- Biograd se prvi put spominje sredinom 10. stoljeća u dijelu Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvu, ali prema prapovijesnim te antičkim ostacima, a koji se čuvaju u Arheološkoj zbirci Zavičajnog muzeja u Biogradu, očito je da je naselje postojalo znantno prije.

Vjerojatno su neki simpatizirali Sanadera (nikad u Partiji, brat svećenik, a sad odjednom milijuni na tajnim računima), kao što su neki prije toga simpatizirali Franju Josipa, Sforze, Karla Velikoga, Marka Aurelija, Deng-xsiaopinga ili Konstantina Porfirogeneta - i kao što će za sto godina netko simpatizirati kineskog predsjednika Hrvatske, a netko ruskog gradonačelnika Zagreba.

Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine.

Prva verzija Konstantina Porfirogeneta primjenjuje na podrijetlo Hrvata model doseljenja, ali ističući bizantsko vrhovništvo nad tim doseljenjem iskazuje ideologem kontinuiteta, staru bizantsku vlast vrjednuje više od novouspostavljene hrvatske.

Kada se onda učinilo da sjeverni Hrvati nemaju osim imena nikakve veze s Hrvatima u Dalmaciji i da je samo ta jednakost imena dala povoda za tvrdnju da južni potječu od sjevernih (Franjo Rački) i da cjelovit južnoslavenski kontinuum hrvatskih govora ne dopušta pretpostavku o zapadnoslavenskim doseljenicima među narodom, koji njima govori (Vatroslav Jagić), zabacile su se vijesti Konstantina Porfirogeneta i počele se smatrati nehistorijskima (Tadija Smičiklas).

To nam je poznato iz pisanja Konstantina Porfirogeneta, bizantskoga cara iz 10. stoljeća.

No, Mandićev nekritički pristup i skoro naivna vjera u često protuslovne starije izvore (« De Administrando Imperio »Konstantina Porfirogeneta, Ljetopis popa Dukljanina, Orbinijevi spisi), kao i pozdanje u problematične tekstove poput« Pacte convente », učinili su dio njegova opusa ne samo zastarjelim, nego i nepouzdanim.

Dubrovnik je već u 9. stoljeću bio utvrđen grad s lukom i značajnom mornaricom, kada je, prema tvrdnji bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta, mogao izdržati petnaestomjesečnu opsadu Saracena s mora 866. godine, a nešto kasnije brodovljem sudjelovati u bizantskoj opsadi Barija.

Jednako tako povijesna istraživanja o etničkoj pripadnosti Zahumlja u ranom srednjem vijeku potpuno pobijaju tvrdnju Konstantina Porfirogeneta o srpskom karakteru Zahumlja u 10. stoljeću.

Po podacima iz zapisa bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta koji su očito pretjerani saznajemo da je hrvatska vojna moć u X. stoljeću zasigurno bila velika.

Brela se prvi put spominju oko 950. godine na grčkom jeziku pod imenom " Beroyllia ", u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta " O upravljanju carstvom ", kao jedan od četiri utvrđena grada stare općine Neretve (Pagania).

Nepobitno na to ukazuje i djelo Konstantina Porfirogeneta (prijevod Moravcsik Gy. 1950.) iz sredine 10. stoljeca, u kojem se navodi da su Madjari naselili krajeve preko Dunava, ali i medjuprostor izmedju Dunava i Save.

Dukljanin je, naime, zabilježio noviju verziju kojom prikazuje drugačije odnose građana prema prošlosti od cara Konstantina Porfirogeneta.

U doba Konstantina Porfirogeneta (959), Neretvanska se oblast sastojala od tri županije na kopnu: Rastoka, Makra i Dalena, i od četiri otoka na moru: Brača, Hvara, Korčule i Mljeta. 8) Tada se u Primorju spominju četiri utvrđena grada: Makar, Brela, Oštrog i Labčanj. 9) Neretvanska krajina bila je samostalna oblast Crvene Hrvatske, koja je u prvim stoljećima nakon doseljenja priznavala kao i druge oblasti Crvene Hrvatske, vrhovnu vlast vladara Sjeverne ili Bijele Hrvatske. 10) Na čelu Neretvanske oblasti bio je judex, princips ili dux, tj. sudac, knez ili vojvoda. 11) Neretvani ulaze u povijest kao gusari. 12) Zbog gusarstva, toga svoga glavnog zanimanja, Neretvani su se dugo opirali kršćanstvu, pa su stoga i dobili ime Pogani, a njihova se zemlja prozvala Poganska.

