Svoj obračun pak smješta u bogato eruditsko polje, koje obuhvaća širok raspon spoznaja: od filozofskih, socioloških, povijesnih, književnopovijesnih do legoloških (Danko Plevnik je i skovao pojam legologija kao znanost o čitanju).

Pozorniji pratitelj bibliografije hrvatskih književnopovijesnih, lingvističkopovijesnih i teatroloških knjiga zamijetit će, bez sumnje, zanimljivu činjenicu.

On, naime, nije imao ambicije tek implicitna interpretiranja tradicije samim izborom određenih pjesnika i određenih pjesama, nego i jasna ekspliciranja svojih metodoloških smjernica pri izradi antologije te književnoteorijskih i književnopovijesnih artikulacija golema korpusa hrvatske poezije i načina njegove antologičarske redukcije.

Vodnika na području književnopovijesnih odnosno kulturoloških istraživanja.

Usklađeno s Ispitnim katalogom za hrvatski jezik obrađena sva područja ispitivanja: provjera poznavanja pravopisa i gramatike hrvatskog jezika te književnoteorijskih i književnopovijesnih znanja, vještina pismenog izražavanja i čitanja s razumijevanjem.

Ne zanimaju ih povijesti tekstova koje u istom književnom razdoblju pokazuju određene strukturne sličnosti, nije im toliko stalo do proučavanja književnih razdoblja, stilskih formacija, dakle književnopovijesnih segmenata u kojima se oblikuju slični žanrovski oblici, ne bave se uvjetima nastanka pojedinih žanrova, stilova, poetika, ali ni povijesno⠀ kulturološkim kriterijima u periodizaciji.

Nakon Danteove De vulgari eloquentia, koja je bila prvom skicom književne povijesti, Crescimbenijev je nastup prvi u nizu književnopovijesnih intervencija koje će uslijediti.

Osim na usustavljivanju prepoznatljivih romantičarskih književnopovijesnih koncepata i principa naglasak je na analizi internacionalnih sličnosti i razlika, kao i na heterogenosti pojedinih nacionalnih romantičarskih kultura.

Spoznaje o njoj obogaćene su opsežnim pregledom povijesnih događaja, političkih okolnosti, demografskih kretanja u proteklim stoljećima, a posebno relevantnim opisima književnopovijesnih i povijesnojezičnih podataka i procesa.

Pandži ć je doista površan, neupu ć en, pretenciozan i beznadno sklon politiziranju i ideološkoj instrumentalizaciji književnopovijesnih č injenica.

Sudjelovala na više od 60 - tak znanstvenih i stručnih medievističkih, slavističkih i književnopovijesnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu (Bugarska, Engleska, Francuska, Italija, Litva, Mađarska, Makedonija, Njemačka, Poljska, Slovačka, Slovenija, Španjolska).

(N) i romantičar (n) i realist Kompleksnost Gogoljeve poetike možda najviše dolazi do izražaja pri pokušaju da se njegovo stvaralaštvo ugura u neku od književnopovijesnih ladica.

Ako dakle u razli č itim stvarala č kim fazama nalazimo i romanti č ke i realisti č ke elemente, ne zna č i li to da Gogolj nije ni romanti č ar ni realist, pa bi zapravo trebalo tragati za takvom poeti č ko-stilisti č kom pozicijom koja nadilazi logiku binarnih književnopovijesnih (stilskoformacijskih) opozicija.

Po edukaciji komparatist te talijanist i romanist, Petra č sada u knjigu uvezuje niz književnopovijesnih i književnokriti č kih ogleda.

Bavi se hrvatsko-mađarskim i slovensko-mađarskim književnim vezama, o čemu je objavio više znanstvenih radova te bio urednikom nekoliko književnopovijesnih zbornika u Mađarskoj, Hrvatskoj i Slove-niji.

Osim organizacije književnopovijesne građe, klasifikacije djela i odabira forme, pisanje ovakvoga pregleda otvara i pitanje tumačenja književnopovijesnih podataka.

