DIJALOG KNEZA PAVLA I VLADKA MAČEKA 27. 3. 1941. godine

Sudjelovao je u ubojstvu kneza Pavla Radinovića (1415.), što ga je dovelo u sukob s Radinovićevim sinovima.

Oni su nedavno uz najviše državne, crkvene i vojne počasti preneli posmrtne ostatke kneza Pavla, čoveka koji je uvukao tadašnju Jugoslaviju u savez sa Hitlerom i Musolinijem, čoveka koji je zbog toga proglašen za ratnog zločinca.

Mediji su njegovom prisustvu i događaju sa knezom Pavlom punili prve strane, dakle dali maksimalan publicitet, a o dolasku u Jajince data je kratka novinska vest, negde na petoj-šestoj strani, jer i mediji shvataju da je to tek reda radi, a da je pravi događaj, iza kojeg stoji država, onaj prenos posmrtnih ostataka kneza Pavla, da je to događaj koji treba veličati, koji odražava biće današnjeg društva i političke klase.

Sigurno je ali, da nisu kovani bez znanja i odobrenja kneza Pavla.

Stećak kneza Pavla dodijelit će se u dvije kategorije, za najbolji dokumentarni i najbolji kratki igrani film.

Od ove godine, stećak kneza Pavla dodijelit će se kao i specijalna nagrada žirija za filmsko ostvarenje.

Sinovi su se vratili tek sredinom tridesetih godina, a zatim i zet, koji je 1939. trebao postati hrvatski ban, ali nije zbog otpora kneza Pavla, koji je inzistirao na Ivanu Šubašiću, bivšem solunskom dobrovoljcu.

U Beogradu se izmjenjuju visoki službeni posjeti između Göringa i kneza Pavla, a Stojadinović vrlo uspješno vodi političko prijateljstvo s Berlinom.

Ostoja i još nieki dadoše svezati Petra, a Vukmir povuče natrag kneza Pavla.

Cvetković-Mačekovim sporazumom 26. kolovoza 1939. (pod patronatom namjesnika kneza Pavla) ustrojena je Banovina Hrvatska, što je predstavljalo bitan pomak u razrješenju pitanja položaja Hrvatske unutar Jugoslavije.

Godine 1408. spominje se i Radiša Bogdanović iz Začule, podanik kneza Pavla Radenovića (1979:81).

U isto vrijeme vrši pritisak na beogradsku vladu Cvetković-Maček i na namjes ¬ nika kneza Pavla da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu.

U kriptu crkve Svetog Đorđa na brdu Oplenac u Topoli u Srbiji u subotu su uz najviše državne počasti položeni lijesovi s posmrtnim ostacima posljednjeg vladara Kraljevine Jugoslavije srpskog kneza Pavla Karađorđevića, knjeginje Olge i njihova sina Nikole.

Kneza Pavla su komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata, zbog prihvaćanja Trojnog pakta, proglasile ratnim zločincem i oduzele mu sva građanska prava i imovinu u zemlji, a rehabilitiran je 15. prosinca 2011., čime je poništena odluka iz 1945.

Pomenuti dr Jozo bio je bosanski Hrvat rođen u Livnu 1892, na " privremenom radu " u Beogradu, kao kustos Muzeja kneza Pavla (sadašnji Narodni muzej Beograda); o njemu vidi članak u brošuri ing. G.

Šubašić se vratio iz Beograda 29. 3. ujutro, pa mi je pripovijedao da su kneza Pavla odmah s beogradskog kolodvora odveli u ministrastvo vojske, gdje je morao potpisati abdikaciju, a njemu, Šubašiću, da nisu dozvolili da kneza vidi sve do uvečer, kada su mu dopustili da se na kolodvoru oprosti od kneza i kneginje prigodom njihovog odlaska u Grčku.

Posle rehabilitacije kneza Pavla, ova đeneralova znači da je Srbija izabrala put ka istini, put ka životu,

One se u natpisu doduše ne ponosi nekjim višim nazivom svjetovne ili crkvene hijerarhije nego se samo hvali da " ne molaše niednoga človeka tak mogna " tj. ne klanjaše se ni najmoćnijem čovjeku te da " obide mnogo zemle i doma pogibe ", a na kraju se veli da " na n usiče kami negov voevoda Miotoš s Lužina božiom pomoćju i kneza Pavla milostju, koi ukopa Vlatka, pomenu (v) b (o) ga " iz čega se može zaključiti da je bio visokog društvenog položaja višega nego spomenuti vojvoda Miotoš jer mu ovaj kako na njegovom stećku, niže Vlatkovog piše.leži " svom gdnu.Vlatku Vlađeviću kon nogu, kojemu posluži živu a mr tva pobiliži božiom pomoćju i kneza Pavla (Radenovića) milostiju ".

U dogovoru s kraljem, Sandalj je ubio kneza Pavla Radinovića, koji je podržavao Tvrtka II., a sinovi kneza Pavla, da bi se održali, pozivaju Turke u pomoć da pustoše Hranićeve zemlje.

To je posjet kraljevskog namjesnika kneza Pavla i kneginje Olge Zagrebu, u čast potpisivanja Sporazuma Cvetković Maček i uspostave Banovine Hrvatske.

Nakon što je bio prevrat dovršen, ima sam prilike i čitati u novinama i slušati na radiju izjave gotovo svih britanskih novinara, a i nekih državnika, kako do nebesa hvale izvršitelje prevrata, a osuđuju kneza Pavla i njegovu vladu radi pristupa Trojnom paktu.

Nadam se da su mnogi od od te gospode, nakon što su sami morali progutati mnogo toga da izbjegnu i najmanji rizik rata, promijenili svoje mišljenje te razumiju i kneza Pavla i nas njegove suradnike, da smo učinili sve da izbavimo naše narode ne samo od ratnog rizika, nego i od sigurne propasti. " (citat završen)

Iako smo i ja i svi Hrvati bili uvjereni da je prevrat od 27. ožujka proveden protiv kneza Pavla zato što je u sporazumu " previše popustio Hrvatima " (sklapanje Trojnog pakta bila je tek zgodna izlika), ipak nam nije bilo drugoga izlaza.

Pismo koje slijedi, a naročito dramolet: razgovor Kneza Pavla i dr. Vladka Mačeka, jednostavno je remek-djelo.

Svrgnili su kneza Pavla što je razljutilo Hitlera te je napao srpsku kraljevinu Jugoslaviju.

To poglavlje ovog mog pisma Vama zvat će se: Dijalog kneza Pavla i Vladka Mačeka u Banskim dvorima 27. 3. 1941. godine.

Nešto prije, smr ć u kneza Pavla II. i nagodbom njegova brata Grgura s kraljem 1347, Šubi ć i su izgubili i sekundarno uporište svoje vlasti u Hrvatskoj, utvrdu Ostrovicu, da bi za nju dobili Zrin u tadašnjoj Slavoniji, gdje ć e potomci Pavla II. u kasnijem razdoblju postati jedni od najmo ć nijih hrvatskih i ugarskih velikaša.

Da su Srbi i Englezi stari saveznici, čak je aristokracija (sjetimo se kneza Pavla) rodbinski povezana, ne moramo valjda raspravljati i tumačiti.

Svim sudionicima skupa želim uspješan rad i ugodan boravak u Zadru, gradu biskupa Donata i kneza Pavla koji su bili izravno uključeni u mirovnim pregovorima održanim prije 12 stoljeća.