Dubrovački kroničar Giacomo di Pietro Luccari (1551 - 1615) je zapisao u svom djelu Copioso ristretto degli annali di Ragusa, da se u vatikanskoj »Konstantinovoj« dvorani nalazi portret maćehe zadnjeg bosanskog kralja Stipana Kotromanića, kraljice Katarine Vukčić Kotromanić (1424? - 1478).

No u vezi kraljeva i njihova podrijetla, bosanska vladarska porodica Kotromanića rodom je iz hrvatskih krajeva - Broda na Savi (po Šišiću) ili Kutine (po Wiki).

Isto tako, ban Borić, bosanski vladar, nesumnjivo je slavonskog podrijetla, iz Broda na Savi (predak Kotromanića i Berislavića), dakle po podrijetlu nije iz Bosne Malo mi je nedosljedno Hrvatinića zbog podrijetla zvati Hrvatom, a ove gore navedene Bošnjanima iako su i oni ne-bosanskog podrijetla.

da, imali su neum i hercegovinu, ali to je bilo u doba kad su bili na vrhuncu... počeci dubrovačke republike sežu u 13 stoljeće, a počeci njenog širenja su vezani za kupnju stona i poluotoka pelješaca, koji su kupljeni od bosanskog bana stjepana kotromanića i srpskoga kralja stjepana dušana...

Te iste 1459. godine 1. travnja mladi despot oženi se kćerkom pokojnog despota Lazara i despotovice Jelene Branković, i tako se na srpski prijesto popela poslednja dinastija Kotromanića, odnosno njen poslednji izdanak.

Kotromanića deblokiranja grada u studenom 1345. godine, u lipnju sljedeće godine kralj Ludovik I. je sa 30 tisuća vojnika bezuspješno pokušavao pomoći i morao se povući, nakon čega se i Zadar zbog nestašice hrane, nakon šestomjesečne opsade morao predati Veneciji.

Udovica Stjepana Tomaša Kotromanića, kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, uspjela je preko Kupresa i Dubrovnika pobjeći u Rim, gdje je i umrla 1478. godine, a grobnica joj se još može vidjeti u crkvi Santa Maria in Aracoeli na Kapitolu.

U vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I poznati su srebrni denari bosanskih banova; Stjepana II Kotromanića (1322. - 1353. god.) i Stjepana Tvrtka (1353. - 1377.) Stjepan Tvrtko postao je kralj Bosne (1377. - 1391.) i kralj Hrvatske i Dalmacije 1385. godine.

Kad su se 1992. birali zastava i grb BiH, upravo je HDZ predlagao zlatne ljiljane Kotromanića za simbol zemlje, Srbi su bili izričito protiv (a govore da je Tvrtko Srbin), a muslimani ni vrit ni mimo, ali na kraju su ipak prihvatili i ljiljani su izglasani hrvatskim i muslimanskim glasovima.

U ranijoj prošlosti je bilo pokušaja povezivanja za vrijeme bosansko/srpsko/hrvatskog kralja Tvrtka I Kotromanića, ali tri religije su bile glavni kamen spoticanja u to doba (katolička, pravoslavna i \ " patarenska \ ").

Kotromanića, uzevši od Šubica, Završje (područje s tri velika polja: Glamočkim, Livanjskim i Duvanjskim).

Filip Kalimah, biograf ugarskog kralja Vladislava Jagelovića (1440. - 1444.), zabilježio je govor izaslanstva bosanskog kralja Tvrtka II Kotromanića na ugarskom dvoru:

Kotromanića, dana 15. kolovoza 1332.: "... ban Stepan.... veke... veru... verovana ".

Povratak Sabora u Split bio bi referenca i na onaj Duvanjski iliti Dalminiumski, zapravo Dalmatinski, pa bi postalo jasnije da je Hercegovina prirodno hrvatsko zaleđe, i da Sabor i ostatak hrvatske države moraju štititi konstitutivna prava Hrvata u hrvatskoj Bosni hrvatskih Kotromanića.

