10.06.2013 9:28// knjizevnost Borba protiv misli.

Dok je Kafka posjeo knjizevnost na sam Olimp, kad se filozofija 20. stoljeca raspadala u vlastitom socijalnom reformatorskom trulezu, kotrljajuci se apsolutistickom nizbrdicom sve do samog dna danasnje liberalne kaljuze.

I upravo je Vuk Hrvatima velikodusno (dobronamjerno?) sugerirao da bi trebali uzeti cakavsko narjecje kao sluzbeno Vjerojatno da lakse obrazlozi kako je citava knjizevnost, kultura, jezik te na kraju i narod i podrucje juzne Dalmacije sa Bokom, Hercegovine, Like, Primorja, Bosne, Slavonije, Vojvodine (gdje se govori stokavskim narjecjem) SRPSKO?

Na kraju uzimi u obzir svu rodoljubnu knjizevnost na podrucju Hrvatske i usporedi koliko je bilo rodoljubnih pisaca-komunista koji sus e zalagali za obnovu hrvatske drzavene nezavisnosti, pak ces vidjeti da je pljuvanje po kostima hrvatske mucenicke Antine Generacije jedna prostacka i nepodnosljiva igra s nasim zivcima.

Gledajte ovako, oni moraju uciti sve predmete kao i mi obicni gradjani kao npr. matematiku, hrvatski jezik i knjizevnost, kemiju, strani jezik i vjeronauk naravno.

Okušaji iz političke fiziologije književnosti, URL: http://deenes.ffzg.hr/ bmikulic/Knjizevnost/(s daljnjim bibliografskim uputama).

Imaš pravo kad tvrdiš: > Maturanti ne poznaju nacionalnu knjizevnost i povijest ali ipak nešto znaju a to je da su Držić i Gundulić hrvatski pisci, možda si ih to ti uspio naučiti prije nego si otišao u zemlju blagostanja, a vretio se opet u ovu, koja ti ne valja.

tomislave, na brzaka je splitski izraz. oli to nisi zna? oklen si ti tomislave? iz vukojeb citya? na ovoj stranici se trebas divit slikama a ne trazit tekst koji ce dobit nobelovu nagradu za knjizevnost. ala jesi se me snerva.

Npr poznavati grcku mitologiju, stare kulture, lijepu knjizevnost, povijest,... Za konzumiranje rocka pozeljno je to sve neznati.

Mario Suško doktorirao je na Državnom sveučilištu New Yorka, a od 1993. godine predaje knjizevnost i jezikoslovlje na Nassau Com.

Onda sve ovo spada na knjizevnost.

Srpski jezik i srpska kultura za vrijeme turaka nije ni postojao (postojale su gusle, epsko pjevanje), niti srpska knjizevnost, niti srpska kultura.

Knjizevnost nije samo skup napisanih simbola, nego jezicna sintaksa i semantika.

I dok se normalni civilizovani svet poput Nemaca i Austrijanaca (dve nezavisne drzave) se ponose sto govore istim jezikom (da li uopste spominjati Spanjolski jezik i celu Juznu Ameriku) bez obzira na dijalekticke (drzvano-politicke) kulturoloske i socijalne razlike, oni bogate svoj govorni i pisani jezik i knjizevnost, (bez obzira da li pisac dolazi iz Buenos Aires, Cilea ili Madrida) dok dijalekticke razlike medju njima uzimaju kao primer bogatstva svoje kulturne bastine, pri tome cuvajuci upravo dijalekticke osobenosti za naredne generacije sto je duznost svakoga kome je stalo do svog maternjeg jezika.Naravno nikome nepada napamet da da daje revizionisticke izjave i da proglasava svoj maternji jezik stranim (samo zato sto u svom prefiksu jezik nema dovoljno jak nacionalni predznak) Nije mi jasno kako se usudjuje da izjavi da Srbi i Hrvati ne govore istim jezikom?

kome treba Ingrid, jaca, ilineki drugi poznavaoci, ne moze s eengleski nauciti preko noci... sta vam je ali da njima trebaju dnevnice i zarada, to je to... boli nju neka stvar za hravatsku... a toliko imamo ljudi s svrsenim engleskim/fonetika, gramatika, retorka, knjizevnost /, itd... nezna ingrid ni, ne bi sa do tome ali sta se moramo sramotit, spradcina, braco drga... uzmite nekoga iz jezicke gimnazije i to je to... pa da imamo vrtic tamo bolje je od ovih baba ingrig, Jace... kakav sad engeski, cuj sad?

Zarana ga je zaokupljala knjizevnost, a Dostojevski i Tolstoj najjače su na njega utjecali.

