S jedne strane našli su se vitezovi kraljice Elizabete, spremni za nju dati život, a s druge strane vitezovi poljskog kralja Vladislava Jagelovića.

Na početku bitke obje strane su uvjerene u pobjedu, ali kako bitka odmiče jasno je da vojska kralja Vladislava polako gubi.

Ali kad car Friderik takodjer u Hrvatskoj i Ugarskoj sve više privrženikah zadobije, iznevjeri se Vitovec slaboj Katarini i stavi se takodjer pod snažna krila carska, koj ga imenova njemačkim baronom, a kao privremeni vladar Hrvatske, darova mu čitavu županiju zagorsku sa svimi gradovi celjskimi u toj županiji; dočim je Jan Vitovec jur prije (g. 1453) dobio od kralja Vladislava grad Greben u županiji križevačkoj, a godine 1457 i banom hrvatskim postao.

Novi gospodar trakoštjanski, grof zagorski i ban hrvatski Jan Vitovec grebenski, kao što se bijaše iznevjerio svojoj gospodarici Katarini, tako preokrene doskora, po smrti kralja Vladislava zaštitnika careva, i naprema caru Frideriku svojom vjerom, te se stavi pod zaštitu kralja Matijaša.

Od sjevernih otoka bio je još jedini Krk slobodan u rukama knezova Frankopana, no i njega zauzeše lukavi Mlečani prevarom 22. II. 1480. Za vlade ug. - hrvat. kralja Vladislava II. mnogo se je radilo 1510. - 1512., da se od Venecije oslobode osvojeni dijelovi Hrvatske i Dalmacije, no do rata nije došlo.

Filip Kalimah, biograf ugarskog kralja Vladislava Jagelovića (1440. - 1444.), zabilježio je govor izaslanstva bosanskog kralja Tvrtka II Kotromanića na ugarskom dvoru:

Kako se plemstvo odlučilo za češkog kralja Vladislava Jagelovića, počeo je Maksimilijan rat u kojem je ubrzo oslobodio austrijske posjede što ih je svojedobno osvojio Matija Korvin, među njima i Beč, te Bečko Novo Mjesto.

Hans Burgkmair portretirao je 1525. kralja Vladislava II.

Vojujući iz prvine sretno kao buntovnici proti caru i proti ugarskoj vladi, kasnije uzpokoreni po Ivanu Hunjadu i Franji Talovcu, dodjoše u milost kralja Vladislava posmrtnoga, svoga rodjaka, te nastaviše svoja nasilja i okrutničtva po svih stranah kuda dopiraše njihova vlast.

Za svoga nasljednika posvetio je žičkog jeromonaha Arsenija. " " Srpski arhiepiskop Arsenije podsticao je tadašnjeg srpskog kralja Vladislava da prenese tijelo Svetoga Save iz Trnova u Srbiju.

Uslied svečane nagode, učinjene medju Ivanom Korvinom i stališi ugarskimi i hrvatskimi prilikom izbora novoga kralja Vladislava, dobi Ivan Korvin uz ogromna imanja u Hrvatskoj i Ugarskoj, na temelju darovnice kralja Matijaša, sve gradove celjske u Zagorju, zajedno s naslovom vojvode opavskoga, liptovskoga i slavonskoga i bana trojedne kraljevine.

Ovotjedni specijaliteti Vjerojatno najpoznatiji opis gozbe na izmaku srednjeg vijeka je onaj koji opisuje veliki banket koji je u čast izaslanika hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava I.

Gotovo pola metra snijega okovalo je livadu Vugrinščak, no to nije spriječilo jake snage grofova Celjskih da osmu godinu zaredom, predvođeni vojskovođom Ivanom Vitovcem, odnesu pobjedu protiv vojske poljskog kralja Vladislava Jageloviča.

Kod poljskoga kroničara Ivana Długosza zabilježeno je da su Hrvoje i njegova supruga Jelena Nelipčić svojom nazoščnošću proslavili viteški turnir priređen u Budimu 1412. u čast poljskoga kralja Vladislava II., na kojemu su se hercegovi ljudi, za koje se kaže da su bili " visoka i vitka stasa " (altae et procerae staturae), istakli kao " okretni i srčani " (strenui et animosi). [ 3 ]

Svojevrsnu kulminaciju srednjovjekovne državnosti Slavonija doživljava za kralja Vladislava II Jagelovića, kada se po prvi put u kraljevskom naslovu ističe i Slavonija (iza Dalmacije i Hrvatske), povlastice slavonskog plemstva prvi put se popisuju u dodatku kraljevskog zakonika (1492), a kralj 1496. svečano odobrava Kraljevini Slavoniji, koju naziva štitom ili predziđem Ugarske, pravo da na bojnim zastavama i službenim pečatima koristi vlastiti grb s prikazom kune (njihov drevni znamen) između dviju rijeka iznad kojih je Marsova zvijezda.