Od kraja XV st. nastavlja se utvrđivanje, 1386. u tvrđavi je bila zatočena hrvatsko - ugarska kraljica Marija i njezina majka Elizabeta, žena hrvatskog-ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca i kći bosanskog bana Stjepa Kotromanića.

Niti na novcima Stjepana II Kotromanića, niti na njegovom pečatu....

- hum (zahumlje) ima svog poznatog kneza još u prvoj polovici 10. st. - Mihajlo Višević-on nosi titulu priznatu od pape i od bizantskog cara - dux Chulmorum - Hum ima svoja upravna i sudbena tijela - Shod (skup uglednika koji su participirali u vlasti zajedno s knezom), Sudbeni stol humskog kneštva - Hum je tada poznati politički faktor na zapadnom Balkanu, Bosna se tek počinje formirati - znamo i za Mihajlove nasljednike, humske knezove, gotovo kroz cijelo 12. i 13. st., u 14. st. nakratko je u vlasti Šubića a onda dolazi pod upravu Stjepana Kotromanića, gdje ostaje nekih 20 - ak godina, kada dolazi u ruke Anžuvinca Ludovika, da bi od 1380 ih bio ponovno pod upravom bosanske krune.

Prema tome prvi bosanski novci jesu novci bana Šubića a ne novci bana Stjepana Kotromanića, kako se to do sada držalo.

Kotromanića) i još jednu kćer (udanu za Pavla I.

U vlasništvu Kotromanića ostalo je sve do dolaska Turaka.

Anžuvinca i kćerka bosanskog bana Stjepana Kotromanića, a izradio ju je zlatar Francesco di Antonio da Sesti iz Milana od 1377. - 1380. godine, zajedno s Andrijom Markovim iz Zagreba, Petrom sinom Blaževim iz Rače te Stipanom Pribčevim i Mihovilom Damjanovim.

Ukrašena je reljefima s biblijskim prizorima o Isusovu prikazanju u jeruzalemskom hramu i o sv. Šimunu i povijesnim prizorima iz tadašnjeg doba (ulazak kralja Ludovika u Zadar, ban Pavao Šubić sa ženom, kraljica Elizabeta sa kćerkama, smrt Stjepana Kotromanića).

Ta će mu i pokojni ćaća u vrime Tvrtkovo (1353 1391.), vrime Kotromanića pa i njegov ćaća u vrime Šubića?

Pomaknuta povijest bosne Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Dubrovnik i Županiju organizirala je predavanje iz ciklusa " Bošnjački identitet ", ovaj put na temu " Bosanska dinastija Kotromanića ".

Obiteljsko stablo bosanskog plemstva Kotromanića je osobna karta Bosne.

Ajmo nastavit ovo moje šetuckanje dok mi se da odat cek cek ovo triban litretat, stvarno mirita. ne samo zato šta je ovo crikva Sv. Šime koja je dobila to ime od dana odkad se u njon cuvaju moci tega sveca (ranije je bila crikva Sv. Stjepana).. triba napomenit onima ca su zaboravili (da nerecen ca nisu znali) da se u ton crkvi nalazi jedna puno lipa pozlacena srebrena škrinja u kojon je uz relikvije sveca i kruna hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete (cer Stjepana Kotromanića a žena Ludovika Anžuvinca).

Nasljednici Stjepana Tvrtka Kotromanića bili su već slabiji vladari, te je njihova vlast počela skoro slabiti.

U posljednjem tekstu danas Jašo se pita " Zar krunidbeno i grobno mjesto bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića nije najvrijednije kulturno-historijskog naslijeđe? k omentarišući raspored novca vlade FBiH, gdje se ne spominje Visoko.

U blizini je kraljevski grad Bobovac s mauzolejem bosanskih vladara, a mjesto Kraljeva Sutjeska je bilo prijestolnica banova i kraljeva Kotromanića.

U većini je jezik nazvan slavenskim imenom, uz manji broj izuzetaka: u nekoliko njih je pismo, a možda i jezik nazivan srpskim (dio povelja Kotromanića, nastalih pod utjecajem srpske kancelarije), te hrvatskim (na latinskom, u jednoj povelji bana Stjepana Kotromanića).