nad slabijom zvjeri, te jednom za svagda osigura njegov perpetum mobile u sluzbi sve brojnih ideolosko Kafkinih procesnih boraca i Biljisko hipokritnih profeta.

Brod je posthumno izdao velik broj Kafkinih djela, često uz teško prihvatljive intervencije u tekstu.

Srećom, izvršitelj oporuke Max Brod, koji je bio i njegov biograf, tu želju nije poštivao nego je rukopise posthumno objavio. Proces se smatra jednim od Kafkinih najznačajnijih romana u kojem opisuje život Josepha K., mirnog i neuglednog bankovnog činovnika, koji je optužen za neimenovani zločin.

Na taj način trebamo pristupiti i »Odradeku«, jednom od najvećih Kafkinih postignuća:

Čitavo to vrijeme, sadržaj arhiva ostao je, podsjećamo, nepoznat, pa su se čak pojavile i teorije po kojima je jagma za papirima motivirana ne toliko željom da ih se otkrije javnosti, već baš obrnuto, potrebom da se jedan dio Kafkinih spisa od javnosti sakrije.

Po prvi puta predstavit će se finski teatar s predstavom " No return ", koja se izvodi na švedskom jeziku, a predstavlja adaptaciju dviju Kafkinih priča u režiji Cezarisa Graužinisa.

Boje u tom " novom " sučelju su kao atmosfera iz Kafkinih romana.

Vještim trgovanjem, arhiv u Marbachu dobiva rukopis Procesa za 3,5 milijuna njemački maraka, dok je Esther Hoffe u Izraelu morala platiti samo porez za prijenos rukopisa iz trezora u Zürichu u London. 1999. godine, prodala je jedno Kafkino pismo za 55 tisuća njemačkih maraka, a 2008, je nekoliko Kafkinih ljubavnih pisama za 25 tisuća eura promijenilo vlasnika.

Ipak, izgleda da nismo baš u potpunosti imali sreću glede Kafkinih djela.

Kad pogledamo početke objavljivanja Kafkinih rukopisa, pravo je čudo što su ta djela preživjela do danas.

Ovogodišnji Festival svjetskog kazališta zatvorilo je sjajno budimpeštansko Kazalište Jozsefa Katone, koje je hrvatska publika imala prilike vidjeti i prošle godine u Rijeci, sa začudnom parafrazom Kafkinih motiva pod nazivom Samljeveninestao, u režiji mladoga Viktora Boda.

Mišljenje o samu sebi i odnosu spram oca iznosi bez zadrške iskreno pa će ovaj, trendovski kazano, " big brotherovski " pogled u kuću Kafkinih, u kojem će neki vjerojatno prepoznati i scene iz vlastitog doma, biti zanimljiv i žuće orijentiranim čitateljima.

Naslovna, kafkijanska sintagma (objedinjujući naslove dvaju Kafkinih nedovršenih romana) upućuje na, također kafkijansku, fascinaciju prostorom kao ne samo dekorativnim nego i mitsko-ontološkim, dakle bitno strukturirajućim elementom.

Novinar Michael Handelzalts iskoristio je taj povod kako bi nas podsjetio na same početke života Kafkinih djela.