E moj narode, navalila ova juzina pa sam zbog atmosferskih neprilika za dva dana unaprijed pomaknuo objavu rezultata. odmah da kazem, prisiljen sam dodijeliti dvije nagrade umjesto jedne, i to u kategoriji povijesnog i u kategoriji aktualnog traca. naime oba su zavrsila u uzoj konkurenciji i naprosto me odusevila pa se nisam mogao odluciti. prvi je fantastican, onaj o aralici i bratu povjesnicaru koji mu je prikupljao podatke za morlacku trilogiju. to vam na faksu nikad nitko ni u kojoj situaciji nece reci, a kritika uporno sere o arhivskom radu knjizevnika ivana, drugim rijecima laze, stvara iluziju neumornog trudbenika koji je tokom olovnih godina guslao u zadarskom arhivu, a zapravo je drkao kurac. istodobno za tog brata povjesnicara nitko ziv ne zna. podsjeca me to na epizodu samuela becketta na dvoru jamesa joycea, kojem je isto tako po pariskim bibliotekama i arhivima skupljao gradju i informacije za finnegans wake. kritika i u ovom slucaju sere, o joyceovoj nepreglednoj erudiciji, ali presucuje male irce koji su kopali. i ostade zamalo nas samuel posve anoniman da se nije otrgnuo, odjebao jamesa i posvetio se svojim tekstovima. drugi trac je jos fantasticniji, onaj o milani vukovic runjic i zdravku zimi. totalno sam odvalio na taj podatak. stovise, svrnuo sam paznju na sexopolis u globusu koji prije nikad ne bi ni pogledao. a kad tamo, zena otvoreno govori o svemu, malo u formi nacelne rasprave malo pak u rubrici pitanja i odgovori, cijelo vrijeme, i ne posustaje, a teme koje vrti su razvod, bracna kriza, prevara. jedino me sad jebe jer ne znam gdje bih mogao pogledati prijasnje nastavke buduci da stvar ocito nije nova. takodjer nije mi jasno sto ce biti sa izdavackom kucom vukovic runjic, hoce li ostati samo vukovic ili samo runjic. tu je i treci trac koji sam dobio kuvertiran mailom od pticara, ali ne mogu ga objaviti jer se tice jedne moje bivse neostvarene ljubavi pa sam u direktnom sukobu interesa i trac zato nije u konkurenciji, ali je dobar tako da mu dodjeljujem nagradu publike. to bi bilo to. dobro, predjimo na zavrsni dio svecanosti. za pocetak, umjesto plakete, dobitnike protivno svim svojim uvjerenjima o tome da ne zelim trajno favorizirati bilo koga na blogu, uvrstavam u rubriku tajnih celija knjizevnog terorista, koju ovom prilikom i otvaram. a o stvarnim nagradama dogovorit cemo se mailom. nudim stosta. - 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - utorak, 21.02.2006. Obavijest citateljima (4) Jedan post u medjuvremenu, dok natjecaj jos traje, nesto kao propagandni blok u pauzi zabavnog teve spektakla. radi se zapravo o limbu, legendarnom kaficu u blizini fera, o kojem sam svojevremeno napisao jedan ogorceni post. ponovo sam poceo zalaziti tamo, ili da kazem tocnije bio sam od nove godine u spomenutoj ustanovi jedno cetiri puta, nakon sto barem sest mjeseci nisam imao namjeru ni prismrditi. u svojim prvim odlascima prosle godine nisam bas bio pokopcao da treba izbjegavati petak i subotu, to jest da se treba preorijentirati na dane u radnom tjednu. tada je limb jedno sasvim ugodno mjesto. e sad zasto o tome na blogu knjizevnog terorista. za neupucene jos jednom. rijec je o birtiji koja je vec usla u knjizevnost. vise puta. ako trebate bibliografiju molim javite mi se u vrijeme konzultacija. - 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - petak, 17.02.2006. Najbolji knjizevni trac Ajmo do kraja. otvaram medjunarodni natjecaj za najbolji knjizevni trac. nije stvar toliko u tzv niskim pobudama koliko u tome da knjizevni tracevi katkad divno otkrivaju pravo lice knjizevnog zivota, i pokazuju upravo ono sto zelim ovim blogom, izmedju ostalog to da stvari nisu bas onakve kako u javnosti izgledaju. o nagradi cemo se dogovoriti mailom, necu zajebati. moj tipo neka bude sljedeci. to je i izravni povod za ovaj post. vidio sam prije nekoliko dana jednog naseg poznatog pisca i jednu poznatu novinarku u gugutavom zagrljaju. stvar bi bila benigna da covjek ne vara zenu s tom novinarkom. buraz mi je potvrdio da je stvar relativno poznata u nasoj knjizevnoj republici, dakle nije mi se pricinilo. u knjizevnom smislu taj je trac predivan jer fantasticno demaskira jednu javno potpuno drugacije percipiranu knjizevnu cinjenicu. do kraja natjecaja otkrivam o kome se radi. u konkurenciju ulaze i povijesni tracevi. takodjer ne mislim samo na neke ljubavne afere i slicna sranja iz storija, nego sve sto nije javno poznato ali se itekako prepricava po kuloarima. posebnu prednost imaju tracevi koji se ne iscrpljuju u goloj vijesti nego imaju i divan razotkrivajuci potencijal. molim kandidate da eventualno i opisu u cemu je demaskirajuci moment prilozenog traca. pozivam dakle sve svoje vjerne ali i slucajne citatelje da se pridruzite ovoj paklenskoj i istinoljubivoj igri. takodjer molim nadobudne pojedince da se suzdrze od zgrazajucih komentara, s obzirom da ih nitko nije natjerao ovamo, u ovu moju jazbinu. - 00:27 - Komentari (22) - Isprintaj - boro vara zoricu? pa to se odavno vec zna... (manistra 17.02.2006. 09:36) a zdravko zima i milana vukovic runjic koji ljubuju tajno a po kritikama jedno drugog tapšu po guzi javno? znas ono, milana napiše štogod pa to zima ovjenca lovorom. i obrnuto. pa ti pjevaj o sukobu interesa... eh. (manistra 17.02.2006. 09:40) Bogme, moju susedu su pojebali gospon poštar kat je imala devet godina.

