Priča o Kopačkom ritu počinje puno ranije, konkretnije 1699. godine kada se darovnicom ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda l. osniva gospodarstvo koje sustavno upravlja područjem Kopačkog rita. od tada do danas parkom su gospodarili različiti vlasnici, od Habsburgovaca preko Karađorđevića do Mađarskog narodnog muzeja.

Na prvi dan jeseni 1669. godine, diplomom rimskog cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I., zagrebačka ja Isusovačka akademija dobila status i povlastice sveučilište ustanove, što je značilo da je smjela podjeljivati sve akademske časti, a njezini su studenti uživali posebnu zaštitu

Nekoliko godina nakon izgradnje željeznice, u ljeto 1887. godine, na Poklonu su zaljubljenici u prirodu okupljeni u " Oesterreichische Touristen Club " izgradili prvu planinarsku kuću na Učki koju su posvetili kraljevni Stefaniji, supruzi Njegovog Carskog i Kraljevskog Veličanstva kraljevića Rudolfa, kćerci belgijskog kralja Leopolda II.

Isusovac Ivan Rattkay (1647. 1683.), misionar, putopisac, istraživač i kartograf, član poznate hrvatske plemićke obitelji Rattkay, rođen je u štajerskome Ptuju, a kao dječak poslan je u Beč za paža na dvor kralja Leopolda I.

Vila Leopolda sagrađena 1931. na imanju belgijskog kralja Leopolda II na Francuskoj rivijeri, kao dar njegovoj ljubavnici.

Tiskara mu je oduzeta, prognaše ga s imanja u Šćitarjevu koje je uzeo u zakup s dobrim izgledima da ga i nasljedi, ali povika plemstva i svećenstva, koje je nijekalo i povelju kralja Leopolda kojom mu se to pravo potvrđivalo, bila je tolika da je najposlije morao napustiti Šćitarjevo.

Darovnicama kralja Leopolda I. od 7. veljače i 13. listopada 1700. kutjevačko imanje dodijeljeno je Družbi Isusovoj u Požegi kako bi prihodima gospoštije uzdržavali požešku gimnaziju.

Iste godine Nac. kongres izabrao je za belg. kralja Leopolda iz dinastije Sachsen-Coburg.

19. ožujka 1991. u Čakovcu je osnovan Odbor za narodnu zaštitu. 29. ožujka 1670. izdan je proglas kralja Leopolda kojim je Petar Zrinski maknut s banske časti zbog veleizdaje, a imanja Zrinskih i Frankopana će biti zaplijenjena.

Za velike zasluge u obrani carstva od Turaka, posebno u pobjedi kod Sente, dobio je 1697. imanje između Dunava i Drave od austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I.

Kada konačno 1707. uspijeva kod kralja Leopolda izmoliti prava za zakup imanja Ščitarjevo u Turopolju, feudalno dobro umobolnoga grofa, zagrebačkoga kanonika Ivana Jonate Ivanovića, nailazi na otpor cjelokupnoga tamošnjega plemstva, Kaptola i Sabora, a uskoro mu je oduzeta i uprava Zemaljskom tiskarom.

Riječ je o događajima za vrijeme vladavine kralja Leopolda II na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a prema navodima Llosa je Casementa otkrio u biografiji Josepha Conrada, kojemu su događaji u Kongu poslužili za pisanje Srca tame, jednog od ključnih modernističkih romana.

Tim Zakonskim člankom Sabora postavljeni su temelji za dodjeljivanje doktorata u jednoj hrvatskoj instituciji, iako takvo pravo vuče korijene još iz Diplome kralja Leopolda I. od 1669. godine.

Nakon završetka rata izbila je monarhijska kriza, budući da su mnogi smatrali belgijskog kralja Leopolda III. kao njemačkog kolaboracionista.

U srpnju 1950., izbija opći štrajk saveza belgijskih sindikata pod vodstvom Andréa Renarda u kojem su štrajkaši preuzeli kontrolu nad gradom. [ 6 ] Ovaj štrajk je na kraju doveo do abdikacije kralja Leopolda.

Nezadovoljnici su stvorili savez nazvan Zrinsko-frankopanska urota, kojim su željeli umanjiti sve veći centralizam i apsolutizam hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I.

