Ne možemo pouzdano znati je li Kantov moralni zakon postojeći ili lažan, je li njegova filozofija istinita ili ne, je li zvijezda koju vidimo istinit privid ili tek fotografija mrtve zvijezde.

Javna obrana diplomskog rada Deana Cikovca " Kantov pojam čovjeka i utemeljenje etike " održat će se u srijedu, 25. 1. u 13 i 30 h.

Već sredinom devetnaestog stoljeća Caspar Schmidt alias Max Stirner zaključuje da bi se Kantov kategorički imperativ morao preformulirati.

Da se razumijemo - ja sam pročitala sve tekstove koje sam imala: i Aristotelovu Metafiziku, i Državu i Eutiifrona i Kantov naukukratko (jer njega kao filozofa još nismo učili), ali malo mi predstavlja problem sintetizirati sve to.

Tko je tu, i da li je, povukao ćar, to je stvar za malu filozofsku analizu koja će Kantov klasični idealizam materijaliziran u ljubavi prema državi suprotstaviti Marxovoj teoriji interesa, materijaliziranoj u ljubavi prema sebi.

Izrekao je i veliku istinu o stvarima u teoriji koja je poznata kao Kantov kopernikanski obrat, a koja govori da mi ne spoznajemo stvari onakve kakve jesu već onakve kakve se nama čine da jesu.

Glavni je Kantov tekst posvećen prijateljstvu zastrašujuće složen.

To su danas znanstvene činjenice koje su u Kantovo vrijeme bile okovane strogim socijalnim konvencijama koje su ženama uskraćivale mogućnost obrazovanja, socijalne angažiranosti, a samim tim i društvenim statusom koji bi zavrijedio Kantov ' muški ' atribut plemenitosti i uzvišenosti.

Ovdje susrećemo das Unheimliche: nije to više vanjska transcendencija nego, slijedeći Kantov transcendentalni zaokret, prekomjernost Noći u samom srcu subjekta (dimenziji Neumrlog), ono što je Tomlinson zvao unutarnjom onostranošću koja obilježava kantovski subjekt.

Sad još jedan originalan Kantov primjer: majka skače u vodu za sinom koji se utapa.

Nailazimo na još jedan Kantov znameniti primjer: sto talira.

U gradskoj katedrali, koja je dijelom uništena u bombardiranju 1945. godine, ali je ipak ostala među rijetkim sačuvanim spomenicima, nalazi se i Kantov grob.

Kantov se filozofski razvitak može razdijeliti na pretkritičko razdoblje - kada je bio pod utjecajem Wolffova racionalizma, zatim do 1770., razdoblje karakterizirano empirističkim i skeptičnim tezama, i napokon poslije 1770., na tzv. kritičko razdoblje filozofije, kada je napisao svoja glavna filozofska djela, a ponajprije svoje tri glasovite kritike: " Kritika čistog uma ", " Kritika praktičnog uma " i " Kritika rasudne moći ". 1870. Rođen je ruski revolucionar, državnik i publicist Vladimir Iljič Lenjin.

Kantov kategorički imperativ kaže: Radi tako da čovječnost i u tvojoj osobi i u osobi svakoga drugoga svagda uzimaš kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo. Na ovom Kantovom etičkom načelu nema tko se dosad nije pozivao od običnog kancelarijskog ćate, notara, odvjetnika, preko viših državnih službenika, političara, saborskih zastupnika, pokvarenih premijera i premijerki, ministara i njihovih poslušnika, pa sve do časnih otaca, biskupa, nadbiskupa, kardinala i Svetog Oca kao najvišu moralne vertikale na općoj ljestvici dobrote.

Sensus communis izranja putem zamućenih slika intuicije, koje nisu osobne nego zajedničke: ÂťLjudskost je i univerzalan osjećaj suosjećanja i sposobnost da se univerzalno uključi u svaku intimnu komunikaciju.ÂŤ Katkad se čini da Kantov pojam sensus communis po sebi nije pojam nego osjet, poetska metafora za problematičnu igru skrivača ljudskoga zajedništva.

