Čovjek je pozvan na služenje (kao što govori prorok Izaija) da bi Gospodnje spasenje moglo zasjati

Prorok Izaija poručuje da se nakon svega truda koji je Bog uložio u svoj narod, taj narod izrodio u vinjagu.

Kao što kaže danas prorok Izaija u prvom čitanju: " Bog moj bijaše mi snaga. " I zato je s Njime sve moguće.

Crkva neprestano naglašava ono što je već davno i prorok Izaija nagovijestio (a ponovit će to posebno evanđelist Matej: 8,17): »On slabosti naše uze i boli ponese.« Tako Crkva promatra Isusa u časovima kad se ispunjava djelo spasenja: On je za nas trpio, umro na križu, pokopan i konačno uskrsnuo od mrtvih.

To je svečano i utješno Božje obećanje koje nam prenosi prorok Izaija.

Starozavjetni prorok Izaija to će izraziti riječima čežnje: »Rosite nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću« (Iz 45,8 a).

Prorok Izaija prorekao je da će mesija biti potomak kraljeva davida.

Prorok Izaija spada među velikane Starozavjetnih proroka 8. stoljeća.

Prorok Izaija je bio veoma odan Bogu i njegovim zapovijedima, koje kraljevi često nisu slušali, ni prihvaćali.

Izaija kaže: Sluga moj pravedni, opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Prorok Izaija naviješta novog Mesiju, Isusa Krista.

Trojica ljudi iz današnjih čitanja koje Bog poziva na osobitu službu - prorok Izaija, apostol Pavao i apostol Petar - spoznaju dvije stvari: da su grešni ljudi i da Božjoj riječi koja ih grešne poziva treba vjerovati.

Kao što kaže prorok Izaija: Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka. (Izaija 40,8)

Sedam i po stoljeća prije nego su evanđelisti napisali povijest Isusova života i rada, predgovor im je dao prorok Izaija kad je pisao pismo prognanicima u Babilon.

Po njemu se ostvaruje ono vrijeme o kojem prorok Izaija govori: »Narodi će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove.

Na njega sam svoga duha izlio, on će donijeti pravo narodima. Prorok Izaija svraća pozornost na pravog čovjeka Božjeg poslanika.

Poštovana braćo i sestre, u Božjoj riječi koju smo slušali, prorok Izaija opisuje Onoga kojeg smo prihvatili kao Uzor svoga života i Spasenje svoga bića: Isusa Krista, Sina Božjega.

U jednomu od čitanja ove korizme čuli smo što prorok Izaija u pogledu pravednosti kazuje:

Molimo danas zajedno da, kako kaže prorok Izaija: tko god nas (vjernike) vidi, prepozna da smo sjeme što ga Gospodin blagoslovi. Amen.

Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.« I prorok Izaija potvrđuje da je Gospodin onaj koji solidno gradi i učvršćuje mir.

Statistika pokazuje da su u lekcionaru psalmi najzastupljeniji, a od ostalih SZ knjiga prorok Izaija se sa 83 odlomka najčešće pojavljuje u misnom lekcionaru, dok je knjiga proroka Obadije jedina knjiga koja nije zastupljena u lekcionaru.

Majčinstvo Crkve je odraz brižne ljubavi Boga, o kojoj govori prorok Izaija: Kao dječaka kojega tješi njegova mati,/tako ću vas ja tješiti./U Jeruzalemu ćete se vi utješiti (Iz 66,13).

No već prorok Izaija naviješta da će Bog oko sebe okupiti ljude iz svih naroda da budu jedan jedinstven Božji narod.

Na to nas potiče i prorok Izaija: Jao onima što nadu u konje polažu te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuć s uzdanjem u Sveca Izraelova, i od Jahve savjeta ne tražeć (Iz 31, 1).

Naš dragi prorok Izaija iz prvog čitanja, čije smo tekstove slušali kroz cijeli Advent i Božićno vrijeme, pošao je korak dalje.

Za sebe kaže da je »glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji kako reče prorok Izaija«.

Ali ponajviše, potrebna je analiza srca kako se kult ne bi pretvorio u vanjski obred, kako kaže prorok Izaija kada kaže da Bog mrzi prinose i žrtve.

O njemu je neprestano razmišljala, a jednog dana ukazao joj se Gospodin baš onakav kakva ga vec u Starom zavjetu opisuje prorok Izaija: »Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.

Kakvo je to djelovanje, možda nam najbolje opisuje prorok Izaija u današnjem prvom čitanju: Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi.

Prorok Izaija danas nam govori o Sluzi patniku koji, bez razloga osuđen i prezren, bijaše ubijen i za grijehe naše proboden.

O tomu posebno svjedoči prorok Izaija, koji nam govori o silnoj žudnji čovjeka i svega stvorenja za otkupljenjem koje će dati nove snage i novi putokaz čitavom svijetu.