Knjiga je dobila prestiznu Booker Prize nagradu za knjizevnost prosle godine.

Vikkor Mallansohn i kamen mudraca, ili: sto osim imena spaja Milu Budaka i Milu Milaka Ovaj blog me davno prevazisao, a u to se iz dana u dan iznova uveravam. takodje, slutio sam vise nego sto sam pouzdano verovao da ce jednog dana, ako se dovoljno uznastoji na nekoj vaznoj temi, neko napokon da dopre do sredista problema i kaljuzu nase rasprave pretvori u zlato. ali da prestanem sa prenemaganjem na ekavici, i ozbiljno kazem na sto ciljam. vikkorov komentar ispod donjeg posta savrseno je izrazio ono sto mene cijelo vrijeme jebe u toj nasoj takozvanoj suvremenoj knjizevnosti, i sto sam nisam uspijevao definirati jer sam cinio temeljnu gresku, opisujuci sto sve te knjige, dakle i jergoviceve, jesu, ne uspijevajuci otkriti sto one nisu. ali prvo da navedem taj vikkorov dio. citat. kad se pocne citat stranca ili disgrace, a pogotovu sheltering sky, meni jedan od najdrazih romana, kojeg ni bertolucci nije uspio upropastit, kad se pocne njih citat za razliku od jergovica vi vidite da i pisac istrazuje, da on nije madjionicar nego pise potaknut egzistencijalnim unutrasnjim problemom, a koji nije materijalni, da zaradi i da stekne slavu. da ga muci sta je to u njemu, taj alien, sta ga to tjera, da ga pokusa povratit, izbljuvat pa cak kad to i uspije u nevjerojatnoj disciplini i fokusiranosti koju cin bljuvanja utrobe zahtijeva, da opet nakon olaksanja ostanes s tom svojom mukom, al nekako na ti. knjigom on taj problem hoce rijesit, i redovito ne uspijeva. kao ni mi citatelji, koji se zajedno s njim trudimo, al ne ide. ja to zato citam, zbog te odsutnosti folirancije. to je dakle druga razlika, da na pocetku price ni pisac ne zna kako ce zavrsit, nego samo zna da ga nesto muci. da svedem: bowles ne zna kako ce prica zavrsit, hoce li se i kako rijesit svoje muke. a madjionicari od pocetka kako ce nas zaokrenut, ali citateljima je ta iluzija draga. i sta god nemanja govorio, jergovic je majstor takvog tipa knjizevnosti, a hrvatska i okolica, srbija osobito, skloni su tome. ja to zato cito nisam. cim sam u nekim popularnim casopisima procitao stogod tih jergovicevih prica odmah mi je bilo jasno da on toga moze nabrijat kolko hoces, samo naruci, i da ce se to pusit. mene su zivcirale sve te seobe, deobe, romani reke i slicne epopeje uz vecernju vatru a koje nemaju rusku snagu jer nemaju temu, sto rusi imaju, gotovo na razini eksperimentalnog romana: na pocetku postavimo hipotezu, pa da vidimo sta ce bit. uostalom, uzmite camusovu kugu koja je potpuno racionalna konstrukcija pa usporedite. i u hrvatskoj, tipicno nesvjesnoj, forsira se ta dionizijska, dekorativna linija nasuprot racionalne apolinijske, nasuprot konstrukciji. jerga je tu ko as na jedananaest. nema tu dokaza