Posljednjih se godina bavio pisanjem romana " Keltski san " o britanskom diplomatu, Ircu Rogeru Casementu koje je izbliza svjedočio zločinačkoj politici belgijskog kralja Leopolda II. u tadašnjoj belgijskoj koloniji Kongu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

I pored obećanja kralja Leopolda da im se u Beču neće ništa dogoditi, odmah po dolasku bili su razdvojeni i stavljeni pod stražu, odnosno uhićeni.

Nakratko su Međimurje zaposjele pristalice Franje II Rakozvja, sina Jelene Zrinske, koji je podigao bunu protiv kralja Leopolda I.

Davne 1669. godine diplomom rimskog cara i ugarskohrvatskog kralja Leopolda I. priznati su status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj isusovačkoj Akademiji u slobodnom i kraljevskom gradu Zagrebu.

Kongo je od 1885. do 1908. godine bio privatno vlasništvo belgijskoga kralja Leopolda II. koji je tu zemlju izrabljivao uz neviđenu okrutnost i nasilje.

Č itaju ć i biografiju belgijskoga kralja Leopolda II, osamdesetogodišnji pisac Dan Jacobson (ro đ en u Južnoafri č koj Republici, od 1994. nastanjen u Londonu, uglednim nagradama ovjen č an autor desetak romana i više zbirki kratkih pri č a, eseja i putopisa) u njoj je naišao na intrigantnu, autenti č nu pri č u o ljubavnoj vezi kraljeve k ć eri Louise i hrvatskoga potporu č nika u austro-ugarskoj vojsci Geze Mata č i ć a.

Markulin - Janko Markulin stanovao je u Subotici, gdje je 1776. upisano njegovo plemstvo Martinković - Đuro Martinković i sin mu Janko dobili su plemićki list i grbovnicu u Beču 17.5.1640. Miković - 31.5.1699. Milašin - Leopold II dao je plemstvo 7.3.1791. Mukić - Ivan Mukić 1832. Nimčević - Plemstvo je steko Makso Nimčević 1.3.1751 Novaković - Stipan, Petar i Pajo 1791. Orčić - Matijaš i Đuro Orčić 1776. Parčetić - Martin Parčetić, žena mu Oliva Čuvardić 3.12.1753 Pauković - Matija Pauković, žena mu Elizabeta 1684. plemićki list i grbovnicu od kralja Leopolda.

Povijesni dio reprezentirala je povelja Kralja Leopolda kojom 1663. godine dodjeljuje obitelji Petra Trupčevića plemstvo i grb, a barokni kip Majke Božje Vesele iz Ščitarjeva, vrijedan primjer drvene plastike iz ovoga kraja, predstavljao je preteču buduće likovne zbirke.

Nakon što je otkrivena hrvatsko-ugarska zavjera protiv habsburškog centralizma i apsolutizma, hrvatski vođe ban Petar grof Zrinski i Franjo Krsto markiz Frankopan pošli su u Beč opravdati se kod kralja Leopolda I. (1657 - 1705.).

U Belgiji se pridružio ekspediciji britanskog istraživača Henrya Mortona Stanleya, koji je potaknut od tadašnjeg belgijskog kralja Leopolda II, u sklopu Međunarodnog afričkog društva organizirao ekspediciju u onodobni Gornji Kongo.

Isprva je odvjetništvo uređeno običajnim pravom, a od 1694. patentom kralja Leopolda koji je u obliku Odvjetničkog zakona 1695. usvojio i Hrv. sabor.

Njegova povijest počinje 23. rujna 1669. kada su diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj Isusovačkoj akademiji u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu što je prihvaćeno na saboru Hrvatskoga kraljevstva 3. studenoga 1671. Stoga Sveučilište godinu 1669. uzima kao godinu svojega utemeljenja, a 3. studenoga kao Dan Sveučilišta.

Rektor Kaušić je kod kralja Leopolda I. uspio postići potpisivanje povelje o priznavanju akademskih prava u Ebersdorfu 23. rujna 1669. Bilježi se stoga kao prvi rektor Sveučilišta, iako je de facto dužnost prvog rektora obnašao Nikola Galović, drugi je bio Juraj Habdelić, a tek treći Filip Kaušić.

Posljednja stranica Diplome kralja Leopolda I. od 23. rujna 1669. kojom je isusovačka Akademija u Zagrebu dobila prava i povlastice sveučlišne ustanove. (Cuva se u Hrvatskom državnom arhivu)