- Biograd se prvi put spominje sredinom 10. stoljeća u dijelu Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvu, ali prema prapovijesnim te antičkim ostacima, a koji se čuvaju u Arheološkoj zbirci Zavičajnog muzeja u Biogradu, očito je da je naselje postojalo znantno prije.

Vjerojatno su neki simpatizirali Sanadera (nikad u Partiji, brat svećenik, a sad odjednom milijuni na tajnim računima), kao što su neki prije toga simpatizirali Franju Josipa, Sforze, Karla Velikoga, Marka Aurelija, Deng-xsiaopinga ili Konstantina Porfirogeneta - i kao što će za sto godina netko simpatizirati kineskog predsjednika Hrvatske, a netko ruskog gradonačelnika Zagreba.

Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine.

Prva verzija Konstantina Porfirogeneta primjenjuje na podrijetlo Hrvata model doseljenja, ali ističući bizantsko vrhovništvo nad tim doseljenjem iskazuje ideologem kontinuiteta, staru bizantsku vlast vrjednuje više od novouspostavljene hrvatske.

Kada se onda učinilo da sjeverni Hrvati nemaju osim imena nikakve veze s Hrvatima u Dalmaciji i da je samo ta jednakost imena dala povoda za tvrdnju da južni potječu od sjevernih (Franjo Rački) i da cjelovit južnoslavenski kontinuum hrvatskih govora ne dopušta pretpostavku o zapadnoslavenskim doseljenicima među narodom, koji njima govori (Vatroslav Jagić), zabacile su se vijesti Konstantina Porfirogeneta i počele se smatrati nehistorijskima (Tadija Smičiklas).

To nam je poznato iz pisanja Konstantina Porfirogeneta, bizantskoga cara iz 10. stoljeća.

Porfirogeneta da Zadar " već bijaše " kad je Rim osnovan pa mu odatle i ime potječe.

No, Mandićev nekritički pristup i skoro naivna vjera u često protuslovne starije izvore (« De Administrando Imperio »Konstantina Porfirogeneta, Ljetopis popa Dukljanina, Orbinijevi spisi), kao i pozdanje u problematične tekstove poput« Pacte convente », učinili su dio njegova opusa ne samo zastarjelim, nego i nepouzdanim.

Dubrovnik je već u 9. stoljeću bio utvrđen grad s lukom i značajnom mornaricom, kada je, prema tvrdnji bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta, mogao izdržati petnaestomjesečnu opsadu Saracena s mora 866. godine, a nešto kasnije brodovljem sudjelovati u bizantskoj opsadi Barija.

Jednako tako povijesna istraživanja o etničkoj pripadnosti Zahumlja u ranom srednjem vijeku potpuno pobijaju tvrdnju Konstantina Porfirogeneta o srpskom karakteru Zahumlja u 10. stoljeću.

Po podacima iz zapisa bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta koji su očito pretjerani saznajemo da je hrvatska vojna moć u X. stoljeću zasigurno bila velika.

nema dakle nikakve dileme da je Imota postojala u svojoj upravnoj funkciji prije Porfirogeneta, pače od samih početaka hrvatske neodvisnosti i pokrštavanja.

Brela se prvi put spominju oko 950. godine na grčkom jeziku pod imenom " Beroyllia ", u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta " O upravljanju carstvom ", kao jedan od četiri utvrđena grada stare općine Neretve (Pagania).

Porfirogeneta, poznat pod nazivom De administrando imperio, koji govori o Hrvatskoj tog vremena (npr. govori o ratovima Hrvata i Bugara, gdje su Bugari " poubijani svi od Hrvata ")...

Nepobitno na to ukazuje i djelo Konstantina Porfirogeneta (prijevod Moravcsik Gy. 1950.) iz sredine 10. stoljeca, u kojem se navodi da su Madjari naselili krajeve preko Dunava, ali i medjuprostor izmedju Dunava i Save.

