Poveljom kralja Ferdinanda II učenici isusovačkoga kolegija dobivaju 1633. građanska prava i povlastice koje su imali članovi akademije ili sveučilišta u Grazu, Beču i drugdje u Europi.

DUJMA Ova crkva se javlja u dokumentima iz vremena kralja Matijaša Korvina 1472. i 1528. u vrijeme kralja Ferdinanda u potvrđivanju pravice gradu Senju.

Nikola III (1488. - 1534.) je od kralja Ferdinanda I dobio pravo kovanja srebrnih ugarskih filira19. U vrijeme Ferdinanda I, Nikola Zrinski kovao je denare, groše i talire u svojoj kovnici u Gvozdanskom.

Na današnji dan 1836. godine poveljom kralja Ferdinanda I osnovan je u Pleternici ceh obrtnika koji omogućava pleterničkim obrtnicima organizirati mješoviti ceh pleterničkih obrtnika i njima spadajućih sela Sulkovaca, Frkljevaca,

Elizabeta je rodila jednoga sina, kome dade ime Alfonz, a koji će oca naslijediti na kraljevskome prijestolju, i jednu kćerku po imenu Konstanciju, koja će se udati za kastilskoga kralja Ferdinanda IV.

U 15. stoljeću žive ovdje mali domaći plemići s različitim nadimcima: od Dedine reke (de Deeynareka) Petroča i Grapski, Grgur i Grapski napustili su selo pred Turcima pa 1544. godine traže u Beču od kralja Ferdinanda I. da im potvrdi pravo na posjede Djedinu Rijeku, Draganjce, Usivce, Brestovce i oba Bilača.

No čini se da je bilo nekih nejasnoća oko vlasništva ili se bivši vlasnici posjeda Čanjevo ponovno pokušavaju domoći nekadašnjeg vlastelinstva jer iste godine nalazimo ispravu kralja Ferdinanda kojom potvrđuje Gjuri, Franji i Stjepanu Špirančiću vlasništvo njihove plemenšćine, a uz ostale nabraja i Čanjevo u Križevačkoj županiji (Chyano in Crisiensis... comitatibus).

Dosta se moj pokojni i ja napatismo muke i natrošismo novca da otmemo Susjed i Stubicu rukama razbojskih velikaša koji su na prijevaru od novoga kralja Ferdinanda ishodili darovnice.

Iako je riječko Sveučilište osnovano 1973. godine, povijest visokoga školstva u Rijeci počinje 1633. godine kada su poveljom kralja Ferdinanda II. učenici Isusovačkog kolegija dobili prava i povlastice koje su imali članovi akademije ili sveučilišta u Grazu, Beču i drugdje u Europi

Naročito to vidimo iz potvrdnice kralja Ferdinanda I. od 20. maja god. 1561., kojom je ova gornja isprava potvrdjena i u kojoj se porodice Jerebićke, Ratkovrske i Cerovskovrske ubrajaju k rodu Jerebića.

Nemoćan da zainteresira kralja Ivana za svoj naum, Kolumbo je otišao u Španjolsku, nedavno ujedinjeno kraljevstvo kralja Ferdinanda II.

Jedan od lijepih primjera ovog novog shvaćanja je i duikat kovan za španjolskog kralja Ferdinanda II Katoličkog (1452 - 1516).

a sam krsto frankopan je poginuo 1527. godine nažalost u građanskom ratu koji je izbio jer je hrvatska izabrala za kralja ferdinanda habsburškog, a slavonija, kao i ugarska, ivana zapolju...

Shakespeareov predložak s brojnim likovima reduciran je samo na likove Prospera i Mirande, oca i kćeri, koji u svojim zaranjanjima u imaginarne svjetove spominju ili igraju ostala lica iz »Oluje«: sina napuljskog kralja Ferdinanda, nakaznoga roba Kalibana, zračnoga duha Ariela...

U Cetingradu 1527. godine učestvuje u biranju hrvatskog kralja (Ferdinanda I.

Grad brinjski, odkad ga Vuk zanemari, padne doista s mnogim i drugimi gradovi frankapanskimi u ruke kralja Ferdinanda i pod njegovu njemačko-vojničku upravu, te bude pridružen tako zvanoj primorskoj krajini, a stavljen pod kapetaniju senjsku.

O tome, uostalom, svjedoči i činjenica da Sv. Ivan Zelina, među prvima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, 1838. godine dobiva povelju kralja Ferdinanda u kojoj odobrava osnivanje Plemenitog velikog ceha svetoivanjskog.

Intervenirala je i u uspostavljanju mira između aragonskog kralja Ferdinanda i Jakova, njegova nećaka koji ga je htio maknuti s prijestolja.

