To je i razlog (navodi ga već Euripid u Kiklopu), poradi kojega ih Kiklop nije rastrgao tako kao što je to učinio s Odisejevim pratiocima.

tvoj mozgic velicine rize gjuri rozapisu dize tvoj stas kao stog sijena kiklopu na usta krene pjena tvoje mlade godine glora vice: ' oplodi me ' bas su stosne tvoje fore duboke ko panonsko more tvoje krasno lice masno vazno mu je da je glasno nema dvojbe, bas si dasa narastes ko purpen masa sto se reze samo tako sa skalpelom vrlo lako a kad visak se odstrani osta rozapisa mali al ' ga brzlo vodom zali ' do proljeca da iz snijega visibaba nikne vrh brijega

Boris Svrtan odlučio se za praznu pozornicu, za kožnu masku koju navlači tek povremeno, za obvezni šešir, kakav je mogao nositi i Krleža, za obvezan baloner, kakav je mogao nositi i Melkior Ranka Marinkovića u Kiklopu.

Kot on ki je Kiklopu oko skopal.

Nestadoše tekstovi o autima kao " jurećim opancima ", o televizoru kao " jednooku Kiklopu ", o " podstanarstvu kao svjetonazoru " (da se pozovemo na Tenžeru), nestadoše i reportaže o zamamnosti mediteranske medvednice (da se prisjetimo velikog Pope, Momčila Popadića), utihnuše tiha pera koja su oštro ubadala u životne fenomene, a život se u novinama svede na buku, goli pločnik i bilješke, na ludoriju bez smjernica i smisla.

Znao je veliki Višanin reći da je svaki čovjek otok, a svako napuštanje otoka odisejska pustolovina. () Svaka svjetlost ima sjenu, a sjena je, barem što se čovjeka tiče, njegova vlastita parodija, govorio je Mediteranac šjor Ranko i sve to potvrđivao u Gloriji i Kiklopu, u Zajedničkoj kupki i Pustinji, Pod balkonima i u Poniženju Sokrata, u Neveselim očima klauna, u Never more

Skup u HDP-u okupio je dvadesetak sudionika koji su, fokusirajući se na pojedina njegova djela i likove, od " Demontiranja čuda ", izlaganja Nikole Petkovića i " Još o jednookom ljudožderu " Morane Čale do antitehnološke semantike u Kiklopu Krešimira Nemeca, pokazali zašto je Marinković, rečeno je, bio puno više od književnog velikana hrvatske lektire.

Viktor Žmegač dvostruki dobitnik Jednookog, otvorit će ovogodišnju priču o Kiklopu doručkujući s Puljanima i gostima sajma 10. prosinca u 10 sati.

Donio je Kiklopu vino i napio ga.

Brzo je Odisej sa svojim drugovima zagrijao kolac pa su ga zabili Kiklopu u jedino oko, a Odisej ga je odozgo upro i zavrtio.

DUŠKO MUCALO ZGROŽEN JE scenama u KIKLOPU ivice buljana

Zvučalo je kao da Odisej Kiklopu gnječi muda u preši.