Ime Bosna se prvi put spominje u X vijeku u dijelu Bizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta, i to kao geografski pojam.

Prvi put ga se spominje 950. godine u djelu De administrando imperio bizantskog cara i povjesničara Konstantina Porfirogeneta.

Prvi spomen naziva Brela potječe od Konstantina Porfirogeneta koji u svom djelu " O upravljanju carstvom " oko 950. godine spominje naziv BEROYLLIA kao jedan od četiri utvrđena grada stare Paganije.

U gradiću možemo pronaći tragove Rimljana, a spominje se i u zapiscima Konstantina Porfirogeneta kao glavni grad i utvrda tadašnje hrvatske Paganije.

Prvi se put spominje sredinom 10. st. u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta.

Za ljetopis Zmajević koristi Orbinijevo Kraljevstvo Slavena, Ljetopis popa Dukljanina, kroniku Tome Arhiđakona te povijesne radove Konstantina Porfirogeneta, Ivana Lučića Luciusa, Tomka Mrnavića i drugih pisaca.

Uzme li se u obzir da su upravo u Lici, prema riječima Konstantina Porfirogeneta, postojali ostaci Avara, te da je taj kraj bio podređen upravi bana (funkcije s očitom avarskom tradicijom), mogli bismo pomišljati na postojanje granice na Zrmanji u vrijeme prije Aachenskog mira.

Povijesno je veoma znakovito svjedočenje cara Konstantina Porfirogeneta da su Hrvati sklopili sporazum s papom Agatonom g. 679. da neće napadati druge narode.

Djelo Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio/O upravljanju carstvom prvobitno je bilo planirano izdati s novim hrvatskim prijevodom grčkoga izvornika, jednako tako sa suvremenim komentarima; s novim hrvatskim prijevodom careva teksta trebalo je paralelno tiskati i grčki tekst kao i na engleskom jeziku novi hrvatski prijevod.

Kasniji tragovi takvog mogućeg bizantskog utjecaja mogli bi se tražiti u vijestima Konstantina Porfirogeneta ο Heraklijevoj ulozi u doseljenju Hrvata i Srba, kao i ο ulozi njegova djeda Bazilija I. u postavljanju vladara pojedinim slavenskim narodima što su od njega primili kršćanstvo.

Vijest Konstantina Porfirogeneta ο ugovoru dalmatinskih gradova sa slavenskim kneževima u zaleđu (u vrijeme cara Bazilija I.) otkriva i imena Travunjana i Zahumljana.

Prema zapisanoj legendi bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta (oko 640. godine), Hrvati su se doselili pod vodstvom braće čija su imena: Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo i Hrvat i s dvjema sestrama Tugom i Bugom, te su se naselili južno od gorja Velebita, u porječju Zrmanje i Cetine do mora, a u unutrašnjost do Duvanjskoga polja.

Konstantina Porfirogeneta, koji u popisu hrvatskih županija navodi i županiju " Berbera ".

U protekle dvije godine teme festivala bile su Vis - Utvrda kroz stoljeća, a prošlogodišnje izdanje pod naslovom Viški boj bilo je u znaku viških pomorskih bitaka iz 1811. i 1866. Ove je godine program posvećen hrvatskom imenu Visa koji se prvi puta spominje sredinom X. stoljeća u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvom u obliku Ies da bi se 997. godine otok Vis u djelu mletačkog povjesničara Ivana Đakona označio kao jedini hrvatski otok od velikih srednjedalmatinskih otoka.

Jukić tumačeći naziv Zahumlje poziva i na Konstantina Porfirogeneta i na Mavra Orbinija i na Matiju Petra Katančića: Zahulmci zovu se od brda Hlum nazvanog; i inače u slavenskom jeziku Zaholmci zovu se i oni, koji za brdom (holmom), kad je brdo poveće, obitavaju (...)

Prema pisanju cara Konstantina Porfirogeneta, »Hrvati su se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleli svetom Petru...« Budimo i mi danas toj zakletvi vjerni