da on ne valja, da je on kich. citatelji to puse, jer su skloni samozaboravu. kraj citata. excellent, upravo to, o tome se radi vikki, madjionicari dekorateri i epicari uz vecernju vatru, fak i ognjistarci, da ostanemo na nasim primjerima. da se nadovezem na tebe, u svim tim romanima koje izlucne komisije jutarnjeg lista i vebezea mudro odvaguju, kakve u zadnje vrijeme objavljuje gotovo iskljucivo profil jer je, nakon prvog roja okupljenog u eph, na djelu ocevidno nova korporacijska prvobitna akumulacija knjizevnih dusa, gdje kao kod gogolja mrtve vrijede isto koliko i zive, pa tako simultano objavljuju pokojnog fabrija i poletarce, mlade kmetove pune potencijala i nesto manje zivotnih sokova kao sto su kresimir pintaric i tatjana gromaca, dakle ni u ovom novom stadu, kao ni u starom, epehaovom prastadu, nema toga sto spominjes, istrazivanja teme, a alaha mi niti neizvjesnog rasciscavanja egzistencijalnog problema kroz knjizevni tekst. zasto je to tako. pretpostavljam zato jer je taj problem duboko nesvjestan, ili ga, u gorem slucaju, kao kod ante tomica odnosno kresimira pintarica, niti nema u nekom ozbiljnom vidu. sto ce reci da je i nasa, bilo prva bilo potonja knjizevnicka nomenklatura na razini ostatka puka, to jest u blazenoj neproblematicnosti jednog amazonskog plemena. na sto pomalo cilja i nemanja tezom da je sukob crvenih i crnih mozda interna, arbitrarna i stoga neinherentna, jednostavno odrjesiva stvar. i ja sam sklon interpretacijama da se kod nas politicke elite ne smjenjuju, jer su uvijek isti ljudi u klubu, samo se, dok jedni igraju, drugi odmaraju na klupi i obratno. cini mi se da slicno vrijedi za knjizevnost. ideja da se krajnosti negdje dodiruju, kao ognjistarstvo aralicino i toboznji liberalizam jergovicev, pogresna je u samim osnovama jer jednu supstancu naziva dvama razlicitim imenima. naime i aralica i jergovic su ognjistarci, samo sto jedan uz ognjiste gusli a drugi izvodi trikove. u tome je genijalnost vikkorove opaske. nije aralica slucajno za temu romana fukara uzeo jergovica. jer svak pizdi na sebi slicnoga. nije meta prosjakove zavisti car nego drugi prosjak.

Kroz konkretni primjer, upozoravamo na problem svekolikog interneta: ova je vijest u cjelosti kompilirana sa http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/... i http://www.vecernji.hr/... ali nismo je " linkali " jer je na tim adresama garnirana s " novo u vašoj videoteci "... " složite svoje police "... " iznenadi ekipu i postani koktel - majstor " () Kada bi netko kraj mrtvačnice postavio robu na klupe i pola metra od mjesta ispraćaja pokojnika megafonom pozivao kupce, bila bi to velika sablazan... u čemu je razlika i zar se našim marketinškim stručnjacima tako drastičnim primjerima treba slikati potreba za nužnim ljudskim pijetetom?

utorak, 07.02.2006. Tomislav Cadez: " Drustvo za zastitu Filipa Sovagovica " Napravit cu mali izuzetak, mozda ne zadnji put, pa se s papirnate literature prebaciti nacas na elektronicku. radi se o vec notornoj stvari da na webu ima bolje knjizevnosti nego u knjigama, barem sto se domace scene tice, sto je posljedica opet notorne cinjenice da je internet radikalno demokratizirao stvari i omogucio pristup u knjizevni commonwealth svima koji nisu u sistemu. primijetio sam da iako u favoritesima imam pun kurac blogova u posljednje vrijeme sve cesce otvaram najprije drustvo za zastitu filipa sovagovica sto marljivo popunjava tomislav cadez, poznatiji kao recenzent blogova na webu jutarnjeg. tog lika se moze vidjeti u limbu, dapace cini mi se da je jedan od aktivnijih clanova limberske zajednice, a ono sto je pokrenuo na svom blogu je stvar za koju u klasicnoj knjizevnosti obicno treba proci nekoliko desetljeca. radi se o tome da svako toliko neka birtija u zagrebu, rjedje u nekom drugom gradu, postane meeting point za stanovitu ekipu pisaca, glumaca itd. mozda je najpoznatiji slucaj tip top koji je ranko marinkovic u kiklopu transformirao u daj dam, gdje se sve vrtilo oko tina ujevica, a recentniji primjer je gasthaus dvije lipe na tresnjevackoj trznici, gdje se skupljala ekipa ivana slamniga. pa nakon nekog vremena ta birtija udje i u knjizevnost, redovito nakon sto je izgubila svoju privlacnu moc. u posljednje vrijeme takvo mjesto je svakako limb, a cadez je tu napravio presedan izvjestavajaci iz malog birca pokraj fera jos dok su stvari u toku, gotovo svakodnevno, kroz lik i djelo filipa sovagovica, cija je knjiga zalbe iz limba vec usla u hrvatski kanon, sto znaci da ce se za kojih tridesetak godina pojaviti i u citankama. a ti izvjestaji su cisti prvoklasni fiction, to jest beletristika, bolje od osam desetina onog smeca koje je uslo u konkurenciju za nagradu jutarnjeg. ne sumnjam da cadez nece moci u konkurenciju jutarnjeg, kad jednog dana svoj blog izda kao knjigu, iako je to sto pise totalno odvaljena stvar. prvo, koncept, drugo, posve prirodno prebacivanje iz zanra u zanr, iz diskurza u diskurz, trece, humor, cetvrto, relevantne teme, peto, jedan specifican duh koji mi tako fali kod domacih pisaca. tko je citao ili gledao filipove pticice i druge komade kod cadeza jasno moze osjetiti da je rijec o istoj, kako da kazem, poetici. kad se sjetim one otuzne logorejicne knjige marinka kosceca koju sam nedavno citao, tek tad u kontrastu posebno jasno vidim koliko ih je cadez sve prejebao. jasno da ovo pisem bez ikakvih zadnjih misli i da mi ne pada na pamet ovako privuci likovu paznju ne bi li me ovaj recenzirao na jutarnjem, kao sto sam primijetio da mnogi teze pa se u tu svrhu i sluze raznim prozirnim i poluprozirnim trikovima. razlog je vrlo jednostavan. zapravo me opasno boli kurac ko ce sta napisat ili mislit o ovom blogu, ionako ga ne pisem zbog javne promocije ili tzv statusa u blogerskoj zajednici. jer ta utrka za statusom, kao i svaka druga, vec primijetio sam ulazi u fazu gadnih devijacija, gdje neki sasvim prosjecni likovi vaze za neupitne zvijezde. zanimljivo cadez jos nije upao u taj star sistem iako ima jedan od najboljih blogova i unatoc tome sto pise recenzije na jutarnjem. mozda zato sto pise blog za inteligentne, a ne za subinteligentnu masu. kao npr tomic svoje romane.

Blizi se dodijela Booker Prize, jedne od najuglednijih nagrade za modernu knjizevnost.

Da.Uglavnom Francuska knjizevnost, ali ne pretjerano.

Dogodi mi se koji put da me pitaju zasto se bavim znanstvenom fantastikom (ono: komparatist, ozbiljna knjizevnost, otkud sad tu SF).

Knjizevnost bi trebala biti nesto posebno, trebala bi biti neokaljana takvim knjigama.

Ti cak niti ne shvacas koliko si uzak, sto se nekome tko je studirao knjizevnost ne mnoze dogoditi.

5. obozavam hrvatski jezik.. imam namjeru ga jednog dana studirati... kad zavrsim gimnaziju.. mozda se jos predomislim... ipak imam jos godinu dana da razmislim o buducem zivotu studenta.. obozavam knjige, osobito poeziju... knjizevnost ukupnu...

Tada je sva renesansna i knjizevnost prosvjetiteljstva, dakle bas onoga razdoblja u kojemu je nastao istocni grijeh Hrvata, i u kojemu nema napisanih djela autora pravoslavne vjere; djelo Srba.

Ukoliko bi se za neku knjigu moglo reći da je " punk tematike ", odnosno punk knjizevnost, iliti punk lektira, koju bi neminovno trebao svaki punker, ne samo pročitati, nego i imati u malom prstu, onda je to svakako ova nova Glišićeva knjiga, " Deca Ulice ", podnaslovljena kao " Ludi Englez ", koju je objavio u suradnji s David Stone-om, američkim mulitimedijalnim umjetnikom.

Ako je ovo level hrvatskog književnika onda je hr knjizevnost u totalnom kurtzu.