utorak, 07.02.2006. Tomislav Cadez: " Drustvo za zastitu Filipa Sovagovica " Napravit cu mali izuzetak, mozda ne zadnji put, pa se s papirnate literature prebaciti nacas na elektronicku. radi se o vec notornoj stvari da na webu ima bolje knjizevnosti nego u knjigama, barem sto se domace scene tice, sto je posljedica opet notorne cinjenice da je internet radikalno demokratizirao stvari i omogucio pristup u knjizevni commonwealth svima koji nisu u sistemu. primijetio sam da iako u favoritesima imam pun kurac blogova u posljednje vrijeme sve cesce otvaram najprije drustvo za zastitu filipa sovagovica sto marljivo popunjava tomislav cadez, poznatiji kao recenzent blogova na webu jutarnjeg. tog lika se moze vidjeti u limbu, dapace cini mi se da je jedan od aktivnijih clanova limberske zajednice, a ono sto je pokrenuo na svom blogu je stvar za koju u klasicnoj knjizevnosti obicno treba proci nekoliko desetljeca. radi se o tome da svako toliko neka birtija u zagrebu, rjedje u nekom drugom gradu, postane meeting point za stanovitu ekipu pisaca, glumaca itd. mozda je najpoznatiji slucaj tip top koji je ranko marinkovic u kiklopu transformirao u daj dam, gdje se sve vrtilo oko tina ujevica, a recentniji primjer je gasthaus dvije lipe na tresnjevackoj trznici, gdje se skupljala ekipa ivana slamniga. pa nakon nekog vremena ta birtija udje i u knjizevnost, redovito nakon sto je izgubila svoju privlacnu moc. u posljednje vrijeme takvo mjesto je svakako limb, a cadez je tu napravio presedan izvjestavajaci iz malog birca pokraj fera jos dok su stvari u toku, gotovo svakodnevno, kroz lik i djelo filipa sovagovica, cija je knjiga zalbe iz limba vec usla u hrvatski kanon, sto znaci da ce se za kojih tridesetak godina pojaviti i u citankama. a ti izvjestaji su cisti prvoklasni fiction, to jest beletristika, bolje od osam desetina onog smeca koje je uslo u konkurenciju za nagradu jutarnjeg. ne sumnjam da cadez nece moci u konkurenciju jutarnjeg, kad jednog dana svoj blog izda kao knjigu, iako je to sto pise totalno odvaljena stvar. prvo, koncept, drugo, posve prirodno prebacivanje iz zanra u zanr, iz diskurza u diskurz, trece, humor, cetvrto, relevantne teme, peto, jedan specifican duh koji mi tako fali kod domacih pisaca. tko je citao ili gledao filipove pticice i druge komade kod cadeza jasno moze osjetiti da je rijec o istoj, kako da kazem, poetici. kad se sjetim one otuzne logorejicne knjige marinka kosceca koju sam nedavno citao, tek tad u kontrastu posebno jasno vidim koliko ih je cadez sve prejebao. jasno da ovo pisem bez ikakvih zadnjih misli i da mi ne pada na pamet ovako privuci likovu paznju ne bi li me ovaj recenzirao na jutarnjem, kao sto sam primijetio da mnogi teze pa se u tu svrhu i sluze raznim prozirnim i poluprozirnim trikovima. razlog je vrlo jednostavan. zapravo me opasno boli kurac ko ce sta napisat ili mislit o ovom blogu, ionako ga ne pisem zbog javne promocije ili tzv statusa u blogerskoj zajednici. jer ta utrka za statusom, kao i svaka druga, vec primijetio sam ulazi u fazu gadnih devijacija, gdje neki sasvim prosjecni likovi vaze za neupitne zvijezde. zanimljivo cadez jos nije upao u taj star sistem iako ima jedan od najboljih blogova i unatoc tome sto pise recenzije na jutarnjem. mozda zato sto pise blog za inteligentne, a ne za subinteligentnu masu. kao npr tomic svoje romane.

Oni su pregledali fetus i ustanovili da se doista radi o morskom psu kiklopu.

Eto Majo upravo si iz neznanja dala najveci kompliment Kiklopu jel si izdvojila svoje slobodno vrijeme i potrazila ga na youtube-u.

ako me sjecanje ne vara Marinkovic je u Kiklopu fino razradio tezu o preventivnoj dehumanizaciji kao drzavno drustvenoj potrebi, mislim prije onog samoubilackog mokrenja na elektricne vodove.

Odisej, duhom prisebni grcki junak, u odlucnom trenutku svog lutanja, nakon bijega iz spilje, dovikuje oslijepljenom Kiklopu: Nitko je bio onaj, tko te je oslijepio Tako se daju prevladati jednookost i identitet.

Bogovi se smiju Kiklopu, kada on od njih zahtjeva osvetu.

ja sam bio na kiklopu, na aladinu i u kinu 100 puta jer je najjeftinije u hrv a igraju samo novi filmovi

Program Ususret Kiklopu upriličit će se na Sajmu u noći prije dodjele Kiklopa kada će prvi put Sajam biti otvoren i za noćnu prodaju knjiga.

Kao u Kiklopu ne sklanjam se ispred vlaka.

Lakrdijaš kakav je bio, na primjer, Hugo u Marinkovićevu Kiklopu, stric Pepin je najzanimljiviji lik u romanu: dijelovi u kojima se opisuju njegove romantične pustolovine čitaju se s najvećim uživanjem.

Da smo obrnuli trend i da naši moderni literarni Odiseji (i Penelope) ne bježe od, već prema Kiklopu (a ne isključivo prema Ithaci), bilo je jasno svih prethodnih sedam dana sajma.

Naime, dok civilizirani ljudi, kako govori Ugo u Marinkovićevu Kiklopu, pljuju u maramice ili u nekad za tu svrhu postavljene posude, takozvane pljuvaonice, Mandić će najprije popljuvati ono što bijaše u početku, dakle riječ.

S druge strane, teško je razumjeti osobu koja je uznemirena groznim sudbinama starogrčkih mitoloških junaka, i koja snatri da nekako svom podmlatku uskrati informacije o tome kako su Odisej i članovi posade mu Kiklopu iskopali oko, ili o tome odakle izraz Ahilova peta, ili što znači kad se kaže da se netko našao između Scile i Haribde, što je Trojanski konj i tko su Danajci, teško mi je dakle razumjeti da netko takav, usput i akademski obrazovan, istodobno ne primjećuje da u Bibliji što je ima u kući isti taj pomladak može pročitati priče poput one o Lotu i njegovim kćerima koje su s ocem, prethodno ga napivši, zatrudnjele, ili priču o dječaku kojemu je otac trebao prerezati vrat i u posljednji čas je od toga bio odvraćen, ili priču o kralju koji je, zaljubivši se u ženu svog podređenog, uredio da nesretnik pogine kako bi je se dočepao, uglavnom, između svega onoga dobroga u njoj zapisanoga priče o silovanjima, požudi, kamenovanjima, masovnim ubojstvima i tome nalik.