5 d) Ne znamo ni što se dogodilo s onom podjelom prema kojoj su se u starome Pravilniku jezikoslovni radovi bodovali više od primjerice književnopovijesnih ili teoloških.

U seminaru će se na predlošcima kritičkih, teorijskih i književnopovijesnih tekstova iz korpusa hrvatske književnosti 19. stoljeća proučavati problem važnosti i mjesta kritike i polemike u oblikovanju i autonomizaciji književnog polja.

Međutim, valja, književnopovijesnih razloga radi, reći da novije dijalektalno pjesništvo, za razliku od starije književnosti na čakavskom i kajkavskom jeziku, svoje početke datira na pragu 20. stoljeća.

Kolege koji žele izlagati radove trebaju prijaviti sažetke izlaganja koja moraju obuhvaćati jedan od tri tematska spektra: 1. perspektiva suvremene komparatistike u regiji i šire 2. tema koje se tiču regionalnih književnih polja (književnopovijesnih i teorijskih pitanja te razlaganja o pojedinim autorima) 3. mogućnosti interdisciplinarne suradnje

Općenito ga se drži najboljim poznavateljem hrvatskih književnopovijesnih i književnojezičnih procesa koji su se odvijali na slavonskim prostorima od renesanse do hrvatske moderne. Marijanović je u dva navrata bio predsjednikom osječkog ogranka, uvijek naglašavajući potrebu da Matica bude otvorena svakomu komu je na srcu hrvatska kultura i svakome tko domovinu voli radom.

Ovom prigodom upravo naglašavam riječ " sudbina " s obzirom da se studije dotiču sudbine knjige, književnoga stvaralaštva i autorâ od kojih su mnogi zastupljeni u knjizi doživjeli neprimjereno tumačenje i ocjenu jer su bili " na drugoj strani " - bilo svjetonazorskoj, političkoj, ideološkoj, interesnoj - ili su se jednostavno nekomu važnom i moćnom zamjerili (a tih nekih " moćnih " krojitelja kulturnih i književnopovijesnih karata bilo je i bit će u raznim sustavima i režimima).

Međutim pod autoričinu interpretativnu rešetku dolaze i problemi koji se inače rijetko kad nalaze na stranicama sintetskih književnopovijesnih ili pak kazališnopovijesnih pregleda, na primjer problematika obitelji u građanskom simbolističkom kazalištu, kult ličnosti i modeli karizmatske osobnosti u kazalištu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u Čehova i Strindberga itd.

Živi i radi u Zagrebu, autor je velikoga broja književnopovijesnih i povijesnih rasprava, članaka, prikaza, osvrta i samostalnih povijesnih djela.

A glede praktične provedbe književnopovijesnih načela (od kojih je kulturnopovijesno ponajvažnije), Aleksandar Flaker upozorio je na prvi uvjet znanstvenog rada uopće: na svladavanje gradiva.

Danas se, ipak, može o tome razmišljati opuštenije: na temelju širih književnopovijesnih iskustava, znamo da je težnja racionalizaciji umjetničkih postupaka pojava vrlo svojstvena modernoj umjetnosti i ideal mnogih umjetničkih škola od postromantike do avangarde.

Dinamiku književnopovijesnih zbivanja autori ne opisuju niti utjecajem ÂťvelikihÂŤ na ÂťmaleneÂŤ, niti dijakronijom i morfologijom književnih vrsta, niti sinkronim ili zakašnjelim autorskim poetikama.

No, najveća je prednost ovakvoga motrišta što pruža mogućnost da se dinamika književnopovijesnih procesa pokuša opisati iznutra.

Jakošić, G. Ä evapović), skromnih književnopovijesnih pregleda, kao što su Forkove Crtice do nešto cjelovitijih književnopovijesnih studija kakve piše Pavić.

Usredotočivši se u prethodnoj knjizi na život i rad Ljubomira Marakovića te zašavši dublje u područje katoličke književnosti, autoru Lončareviću nametnula se ideja o potrebi obrade fenomena katoličke književnosti, koji će upozoriti na nužnost i vrijednost daljih istraživanja i pojedinačnih književnopovijesnih usustavljivanja.