Nisu se zadržavali i sudeći po izvorima toga doba, načinili su manju štetu, ali su u Bugarskoj izazvali potpunu pomutnju, koja se dodatno pogoršala smrću cara Ivana Asena II. u lipnju 1241. Kada je Bugarska postala tatarski vazal, ugled kralja Vladislava se smanjio, i vlastela je opet počela negodovati.

U bitki kod Varne osmanske snage su 1444. godine porazile kršćansku vojsku hrvatsko-ugarskoga kralja Vladislava I.

Jučer je na Vugrinščaku, petu godinu za redom, uprizorena bitka kod Samobora koja se dogodila 1441. godine, a vodila se između celjskih grofova i vojske poljskog kralja Vladislava Jagelovića, za nasljedstvo prijestolja, nakon smrti Fridrika II.

Senjani odpremiše u svojoj nevolji njekog Juru Senjanina u Budim, da moli kralja Vladislava za pomoć.

Medjutim bijaše Jan Vitovec u podpunoj milosti kod kralja Vladislava posmrtnoga, kao ban i glavni kapitan vojske hrvatske. (Capitaneus Generalis exercitus Regni Slavoniae).

Godine 1508. udade se po drugikrat višespomenuta Beatrica za razuzdanoga Jurja, krajiškoga župana braniborskoga i nećaka kralja Vladislava, koj stade po svom razsipnom načinu upravljati imanja Korvinova.

Ludovik je nazvan po svom stricu Svetom Ludoviku, a bio je najstariji sin Karla Roberta Anžuvinca i Elizabete, kćeri poljskog kralja Vladislava i sestra Kazimira Velikog iz dinastije Pjastovića restaurirane dinastije u Poljskoj.

Dr fra Dominik Mandić nadopunjava ovo što je rečeno i navodi da su se ugarski opservanti jako opirali bosanskim franjevcima i odluci generalnog kapitula u Asizu 1514. Uza sve to kapitul je kobaški samostan dosudio Bosancima, najviše pod utjecajem bule Cupientes Nikole V koju je u ovjerovljenom prijepisu prikazao bosanski vikar fra Ante Jezerčanin, pa i uslijed preporu ke ugarsko-hrvatskoga kralja Vladislava II (Franj.

Valja spomenuti i braću Halapiće koji su predstavljali Kamičak na izboru hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića.

Svi su oni još jednom podsjetili na događaj iz 1441. godine kada su se na Pepelnicu 1. ožujka kod Samobora, na području današnjeg Domaslovca, u borbi za prijestolje sukobile vojske kraljice Elizabete i poljskog kralja Vladislava Jagelovića.

Četri su iz vremena kralja Žigmunda, između 1428 i 1436. Zlatnik kralja Vladislava Jagiello I. iskovan je u Hermannstadtu (današnji Sibiu) 1441. Pet preostalih primjeraka iskovani su u kraljevstvu Matije Korvina i izvanredno su očuvani, kao da i nisu bili u uporabi.

Više od polovice gradiva čine darovnice obitelji Frankopan te spisi s tim u vezi (npr. isprava o uvođenju u posjed i suglasnost kralja Vladislava Jagelovića za darovanje posjeda Koschicza.

Tragajući za Josipovićevim motivima, ludo bi bilo misliti da je možda skladatelj skladbe Ars Diaboli zavirivao u nacionalnu povijest, da je štogod načuo o Bijeloj Hrvatskoj ili da ga je ganula sudbina zajedničkoga poljskog i hrvatskog kralja Vladislava I.

Uprizorenje ovog događaja podsjetnik je na povijesnu bitku u kojoj su se sukobile snage kraljice Elizabete i poljskog kralja Vladislava Jagelovića.

Kako i kada su oni stekli Osijek, nije poznato, iako nama sumnje da je to bilo prije navedenoga spora. 1454. (3. svibnja) Posredstvom hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava I. okončana je sudska parnica između slavonskih velikaša Nikole Iločkog i Ivana Koroga, gospodara grada Osijeka. 1454. (19. svibnja) Slavonski velikaš Nikola Iločki izdao je u Osijeku ispravu o sklapanju ugovor između Ivana Koroga i Ladislava Levanjskog.