Lanjska stota obljetnica smrti Janka Polića Kamova obilježena je, uz ostalo, i izlaskom dvije nesvakidašnje knjige.

Bliži Wiesneru nego svome bratu bio je Nikola Polić (1890. ⠀ 1960.), mlađi brat Janka Polića Kamova.

Često se može čuti pitanje što bi se dogodilo s umjetnošću romana u Hrvatskoj da je kojim slučajem Isušena kaljuža Janka Polića Kamova objavljena nakon što ju je autor dovršio, dakle prije stotinjak godina, a ne punih pedeset godina kasnije, 1957. godine.

Nagradni natječaj za najbolju kratku priču " Kamov ukratko ", u organizaciji Gradske knjižnice Rijeka i izdavačke kuće " Mentor " iz Zagreba objavljen je 1. ožujka, a radovi su se primali do 30. travnja 2010. Uvjet za natječaj bio je da kratke priče, dužine 8 - 15 kartica teksta, trebaju biti inspirirane životom i/ili djelom Janka Polića Kamova.

Zahvaljujući ljubaznosti Mladena Urema koji već niz godina neumorno istražuje život Janka Polića Kamova korištene su i fotografije koje su dio ove galerije.

U godini Kamova, u okviru koje i nastaje ova stranica, niz kulturnih programa bio je posvećen Janku Poliću Kamovu, poput izložbe " Bio jednom jedan Kamov ", koju je osmislila Vedrana Stipić u suradnji s udrugom Otvoreni krug i Željkom Horvat, zatim riječki igrani film o Kamovu " Kamo? " češkog redatelja Aleša Suka.

Sveukupno je ispitana funkcionalnost sedam kolektora na području Sušaka, u ulicama Drage Gervaisa, Kumičićevoj, Janka Polić Kamova, Šetalište XIII divizije i Mihanovićevoj ulici, u dužini od oko 10 km te je izvršena interventna sanacija uočenih oštećenja na betonskim kanalizacijskim cjevovodima, starijim od 40 godina, u ukupnoj dužini od 526 m.

Janka Polića Kamova u književnoj periodizaciji obilježava modernistički (ako ne i avangardni) proboj i, jedinstvenim obratom u vremenu, postmodernistička vidovitost (glede trajanja svake pobune).

Miljenko Stan č i ć, Portret Janka Poli ć a Kamova, 1956.

Valja se zadržati na opreci instinkta i kulture koja je Kamova opsijedala u posljednjim godinama života.

Ono što bi slabije informirani htjeli da bude novo i suvremeno, poput Janka Polića Kamova, to je zapravo odavno zastarjelo, preživjelo, davno se potrošilo.

Njihove smrti i samouništenja pratit će Kamova do kraja života.

Taj isti časopis, koji je iznikao sredinom osamdesetih iz »Vala«, bio je jedino mjesto za afirmaciju mladih riječkih književnika, a u devedesetima posebne mu zasluge pripadaju za afirmaciju Janka Polića Kamova u inozemstvu.

Pećine i Centar-Sušak - na adresi J. Polić Kamova 73 ili na tel. 436 - 233

To je bila uloga Vladoje Sabljaka, u predstavi " Orgije monaha " Janka Polica Kamova, u komadu njegovom, je li.

U svima je tim tekstovima također vrlo naglašen, u Kamova važan i nezaobilazan, kontrastivan motiv erotike koji će kulminirati, kako kvantitativno tako i kvalitativno, u Isušenoj kaljuži.

I tako će žuđena i ostvarena sloboda na kraju, kao i uvijek u Kamova, zadobiti gorko ironičan značaj.

Pored svih naših nastojanja glede poželjno inozemnog, svjetskoga Kamova, ostaje nam i taj utješni primat utjelovljenog sjećanja.

O: Padaju mi na pamet samo tri hrvatske knjige koje su relevantne na globalnoj razini: Isušena kaljuža Janka Polića Kamova (1909.), Ilarijin smiješak Grge Gamulina (1968.) te Kafkin prijatelj Mire Gavrana (2011.).

Učenica Andrea Baričević, III.e, koja je već nagrađivana za prozu, napisala je scenarij koji na isto mjesto stavlja Krležu, Pupačića, Viteza, Slamniga, Kamova i skupinu učenika te ih dovodi u duhovitu i poučnu komunikaciju o poeziji.

Ostale rubrike čine " Djela ", " Biografija ", " (Radovi) o Kamovu ", " Inspirirano (Kamovom) ", " Galerija ", " 100 godina (manifestacije u Godini Kamova) " i " Novosti ".

