U starih pisaca to je aspid (Budinić: Kakono aspidi ili gadi; Rapić: Koji je zmija aspid), aspida (14. stoljeće, Vuk: " Zla kao aspida ", reku zloj ženi), jaspida (s protezom j -, Vetranović), ašpid (Divković: U ovome su prilični jednoj zmiji, koja se zove ašpid; Posilović: ašpid zmija jest otrovana i mnogo znana; Radnić: Koga ujede zmija otrovita ašpid), ašpida, ašpit (Poljica), ašpiš - zmija, otrovnica, vipera, zmija ljutica, poskok. " Balkanska riječ grčkog podrijetla (aspis, aspidos u lat. aspis, aspidis), ušla u jezik iz srednjovjekovnih fiziologa.