" Rodjen je u Panoniji oko godine 969. Primivši krštenje, okrunjen je godine 1000. za ugarskog kralja.

Bio je osobni kapelan hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II..

Godine 1358. u sakristiji franjevačke crkve u Zadru sklopljen je mir između hrvatsko - ugarskog kralja Ludovika i Mletačke republike.

Istovremeno, u Visokom se pojavljuje Tvrtko II. kojem se 1415. bješe izgubio svaki trag, koji uz podršku Kosača, Osmanlija i ugarskog kralja dolazi po drugi put na bosansko predstolje.

Podržavao je politiku hrvatsko-ugarskog kralja Karla I.

Poslednji hrvatski kralj je bio Petar Svacic koji je poginuo 1097 godine u borbi protiv ugarskog kralja Kolomana.

Gorjani se prvi puta spominju godine 1244. u jednoj darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV.

Koprivnica je dobila ime po rječici Koprivnici koja se spominje u listinama hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II.

Crkva sv. Ivana Krstitelja prvi put se spominje u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Emerika iz 1200. godine.

Brojni Tvrtkovi nasljednici u idućih sedam desetljeća nisu uspjeli prevladati feudalno rastrojstvo u Bosni, stalne upade hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda sa sjevera i Osmanlija s jugoistoka.

U potonjim je razdobljima trg promijenio nekoliko naziva krajem 18. stoljeća se naziva Paradnim trgom, zatim Glavnim, a od 1898. preimenovan je u Trg Franje Josipa u čast 50. obljetnice vladavine austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja.

Ime su odabrali po uzoru na Red zmajskih vitezova hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda iz 1408. godine, koji se također bavio znanošću i kulturom, a prvotno su njegovi članovi bili uglavnom Hrvati.

U vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I poznati su srebrni denari bosanskih banova; Stjepana II Kotromanića (1322. - 1353. god.) i Stjepana Tvrtka (1353. - 1377.) Stjepan Tvrtko postao je kralj Bosne (1377. - 1391.) i kralj Hrvatske i Dalmacije 1385. godine.

U vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Matijaša Korvina (1458. - 1490), poznati su novci bosanskih kraljeva Stjepana Tomaša (1443. - 1461.) Stjepana II Tomaševića (1461. - 1463.) i Nikole Iločkog (1471. - 1477.).

Filip Kalimah, biograf ugarskog kralja Vladislava Jagelovića (1440. - 1444.), zabilježio je govor izaslanstva bosanskog kralja Tvrtka II Kotromanića na ugarskom dvoru:

Tekst Nagodbe dovršen je u prosincu 1867. U međuvremenu raspušten je Hrvatski sabor jer je, uz obrazloženje da dogovor o hrvatsko-ugarskim odnosima još nije postignut, odbio poslati svoje predstavnike u ugarski parlament u povodu krunidbe Franje Josipa za hrvatsko-ugarskog kralja, a koja je na simboličkoj razini označila kraj sukoba Beča i Pešte.

Ferdinand je za ugarskog kralja bio okrunjen još za očeva života, 1830. godine.

Prema podrobnim analizama, koje sam proveo na drugom mjestu, proizl azi da su nakon smrti hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana njemački car Henrik V. i Mletačka Republika, pokušali uništiti hrvatsko-ugarsku državnu zajednicu pod slabašnim Kolomanovim sinom Stjepanom, ali da im to nije uspjelo osim što su Mleci osvojili cresko otočje i još ponešto, a da je njemačko carstvo osvojilo kopneni dio do Rječine.

Dio njih se još u 14. stoljeću naselio među Poljičane u službi tadašnjeg hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca pa su ih zato domaći poljički didići i zvali Ugričići.

Naime, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. gradovi dotad slobodne općine Vinodol 1225. godine potpadaju pod vlast krčke vlastele, no slobodni seljaci nisu željeli postati kmetovi, pa su izbili brojni sukobi koji su završili donošenjem spomenutog zakona.

Od kraja XV st. nastavlja se utvrđivanje, 1386. u tvrđavi je bila zatočena hrvatsko - ugarska kraljica Marija i njezina majka Elizabeta, žena hrvatskog-ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca i kći bosanskog bana Stjepa Kotromanića.

Čini se da su Turci namjeravali, ili su mu samo obečavali da će ga postaviti za ugarskog kralja, da kao njihov vazal vlada kada zauzmu Ugarsku.

Ta politika laviranja na tri strane našla je odziva i kod ugarskog plemstva, pa su ga na saboru u Požunu 1621. godine izabrali za ugarskog kralja.

Po smrti Ugarskog Kralja 1382. godine izbijaju nemiri na podrucjima dalmatinske obale, te Kralj Tvrtko koristi tu priliku i šalje Bosansku vojsku u taj dio Dalmacije, te preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno sa otocima i pripaja Bosni Split, Trogir, Šibenik, zajedno sa otocima Bračom, Korčulom i Hvarom... jedino ne pripaja Dubrovnik i Zadar, koji se tada nalazio pod vlascu Venecije, čime Država Bosna postaje daleko najmoćnija država na Balkanu.

Anđela, treća Elizabeta, kći hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V., četvrta Ana, kći bugarskog cara Georgija Tertera I., a peta Simonida, kći cara Andronika II.

O kulturnoj baštini i našim sponama, krunidbi Kolomana za hrvatsko-ugarskog kralja u Biogradu i dalje, da se ne ponavljamo.

U Hrvatsku su došli 1208. godine na poziv hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II., te u Topuskom osnovali cistercitsku opatiju.

Bilo je to u doba biskupovanja Filipa (1247. - 1262.), bliskog suradnika hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV, koji je podupro gradnju Medvedgrada.

Riječ je o prvom dijelu izložbenog projekta Kninske vladarske zadužbine kojom se obilježava 900. obljetnica krunjenja hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana.

Čika je dobila na upotrebu crkvicu sv. Marije (ante portam Bellatae), porušila je i sagradila novu trobrodnu crkvu koja je bila posvećena god. 1091. Početkom 12. st. dograđeni su zvonik i kapitul sredstvima hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana.