Naslijedio ga je Valija, koji je Galu Placidiju vratio u Ravennu 417. godine, gdje se ona pod pritiscima svog polubrata Honorija udala za Konstancija.

Značajni rimski povjesničar Amijan Marcelin spominje da je car pokopan u svome mauzoleju te navodi i krađu grimiznog vela s njegova groba u vezi s jednom spletkom na dvoru Konstancija II., iz čega se razabire da Dioklecijanov grob oko godine 360. još nije bio opljačkan i izbačen iz mauzoleja.

Nemogućnost da se zaustavi neobuzdano prolijevanje krvi Konstancija je koštala 30 000 vojnika, a Magnencija 24 000. No, dok je zakonitu caru ostalo još 50 000 boraca, za protucara jenovaj poraz značio gubitak 2/3 njegovih snaga i najavio je konačan slom.

Od sredine 317. pa do početka 318. godine starorimska kovnica Siscija iskovala je tri emisije konsekracijskih polufolisa u spomen na careve Maksimilijana, Konstancija I. i Klaudija II.

Interesantna je procentualna zastupljenost pojedinih vladara u numizmatičkom materijalu polufolisa kovnice Siscija (Polufolisi prve emisije): 50 % materijala polufolisi su Maksimijana, oko 30 % polufolisi Konstancija I. te oko 20 % polufolisi Klaudija II.

U tome smislu zanimljiva je pripovijest o čudesnoj aklamaciji Konstancija od strane Magnencijeve vojske.

Crkveni povjesnici Sokrat i Sozomen zabilježili su da je nakon bitke kod Murse, grada koji doduše oba spisatelja smještaju u Galiju i kamo bi Magnencije poslije poraza bio pobjegao, protucar okupio vojnike u nakani da ojača njihovu srčanost i dobije potvrdu njihove odanosti, no dok je stajao na povišenu tribunalu, oni nisu u jedan glas kao augusta aklamirali njega, već na čudesan način protiv svoje volje samo Konstancija, što je uzurpator protumačio kao loš znak i smjesta se povukao u najudaljenije dijelove Galije.76 U nešto starijemu Sokratovu prikazu ne nalazi se kršćanska interpretacija, ali je ona prisutna kod Sozomena on se u svojoj crkvenoj povijesti doduše oslanjao na Sokrata jer kaže da je " Magnencije iz toga dokučio kako mu od Boga nije bilo dosuđeno da caruje ".

Teoretski, mogla bi postojati još tri nepoznata polufolisa kovnice Siscija: polufolis Konstancija I. iz druge emisije te polufolisi Maksimijana i Klaudija II. iz treće emisije.

Konstancija, kći kralja Konstantina, je dala izgraditi veliku baziliku na Agnezinu grobu u Via Nomentani u Rimu.

Numizmatička je zbirka prikupljena nakon Drugoga svjetskoga rata, a među vrijednim novcima je 14 srebrnih denara iz Siska (imperatora Dioklecijana, Maksimilijana i Konstancija I.) te skupni nalaz splitskih bagatina (13. - 14. st.), koji su 1962. g. nađeni u Trilju kod Sinja.

Bitka kod Murse je u propagandnim svjedočanstvima, što nije nimalo čudno, bez ikakve razlike označena kao sjajan uspjeh pobjedničkoga Konstancija na čijoj je strani u svakome pogledu bilo pravo, jer je istupao kao jedini nositelj zakonite carske vlasti i zaštitnik vladajuće dinastije.

Niti RIC, niti druga autoru dostupna literatura ne navodi novac Konstancija I. te emisije.

Stanislav Kovačević sve je ponovio pod zakletvom, što su potrvrdili njegov brat Pavao i majka Konstancija, i time potvrdili sve što je pop Mesić pisao u svom pismu biskupu.

10 Popnete li se Križnim putem na brdo Kružak pred Vama je crkvica sv. Konstancija (10) zaštitnika od malarije zbog koje su stoljećima umirali često i mladi stanovnici ovog mjesta i okolice.

... da najveći skupni nalaz starog novca potječe iz Čentura kod Kopra gdje je 1935. godine otkriveno 3.378 brončanih folisa careva tri tetrarhije na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće - Dioklecijana, Maksimilijana, Konstancija, Maksencija i Konstantina.

U nakani da osigura leđa u slučaju novoga perzijskog napada, ali i ojača položaj vlastite dinastije, Konstancije je 15. ožujka 351. u Sirmiju cezarom proglasio bratića Klaudija Gala, sina Julija Konstancija, polubrata Konstantina I.

Tu usporedbu iznijeli su arijanski povjesnici u trenutku kad se zaoštrio sukob između arijanske homejske i pravovjerne strane, uzdigavši značaj bitke kod Murse u želji da participiraju u pobjedi cara Konstancija, tada već preminuloga pobornika arijanstva.

Ovo najbolje potkrepljuje Julijan u svome panegiriku kad, uspoređujući Konstantina i Konstancija, jasno daje prednost sinu čiju pobjedu proglašava važnijom.

Bitka kod Murse (1. dio) Kršćansko tumačenje prema kojemu je Konstancije, doživjevši viziju u boju protiv Magnencija kod Murse, postao pandan Konstantinu, dovelo je naposljetku i do predodžbe kako je borba između Konstancija i Magnencija bila ujedno i borba između kršćanstva i poganstva.

Omiljen tip novca, srednje denominacije, cara Konstancija II bio je onaj gde je na reversu prikazivan car sa dva zarobljenika.

Posle smrti Konstansa 350. godine, ovaj novac je kovan i za Konstancija Gala.

Njezin je otac bio budući aragonski kralj, Petar III., a majka Konstancija unuka cara Fridriha II.

Rimski su ga vojnici u Galiji 360. proglasili za cara, a smrt Flavija Julija Konstancija 361. godine samo je potvrdila tu odluku vojske.

Po naređenju Konstancija II ovaj tip novca kovan je i za cezare Konstancija Gala i Julijana.

Na naličju novčića je slika nećaka Konastanina Velikog, Konstancija koji je vladao od 337. do 361. godine poslije Krista.

Najveći je broj ulomaka rimske keramike (datirane od 1. do 4. stoljeća), a posebno treba izdvojiti posudu neuobičajenog, amforasto-vretenastog oblika s malenom ručkom, deset komada rimskog novca careva Gordijana III, Valerijana, Kvintilija, Aurelijana, Maksimijana, Licinija I., Maksimina II., Krispa, Konstancija II. i Teodozija I. te izvrsno sačuvanu pisaljku (stylus).

Njoj u čast je u Rimu podignuta velika bazilika nad njezinim grobom a donatorka je bila Konstancija, kćerka cara Konstantina.

Za razliku od Konstancija II koji je kao reversnu predstavu na svom novcu najviše koristio prikaz Konjanika u padu, njegov brat Konstans prednost je davao sceni na kojoj je prikazana Galija usmerena ka pobedi.

Sedam kovnica i to sve u zapadnom delu carstva, emituje ovaj novac za Konstancija II a za Gala samo jedna i to Tesalonik.

U Borku se nalaze ostatci ville rusticae odnosno stambeno-gospodarskog objekta u kojemu su pronađena dva podna mozaika, a u njegovim temeljima novčići cara Konstantina i Konstancija iz IV. st.