U seriji agitacija kao što su Čitajte pjesme Rimbauda, Čitajte Kamova ili Čitajte pjesme Majakovskog, Martek slijedi intencije povijesnih avangardi, ali sa sviješću o sadašnjem vremenu.

Viuše vremena provodim uz Krležu, Janka Polić - Kamova, Jamesa Mitchenera, Gogolja i slične.

U tom smislu Poli ć a Kamova, kako smo to u drugom napisu utvrdili, odre đ uje dvostrukost (na planu života i na planu umjetnosti) više negoli raspolovljenost, dvostrukost koju je on bolno osje ć ao i bio toga svjestan, kako nas osvjedo č uje u feljtonima i navlastito u pismima bratu Vladimiru, koji mu je i figurirao kao drugi Otac, to č nije vlastito Drugo.

Odnos javnosti prema osobi Janka Polića Kamova i recepcija njegova književnog djela zacijelo su najneobičniji fenomen u povijesti hrvatske književnosti 20. stoljeća.

Među njima se dubljim poniranjem u predmet ističu monografija Kamovljeva vršnjaka i obožavatelja, pjesnika Vladimira Čerine (1913.), studija Stanislava Šimića Veliki psovač i Antijob (1936.), dva teksta Asje Petrović o dramskim djelima i korespondenciji (1953.), te dva teksta Jakova Ivaštinovića o jeziku u djelima Janka Polića Kamova i o Kamovu kao romanopiscu (1955.).

Bruno Popović već 1965. tiska u Forumu studiju Ikar iz Hada, koja 1970. izlazi kao knjiga; a 1968. već spomenuti pjesnik i sveučilišni profesor Nikola Milićević uređuje izabrana djela Janka Polića Kamova i Vladimira Čerine kao 83. knjigu edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti i piše iscrpan i vrlo instruktivan predgovor izboru Kamovljevih pjesama, novela, drama i eseja.

Vrlo je značajan prilog novom čitanju Kamova i promociji njegova djela dao kazališni časopis Prolog, koji mu je posvetio cijeli broj 32, IX., 1977. Premda se pretežito radi o suvremenim tumačenjima Kamovljeva dramskog djela i kazališta, tu se nalaze i četiri raznovrsne literarizacije na kamovljevsku/kamovsku temu: pjesma Ivana Rogića Nehajeva Barcelonska postuma, desete, kratki ulomak iz romana Milorada Stojevića Primeri vežbanja ludila ili Janko Polić na putu u Barcelonu koji ulomak na osebujan, stojevićevski način priziva« sablasti u crnogorskom kazališnom vrtu », poetska reminiscencija Psovka Francija Zagoričnika uz projekt Kamov, i napokon dramska freska Kamov, smrtopis Slobodana Šnajdera.

Kazališna vizija Kamovljeva života i smrti zacijelo je najbolji Šnajderov dramski tekst iz mladenačkog razdoblja, a možda i uopće, i do sad je izveden tri puta praizvedba je bila 1977. u zagrebačkom HNK-u u režiji Ljubiše Ristića, slijedila je splitska izvedba 1982. redatelja Želimira Mesarića, i napokon relativno recentno dramaturškoredateljsko čitanje Branka Brezovca u Zagrebačkom kazalištu mladih u proljeće 2003. No Kamov je, kao i njegova obitelj i fatalna Kitty, zaživio kao kazališni lik i u riječkoj predstavi Salon sa slikama obitelji Polić koju je 1985. u Guvernerovoj palači postavio Vlado Vukmirović, potom u koreodrami Hodač Magdalene Lupi na specifičnoj lokaciji na Sušaku (podhodnik) 1997., i napokon u predstavi Čitajte Kamova, autorskom projektu Katje Šimunić, također u riječkome HNK-u 2000. godine.

Pri tome je publika paralelno pratila slijed događanja na međunarodnoj i regionalnoj razini, još od prvih knjiških bakropisa britanskog pjesnika, slikara i grafičara Williama Blakea (Pjesme nevinosti, 1789. i dr.), odnosno debitantskih zbirki poezije naših Janka Polića Kamova (sam početak 20. stoljeća) i Josipa Stošića (Đerdan, 1951.), pa sve do današnjih dana, kada je jedan povijesni krug razvoja knjiga umjetnika zaključen, a nove se smjernice uporabe tog medija sve češće javljaju, bilo u smislu bilježenja intimnog svijeta umjetnika, bilo političkih komentara, i slično.