Poznati Kantov citat:« Dvije stvari ispunjaju dušu uvijek novim i sve većim udivljenjem i strahopočitanjem što se više i ustrajnije razmišljanje bavi njima: Zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni. »

U celosti posmatrano, Kantov sistem poriče objektivno značenje hrišćanstva - iskupljenja roda ljudskog radi njegovog spasenja i zadobijanja večnog blaženstva - kao transcedentno i ne-suštinsko za čovekov život na zemlji.

Ima smisla taj Kantov moral, zar ne?

Osnovni pojmovi na kojima se temelji Kantov deontološki dokaz jesu moralni zakon i dužnost (odatle i naziv za deonotloški dokaz, grčki d e o n = dužnost).

6. Kantov njemacki je i dan danas povod svadja univerzitetskih profesofa u Njemackoj o tome " sta je pisac htio reci ".

A u međuvremenu je Pages, koji je sve zamutio, ostao vjeran svom stilu te se oglasio humorističnim ljutitim prosvjedom, tvrdeći da je Botul itekako postojao i živio od 1896. do 1947. te je osnovao filozofski smjer botulizam, te da je njegova knjiga Kantov seksualni život bila dovršena u Paragvaju 1946. i otada je prevedena na devet jezika.

Moći se sučeljavaju, svaka sa svojom krajnošću, i nalaze svoje suglasje u fundamentalnoj neslozi: nesložan sklad, to je veliko otkriće Kritike rasudne snage, posljednji Kantov preokret.

Nakana ovih filozofija, koje još zamišljamo kao rigorozne znanosti ostaje ono na čemu Dilthey, s možda više povijesne svjesnosti, ustrajava: prevladavanje pukog relativizma mnogostrukih ponovnih opisa gradeći od njih svojevrsnu teoriju koja je opća i u stanovitoj mjeri sistematična; ili trseći se da, na Kantov način, dokuče transcendentalne uvjete mogućnosti; ili više u skladu s Dilheyem, nastojeći konstruirati racionalnu panoramu oblika koje su one poprimili kroz povijest mišljenja.

Ljudi takva sustava ne mogu razumjeti niti zlatno pravilo Ne čini drugima što ne želiš sebi " niti Kantov kategorički imperativ.

Ili, npr. (originalan Kantov primjer): čovjek se poželi ubiti.

Ništa ne uništava temeljitije, ništa toliko iznutra, koliko svaka ' ' bezlična ' ' dužnost, svako žrtvovanje molohu apstrakcije. Kako se Kantov kategorički imperativ nije osjetio kao životno opasan?

Kantov dokaz za opstojnost Božju naziva se deontološki dokaz i nalazimo ga izvedenog u Kritici praktičnog uma (Druga knjiga, Drugo poglavlje, V) pod naslovom Opstojnost boga kao postulat čistog praktičnog uma [ 1 ].

Ništa ne uništava temeljitije, ništa toliko iznutra, koliko svaka ' ' bezlična ' ' dužnost, svako žrtvovanje molohu apstrakcije. Kako se Kantov kategorički imperativ nije osjetio kao životno opasan?...

Tako npr. (Kantov primjer) kad neka majka spasi svoga sina koji se utapa, to možda je dobro djelo, ali nije ' ' moralan čin ' ' zato što nije bezinteresan, nego uvjetovan nagonom; ona se nije morala opirati porivu da ga spasi, nego je njen majčinski nagon i sam želio da joj mali bude spašen nije se ni u čemu potisnula, nije se trebala prisiljavati, terorizirati sebe, tlačiti se.

Bila jest u trajnoj krizi, ali nemoralno je reći da je to neizbježno determiniralo njenu propast iz jednostavnog razloga jer bi takav sud značio da su bili neminovni i Drugi svjetski rat, Holokaust, pedeset milijuna nasilnih smrti i činjenica da se Kantov grob na koncu zatekao u Sovjetskom Savezu.