Dukljanin je, naime, zabilježio noviju verziju kojom prikazuje drugačije odnose građana prema prošlosti od cara Konstantina Porfirogeneta.

za povijesni početak uzima se 1830. godina, ali u pripremnu fazu računa se napoleonovo razdoblje, ausrtijska vlast nad dubrovnikom, dopuštenje ćirilice kao pisma, osnivanja škole i dovođenje u dubrovnik popa đorđa nikolajevića. ovaj je, osim škole, svoje ideje širio preko lista " Srbsko-Dalmatinski Magazin ", preporodnog glasila. njegova je zasluga prepisivanje i krađa mnogih arhivskih dokumenata kojima je dokazivao tezu o dubrovačkim književnicima kao dijelu srpske književne baštine: ' Spisatelji dubrovački koi su Srbskim jezikom, a talianskim slovima pisali ', a tu je sve dubrovačke pisce strpao u srpsku književnost, nazivajući ih " Srbljima zapadne crkve ". oslanjajući se na vukove teorije i porfirogeneta kao jedini povijesni izvor, stanovnike dalmacije, dubrovnika i boke proglasio je srbima: " Mi smo ovejani čisti srbi.

U doba Konstantina Porfirogeneta (959), Neretvanska se oblast sastojala od tri županije na kopnu: Rastoka, Makra i Dalena, i od četiri otoka na moru: Brača, Hvara, Korčule i Mljeta. 8) Tada se u Primorju spominju četiri utvrđena grada: Makar, Brela, Oštrog i Labčanj. 9) Neretvanska krajina bila je samostalna oblast Crvene Hrvatske, koja je u prvim stoljećima nakon doseljenja priznavala kao i druge oblasti Crvene Hrvatske, vrhovnu vlast vladara Sjeverne ili Bijele Hrvatske. 10) Na čelu Neretvanske oblasti bio je judex, princips ili dux, tj. sudac, knez ili vojvoda. 11) Neretvani ulaze u povijest kao gusari. 12) Zbog gusarstva, toga svoga glavnog zanimanja, Neretvani su se dugo opirali kršćanstvu, pa su stoga i dobili ime Pogani, a njihova se zemlja prozvala Poganska.

Porfirogeneta, Hrvati su za cara Heraklija (610 641) kao saveznici Bizanta u ratu s Avarima osvojili ondašnju Dalmaciju, gdje su se trajno naselili.

Ime Bosna se prvi put spominje u X vijeku u dijelu Bizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta, i to kao geografski pojam.

Prvi put ga se spominje 950. godine u djelu De administrando imperio bizantskog cara i povjesničara Konstantina Porfirogeneta.

Prvi spomen naziva Brela potječe od Konstantina Porfirogeneta koji u svom djelu " O upravljanju carstvom " oko 950. godine spominje naziv BEROYLLIA kao jedan od četiri utvrđena grada stare Paganije.

Porfirogeneta i spominje se već u 10. st. kao sjedište Rastočke župe u sastavu ranosrednjovjekovne Neretvanske kneževine-Paganije.

U gradiću možemo pronaći tragove Rimljana, a spominje se i u zapiscima Konstantina Porfirogeneta kao glavni grad i utvrda tadašnje hrvatske Paganije.

Prvi se put spominje sredinom 10. st. u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta.

Za ljetopis Zmajević koristi Orbinijevo Kraljevstvo Slavena, Ljetopis popa Dukljanina, kroniku Tome Arhiđakona te povijesne radove Konstantina Porfirogeneta, Ivana Lučića Luciusa, Tomka Mrnavića i drugih pisaca.

Uzme li se u obzir da su upravo u Lici, prema riječima Konstantina Porfirogeneta, postojali ostaci Avara, te da je taj kraj bio podređen upravi bana (funkcije s očitom avarskom tradicijom), mogli bismo pomišljati na postojanje granice na Zrmanji u vrijeme prije Aachenskog mira.

Nevjerojatno bi bilo da je to objekt manje ruralne sredine, kad već postoji u vrijeme Porfirogeneta.

Novija istraživanja nalaze i mozaik iz doba bizatskog cara Konstatina Porfirogeneta.

Povijesno je veoma znakovito svjedočenje cara Konstantina Porfirogeneta da su Hrvati sklopili sporazum s papom Agatonom g. 679. da neće napadati druge narode.