Zar sa silnim Andrijom Batorom, prijateljem i štićenikom kralja Ferdinanda, komu je bio u rukama najviši sud?

Poveljom kralja Ferdinanda II. od 31. srpnja 1633. godine učenici Isusovačkog kolegija dobivaju građanska prava i povlastice koje su imali članovi akademije ili sveučilišta u Grazu, Beču i drugdje u Europi.

Kada Krštofor sin Anžov umre, dodje za vrieme njegova maloljetna sina Nikole, uprava grada brinjskoga pod Krštoforova brata Vuka, koji je kod kralja Ferdinanda izradio, da mu je taj grad i darovan.

Riječ je, kako i u podnaslovu stoji, o romanu iz hrvatske povijesti 16. vijeka, u kojem tematski okvir čine nesuglasice hrvatskih velikaša oko izbora kralja Ferdinanda Hasburškog i kralja Ivana Zapolje (3. dio romana Vuci).

Već spomenuti dubrovački dominikanac, Blaž Nikolić-Nikola, bio je prvi biskup Otočke biskupije, a imao je redom još četiri nasljednika, sve do 1535. godine kada je za vladanja kralja Ferdinanda I dokinuta Otočka biskupija Od 1461. - 1534. bilo je imenovano pet otočkih biskupa.

Hrvatskoj se tada sili pridruži pomoć novo izabranoga (1527.) dalm. hrv. slav. kralja Ferdinanda I., da se zajednički štiti hrvatska domovina, ovo predzidje kršćanstva.

Pet godina kašnje (1563.), t. j. godinu dana prije smrti kralja Ferdinanda I., navode se Modruše kano krajiški grad uz Cetin, Slunj, Drežnik, Ogulin, Brlog, Otočac, Brinje, Senj, Rieku i Trsat. 11) Grad je dakle Modruš spadao u onaj red tvrdjava, koje su hrvatske granice od Une do primorja opasale i branile.

Takvo će stanje navesti kralja Ferdinanda da 4. rujna vrati Jelačiću čast bana koju mu je bio oduzeo.

U ispravi kralja Ferdinanda II. spominje se da je kaštel u Ivancu sagrađen iz ruševina stare križarske crkve.

Uvaživši potanko i promotrivši pomnjivo pravo, kojima je isti naš prejasni kralj s rečenom svojom suprugom, prejasnom gospođom kraljicom, potpuno i dovoljno potkrijepljen da dobije ugarsku kraljevinu nasljednim pravom, osobito pak krepošću više nepobitnih ugovora, koje smo mi temeljito razgledali, pročitali i proučili, i najposlije krepošću izbora dne 16. prosinca prošle godine po zakonima kraljevine ugarske u saboru staleža i redova iste kraljevine, a u gradu Požunu, valjano i zakonito obavljenog i proglašenog, pa uzevši na um također tolike milosti, potpomoći blagodati kojima, između tolikih kršćanskih vladara, samo njegovo posvećeno kraljevsko veličanstvo nas i kraljevinu Hrvatsku evo već više godina milostivo darivaše i od bijesnih Turaka branijaše da nas njihovo bjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravovjerne i države kršćanstva, te kako je isto kraljevsko veličanstvo druga nebrojena dobročinstva nama podijelilo i osobitom svojom darežljivošću oko svih naših prava nastojalo; zato pristajemo smjerno i sa štovanjem na pravedno i pošteno zahtijevanje gospode poslanika, te danas prije ručka i dok još bijasmo na tašte, bivši u našem saboru, svi i pojedini u dobri čas jednodušno i jednoglasno izabrasmo i primismo, učinismo, ustanovismo, proglasismo i po ulicama proglasiti dadosmo gore imenovanog prejasnog gospodina kralja Ferdinanda za našega i cijele ove slavne Kraljevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i naravnoga kralja i gospodara, kao što i spomenutu prejasnu gospođu kraljicu Anu za našu i cijele Kraljevine Hrvatske pravu, zakonitu, nedvojbenu i naravnu kraljicu i gospodaricu, kao što ih i po glasu ovoga lista izabiramo, priznajemo, činimo, ustanovljujemo, proglašujemo i poštujemo ova veličanstva za naše, kako je rečeno, kralja i gospodara, kraljicu i gospodaricu, a sve to putem, načinom, pravom, običajem, svečanošću koliko mogosmo i možemo, morasmo i moramo boljom, usrdnijom i uspješnijom.

Darovnica kralja Ferdinanda I. za Hrvatsku (Zagreb, 1906.);

Zrinski je od kralja Ferdinanda za svoje ratne zasluge dobio Međimurje i grad Čakovec.