U to vrijeme nije bilo djeteta u Hercegovini koje nije znalo baš sve o Homeru, Ilijadi, Kiklopu, Polifemu, Eolu, Kirki, Skili i Haribdi, Itaci

Eto procitao sam i taj famozni clanak lade zigo a i odgovor knjiskog moljca na pitanje o blogovima u vijencu, koji se potrudio sam kopirati na pticarovom blogu, zanimljivo oba objavljena u marginalnim novinama konzervativne inspiracije, koji toboze zahvaljujuci moralnoj neupitnosti svojih autora stavljaju stvari na pravo mjesto. ocito je da taj divni par ne kuzi o cemu je na blogu rijec, a svojim inzistiranjem na iskljucivo javnom govoru pod punim imenom i prezimenom, s vidno istaknutim jmbgom i potpuno navedenom adresom stanovanja, pokazuju da im nije jasno ni sto je jedan od glavnih problema u javnom govoru kod nas. ili nisu pratili gigantsku raspravu koja je nakon sukoba katunarica i jergovica eksplodirala na staroj adresi ovog bloga, ili nisu shvatili sto je tamo bilo receno. za maloumnog moljca to nas i ne treba cuditi, ali lada zigo je pretpostavljam ipak nesto pametnija. e pa sto je bio jedan od temelja te rasprave, dragi drugovi, drage drugarice. upravo to sto u javnom mediju kao sto su novine realno nije bilo moguce pretresti sve aspekte vrlo zanimljivog i vaznog knjizevnog slucaja jergovic versus katunaric, jer da jest, rasprava se ne bi vodila na blogu. punctum. stovise kao zanimljiviji topic te rasprave pojavilo se i pitanje zasto je jutarnji prekinuo polemiku, kad je stvar tek isla prema klimaksu. cini mi se da je tada u komentarima, mislim najmanje na svoje priloge raspravi, bilo izreceno vise vaznih istina o ovom drustvu nego u svim tekstovima lade zigo, moljca da ni ne spominjemo. uostalom stvaranje privida kroz postojece medije bio je jedan od razloga nastanka bloga knjizevni terorist, a upravo je ograniceni moljac jedan od manjih stupova tog idiotskog sistema koji javnosti prodaje muda pod bubrege. one zeljne daljnjeg analitickog rada upucujemo na njegove knjizevne satrokritike koje su davno u teoretskoj literaturi provaljene i opisane kao deskriptivni autizam. lada zigo nije pak toliko zaokupljena stvaranjem privida, izgleda da se ona pak najvise bori s nekim svojim vjetrenjacama, usput medjutim plasirajuci mracnjacke invektive protiv mnogih konkretnih ljudi s vidno istaknutim jmbgom, koje su tek malo, prema nekim svjedocima, promijenile smjer nakon gospodjinog ulaska u sretnu ljubavnu vezu s rodonacelnikom faka. ne zelim sad upirati prstom ni u moljcevu ni u ladinu licemjernost, jer ne zaboravite da je prvi bio aktivni sudionik hajke na pticara, ne shvacajuci da je sve bila samo zajebancija, i s obzirom da je druga poznata po mnogim drugim hajkama, malo manje bezopasnim nego sto je ova zadnja protiv naseg bloga. prisjetio bih samo okupljeno citateljstvo na staru izreku, koju navodi i ranko marinkovic u kiklopu. znate na koju mislim, danas samo lopovi i vicu drzte tata. a sve ovo napisao sam mozda najvise zato da bih blesavom pticaru dao podrsku, jer je posteniji sto puta od ovih suhonjavih umova koji zele zasjati a samo sveudilj proizvode sivilo.

Lenny u Pinterovom Povratku, Hipolit u Racineovoj Fedri, Oliver u Krležinoj Ledi, Trigorin u Čehovljevu Galebu, Ugo u Marinkovićevom i Spaićevom Kiklopu, Olaf u Krležinom i Parovom Banketu u Blitvi, Orasat u Vojnovićevoj Trilogiji i brojnim drugim složenim i teškim ulogama.

I, da, na kraju, idiot je liječnik koji te je pri porodu ošamario da zaplačeš; kad je vidio što drži u ruci, trebao te je ispustiti (Agent P. 06.04.2006. 18:36) PROFESORICE NIKOLINA, ŠTO JE S ODGOVOROM NA PITANJE O KIKLOPU?

A i nisam ti trebao kazati to za grad: sad sigurno prevrćeš po ' Kiklopu ' i tražiš gdje to piše.