U želji da sa svojim učenicima podijeli više od plesnog znanja, inspiriran razgovorom sa svojim prijateljem Luisom Miguelom, pokrenuo je svojevrsni plesni projekt poznat pod imenom Kaizen posebnu novu vrstu plesa koja korijene vuče iz tradicionalnih afričkih plesova, pa se tako nasljeđem velikim dijelom oslanja i na kizombu, no stavlja naglasak na emocionalnu i duhovnu komponentu plesa, pozivajući tako plesače na dublju introspekciju sebe samih, kao i otvaranje partneru na razini koju možda u tradicionalnim plesnim podukama ne susrećemo.

Podučavajući ljude kizombu, on s njima pokušava podijeliti kulturu i nasljeđe rodnog kraja, ali i jedinstvo i harmoniju kojoj u plesu teži, a koja nadilazi granice samo fizičke interakcije među plesačima.

Za one koji ne znaju (iako vjerujemo da takvih nema puno;)), Dani K trenutno živi i radi u Londonu gdje je jedan od najpoznatijih instruktora kizombe i zouka na tom području - a njegov jedinstven stil, vjernost orginalnom načinu plesa, bogato znanje o povijesti i kulturi vezanoj za kizombu, te otvorenost i pristupačnost čine ga omiljenim instruktorom koji često sudjeluje na brojnim plesnim događanjima u Europi i šire.

Najviše što mi smeta je.. iako je to češće sa muško-ženske strane nego sa žensko-muške kada netko kizombu poistovjeti sa nečim drugim, a ne sa plesom.

To je ono što, naravno, govorim uvijek na tečajevima da svatko treba prihvatiti i plesati sa svakim jedan ples, ali da naravno postoje granice ne volim kada ljudi doživljavaju kizombu na neki drugačiji način, iako je to rijetko, ali doživio sam situaciju da su možda partnerice to doživjele na jedan drugačiji način, a ne kao ples.

Oboje ističu važnost upoznavanja kulture i tradicije koja stoji u pozadini kizombe kao plesa, te navode da (koliko god nam se sada kada ih gledamo čini da plešu s nevjerojatnom lakoćom) učiti kizombu i usvajati specifične pokrete tijela nije bilo ni malo lako.

Davor: Hvala vama i samo promovirajte i plešite kizombu:)

Mirka: Istina, lijep je osjećaj plesati Kizombu.

Isabelle i Felicien upoznali su se kada su otkrili kizombu.

Plesati kizombu u punom smislu te riječi, tako da taj ples bude i tehnički ispravan (da za početak zbilja bude kizomba, a ne neki šetam-okolo-i-nisam-sigurna-što-radim-bućkuriš), i oku ugodan, i emotivno ispunjen i povezan na nivou na kojem bi trebao biti je nešto potpuno drukčije.

Samo ostanite svjesni da u tom trenu više ne plešete kizombu, nego tango na kizomba glazbu.

Od 2008. godine ima i vlastitu plesnu školu Plesni Studio Fever gdje podučava salsu (LA i NY stil), bachatu, kizombu, te standardne i latinoameričke plesove.

Davor: Pa rekao bih kako je edukacija stalna.. ali ne postoje unificirana pravila za kizombu, ima puno stilova koje sam učio, zbilja različitih stilova - i u principu svatko si treba naći ono što njemu odgovara.

No kada je nekoliko godina kasnije upoznao kizombu, shvatio je da njegovo srce tuče više ovim teškim, afričkim ritmom.

Plešu pretežno NY stil salse, ali i LA salsu, cha cha cha, bachatu i kizombu kojom su se počeli baviti prije otprilike dvije godine.

Točno u podne oglasili su se kubansko-karipski ritmovi, a plesni parovi zaplesali su salsu, cha-cha, bacatu, merenge, kizombu i druge plesove.

Postoje oni plesači s kojima je divno plesati kizombu, ali koji mi se, iz nekog meni nepoznatog razloga, imaju cijelo vrijeme potrebu ispričavati ako krenu s improvizacijom ili ako, ne daj Bože, negdje pogriješe.

Kada treba drilati tehniku i je li ona uopće presudna, kada je vrijeme za prepustiti se osjećajima, gdje postaviti vlastite granice, možemo li naučiti kizombu u 2 - 3 sata poduke, je li odrađen korak uistinu plesanje kizombe i kakve veze sa svime time imaju njezine osobne kizomba muke po stražnjoj nogici pročitajte u novoj kolumni

Navedeno se pogotovo odnosi na kizombu koja se sada uspješno probija na našu scenu, pa se mnogi nađu pametnima smatrati da znaju najviše.

Apeliram na dečke jer je za tango, ups, sorry, kizombu potrebno dvoje, pa je tako i za prekidanje te povezanosti potrebno dvoje

Počinjem ja tako učiti plesati kizombu i jedva nekako priznajem sama sebi da to baš i nije jednostavno.

Oduševljen na prvu, počeo je učiti, istraživati, upoznavati kizombu ne samo kao ples, već kao i čitav novi svijet koji mu se odjednom otvorio pred očima.

Taj je komentar Joaoa natjerao na razmisljanje i promijenio mu čitav pogled i stav prema kizombi, te on sada navodi da kulturu vezanu uz kizombu voli čak i više od one koju je naslijedio rođenjem i odrastanjem.

Za početak je naravno bitno i da znate kizombu kao ples, tehniku, upoznate glazbu i ostalo.

No vrlo brzo otkrio sam jednu drugu kizombu, i sa svakim novim (plesnim) korakom, iz plesa u ples, iz pjesme u pjesmu, taj je doživljaj kizombe sve više prevladavao.

Oni koji plešu kizombu već su vjerojatno to doživjeli, ali neki od vas se sigurno pitaju kakav je to taj moj kizomba doživljaj i što meni znači kizomba kao ples

Eto još jedne od čestih miskoncepcija vezanih uz kizombu.

Od mnogih ljudi koji kizombu promatraju sa strane može se čuti da to nije ništa više od trljanja uz glazbenu podlogu.

Poznajem afrikance bez imalo strasti i interesa za kizombu, kao i Talijane koji su joj potpuno odani.

Za kizombu još kako tako, iako me i tu smetalo što ne mogu skroz rotirati stopalo; za bachatu je nezgodnije, ali ako dečko malo obrati pažnju na figure koje vodi na kojem dijelu poda nije toliki problem.